Razlika između verzija stranice "Krstaški ratovi"

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Vraćene izmjene korisnika 31.176.178.170 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Srdjan m
No edit summary
Red 1: Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Nedostaju izvori}}
{{Krstaški ratovi}}
{{Krstaški ratovi}}
'''Križarski ratovi''' su bili niz [[Vjerski rat|vjerskih ratova]] koje je [[Rimokatolička crkva]] pokrenula, podržavala i ponekad usmjeravala između 1096. i 1271. godine na istočnom Sredozemlju s ciljem oporavka [[Sveta zemlja|Svete zemlje]] od [[Širenje Islama|islamske vladavine]]. Izraz "križarski ratovi" primjenjuje se i na druge pohode koje je Rimokatolička crkva pokrenula protiv [[Paganizam|paganizma]] i [[Hereza|hereze]], za rješavanje sukoba među rivalskim rimokatoličkim skupinama ili za sticanje političke ili teritorijalne prednosti. Križarski ratovi su se razlikovali od ostalih vjerskih sukoba po tome što su ih sudionici smatrali [[Pokora|pokorom]] koja je donijela oprost. Historičari osporavaju definiciju pojma "križarski rat" s ograničenjima na oružana hodočašća u Jeruzalem, uključujući sve katoličke vojne pohode s obećanjima o duhovnoj dobrobiti ili onih sa karakterističnim religioznim žarom.
'''Krstaški ratovi''' ili '''Križarski ratovi''', naziv za više vojnih ratnih pohoda evropskih [[kršćanstvo|kršćanskih]] (katoličkih) sila tokom srednjeg vijeka protiv narastajućih snaga [[Osmanlijsko carstvo|Osmanskog carstva]], uglavnom na istočnim obalama [[Mediteran]]a. Trajali su od 11. do 13. vijeka, a cilj im je bio povratiti sveta mjesta [[Kršćanstvo|kršćanstva]] u vlastite ruke.


[[Papa Urban II]] je 1095. godine pokrenuo [[Prvi krstaški rat|Prvi križarski rat]] na [[Klermonski sabor|Klermonskom saboru]] čime je potaknuo vojnu potporu Bizantijskom caru [[Aleksije I Trapezuntski|Aleksiju I]] protiv [[Seldžuci|Seldžučkih Turaka]]. To je izazvalo oduševljenje svih društvenih slojeva u zapadnoj Europi. Historičari raspravljaju o kombinaciji motivacija dobrovoljaca koji su se javno zavjetovali na pridruživanje križarskom ratu - razmatraju se mogućnosti masovnog hodočašća u Jeruzalem, zadovoljavanje feudalnih obaveza i ekonomske i političke prednosti. Križari su na [[Bliski istok|Bliskom istoku]] uspostavili četiri križarske države: [[Grofovija Edesa|Grofoviju Edesu]], [[Kneževina Antiohija|Kneževinu Antiohiju]], [[Kraljevina Jerusalem|Kraljevinu Jerusalem]] i [[Grofovija Tripoli|Grofoviju Tripoli]]. Prisutnost križara ostala je u regiji do [[Pad Akre|pada Akre]] 1291. godine, nakon čega nije bilo daljnjih križarskih ratova za oporavak Svete zemlje.
Povod za Prvi križarski rat bilo je zauzimanje [[Jerusalem]]a [[1070]]. od strane [[Seldžuci|Seldžuka]] (čime su hodočašća u Svetu zemlju postala otežana), a ugroženim se osjetila i [[Bizantija]], koja je svojoj zapadnoj "braći" po vjeri uputila poziv za pomoć. U srednjovjekovnoj [[Evropa|Evropi]] nastaje veliki pokret, koji se sastoji od pripadnika francuske, flamanske i normanske vojske, a istovremeno dolazi i do osnivanja novih viteških redova (Templari, Johanitanci, Njemački red). U to vrijeme dolazi i do afirmacije križa kao općeg simbola kršćanstva. Na području [[Levant]]a, na istočnim obalama Mediteranskog mora, križari, učesnici u Križarskim ratovima, grade i veliki broj masivnih vojnih utvrda, od kojih je najpoznatiji "Krak des Chevaliers" u zapadnom dijelu [[Sirija|Sirije]], 80 km zapadno od Homsa, iz 12./13. vijeka. U isto vrijeme dolazi i do osnivanja više manjih križarskih država.

