Romantizam

Romantizam (Romantizam = romantično, nestvarno, nerealno) je umjetnički pravac u književnosti, muzici i slikarstvu koji se javlja krajem 18. vijeka, vrhunac mu je od 1800. - 1830.

Razni su događaji uvjetovali da se romantizam javi kao opći kulturni pokret: Francuska revolucija i pad Napoleona; ništa što je obećano nije ispunjeno, nisu ostvareni ideali ljudi, te je uslijedilo razočarenje.

Karakteristike romantizma

• čovjek želi pobjeći od krute stvarnosti, odbacuje razum, prepušta se mašti
• kao i književnici, njihovi su likovi nesretni, neshvaćeni, suvišni ljudi koji smisao života traže u prirodi i osjećajima.

Postoje dvije skupine romantičara:

• aktivni - barem djelomično sagledavaju stvarnost i pokušavaju utjecati na rješavanje društvenih problema,
• pasivni - oni ne sagledavaju probleme već bježe i povlače se u sebe, u svijet svojih problema i emocija. Oduševljava ih priroda.

Sloboda književne forme, prožimanje života i umjetnosti, čežnja za idealnim, otkrivanje svijeta slutnji i sjećanja, doživljaj prirode i ljubavi - to su osnovna obilježja romantizma. Dakle, upravo stoga što se ističe individualno, osjećajno, pa često i iracionalno u čovjeku i životu, romantizam se ne može svesti na neko određeno stilsko i tematsko obilježje. U romantizmu gotovo da ima isto toliko stilova, tema i obilježja koliko i stvaralaca: katkad je to posezanje za temama i motivima grčke mitologije ili srednjovjekovne historije i legende, ponekad zanos ili užasavanje neposrednim političkim zbivanjem, ponekad pak pogled uprt u budućnost ili u vlastitu dušu ili u mračne sile koje iznutra i spolja razdiru čovjeka, nerijetko i ushićenje trenutačnim osjećanjem. Za romantičare, za razliku od klasicista i realista, bitan je vizionarski a ne analitički odnos prema predmetu vlastite umjetnosti: tim vizionarstvom romantizam spaja svoje zvjezdane ideale slobode u društvenom, nacionalnom i ličnom životu sa nekom iskonskom slikom čovjekove prirode i njene mogućnosti.

Teme

• osobne preokupacije
• pejsaž, daleki i nepoznati krajevi
• nacionalno - historijska tematika
• mistika

Najpopularniji pojam romantizma je tzv. svjetska bol (njem. Weltschmerz) tj. pesimizam i tuga nad neskladom svijeta i neskladom mašte i stvarnosti. Polaznom tačkom evropskog romantizma kao pokreta širokih društvenih, umjetničkih i egzistencijalnih razmjera u prvoj polovini 19. vijeka smatra se Rusoova misao (enciklopedist, čuveni francuski pisac i filozof Jean-Jacques Rousseau, 1712.-1778.), izrečena već u 18. vijeku - "Čovjek je rođen slobodan, a svuda je u lancima". Ta krilatica predstavlja osnovni ideal ljudskoga života, a to je povratak prvorođenoj slobodi - "povratak prirodi".

Norma burnoga "povratka prirodi" izražava se snažno u slikarstvu kao kult oluje, oblaka, neba, mora, planinskih masiva (velika platna engleskoga slikara William Turnera, 1775.-1851., prije svega njegova slika "Prelaz preko Mon Senija").

Najčešće književne vrste: poema, lirika, roman u stihovima, dnevnik.

Predstavnici:

• Njemačka - Johann Wolfgang Goethe i Friedrich Schiller
• Francuska - Alphonse de Lamartine i Victor Hugo
• Rusija - Aleksandar Sergejevič Puškin i Mihail Jurjevič Ljermontov
• Engleska - George Gordon Byron
• SAD - Edgar Allan Poe

Vanjski linkovi

• Romantizam na Wikimedia Commonsu