[[Rekonkvista]], borba između kršćana i muslimana na Pirinejskom poluostrvu, je proglašena križarskim ratom 1123. godine, a okončana je padom [[Granadski emirat|Granadskog emirata]] 1492. godine. [[Sjeverni križarski ratovi]] koji su vođeni protiv paganskih plemena sjeveroistočne Europe su smatrani križarskim ratovima od 1147. godine. [[Papa Inocent III]] je 1199. godine započeo praksu proglašavanja političkih križarskih ratova protiv neposlušnih kršćanskih vladara. Politički križarski ratovi su 1208. godine korišteni protiv heretika, pa su se nastavili protiv Bohemije u 15. stoljeću i [[Protestantizam|protestanata]] u 16. stoljeću.


== Hronologija ratova ==
== Hronologija ratova ==

Verzija na dan 28 mart 2020 u 12:55

Krstaški ratovi
Uzroci krstaških ratova


Križarski ratovi su bili niz vjerskih ratova koje je Rimokatolička crkva pokrenula, podržavala i ponekad usmjeravala između 1096. i 1271. godine na istočnom Sredozemlju s ciljem oporavka Svete zemlje od islamske vladavine. Izraz "križarski ratovi" primjenjuje se i na druge pohode koje je Rimokatolička crkva pokrenula protiv paganizma i hereze, za rješavanje sukoba među rivalskim rimokatoličkim skupinama ili za sticanje političke ili teritorijalne prednosti. Križarski ratovi su se razlikovali od ostalih vjerskih sukoba po tome što su ih sudionici smatrali pokorom koja je donijela oprost. Historičari osporavaju definiciju pojma "križarski rat" s ograničenjima na oružana hodočašća u Jeruzalem, uključujući sve katoličke vojne pohode s obećanjima o duhovnoj dobrobiti ili onih sa karakterističnim religioznim žarom.

Papa Urban II je 1095. godine pokrenuo Prvi križarski rat na Klermonskom saboru čime je potaknuo vojnu potporu Bizantijskom caru Aleksiju I protiv Seldžučkih Turaka. To je izazvalo oduševljenje svih društvenih slojeva u zapadnoj Europi. Historičari raspravljaju o kombinaciji motivacija dobrovoljaca koji su se javno zavjetovali na pridruživanje križarskom ratu - razmatraju se mogućnosti masovnog hodočašća u Jeruzalem, zadovoljavanje feudalnih obaveza i ekonomske i političke prednosti. Križari su na Bliskom istoku uspostavili četiri križarske države: Grofoviju Edesu, Kneževinu Antiohiju, Kraljevinu Jerusalem i Grofoviju Tripoli. Prisutnost križara ostala je u regiji do pada Akre 1291. godine, nakon čega nije bilo daljnjih križarskih ratova za oporavak Svete zemlje.

Rekonkvista, borba između kršćana i muslimana na Pirinejskom poluostrvu, je proglašena križarskim ratom 1123. godine, a okončana je padom Granadskog emirata 1492. godine. Sjeverni križarski ratovi koji su vođeni protiv paganskih plemena sjeveroistočne Europe su smatrani križarskim ratovima od 1147. godine. Papa Inocent III je 1199. godine započeo praksu proglašavanja političkih križarskih ratova protiv neposlušnih kršćanskih vladara. Politički križarski ratovi su 1208. godine korišteni protiv heretika, pa su se nastavili protiv Bohemije u 15. stoljeću i protestanata u 16. stoljeću.

Hronologija ratova

Rezime

Iako savremena zapadna historiografija u svojim novijim tumačenjima Križarskih ratova vidi neku vrstu kulturno-civilizacijskog susreta Orijenta i Okcidenta, za vrijeme kojeg je došlo i do prenošenja tekovina grčko-arapske orijentalne civilizacije na rimsko-kršćanski prostor Evrope, ne može se zaobići i ne reći da su križarski ratovi prvenstveno bili brutalni vojni sukobi, koji su na većem području istočnih i južnih obala Mediterana nanijele veliku civilizacijsku štetu, koštale života preko hiljade nedužnih civila i vojnika, razarajući pri tom i sva strana im kulturna dobra.

Također pogledajte

Vanjski linkovi


Nedovršeni članak Krstaški ratovi koji govori o ratu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.


Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Krstaški_ratovi&oldid=3167635"