Razlika između verzija stranice "Risto Milić"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 20: Red 20:
'''Risto Milić''' bio je rodoljubivi [[Srbi|srpski]] pjesnik iz [[Boka Kotorska|Boke Kotorske]] i počasni član srpskog pjevačkog društva [[Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo iz Kotora|Jedinstvo]] iz [[Kotor]]a.
'''Risto Milić''' bio je rodoljubivi [[Srbi|srpski]] pjesnik iz [[Boka Kotorska|Boke Kotorske]] i počasni član srpskog pjevačkog društva [[Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo iz Kotora|Jedinstvo]] iz [[Kotor]]a.


Bio je sin Simeona Milića iz plemena [[Bjelice]] i Jelene Katurić iz Kotora. Po [[Julijanski kalendar|Julijanskom kalendaru]] rođen je 19. aprila 1842. godine. Zbog rodoljubivog djelovanja u Boki nije mogao dobiti siguran posao u državnoj službi. Po izbijanju [[Bokeljski ustanak 1869.|Bokeljskog ustanka]] 1869. godine, velike političke progone su zbog srbovanja doživejeli predsjednik pjevačkog društva ''Jedinstvo'' [[Risto Subotić|Risto M. Subotić]] (umire u zatvoru od pretrpljenih muka) i on, pa zbog toga bježi u Crnu Goru, a zatim odlazi u [[Odesa|Odesu]] i [[Beograd]]. Na [[Cetinje|Cetinju]] je po odluci kneza [[Nikola I Petrović Njegoš|Nikole Petrovića]] o državnom trošku 1870. godine objavljena njegova zbirka lirskih rodoljubivih pjesama pod nazivom ''Serbobranke''. <ref>{{Cite book|last=Милић|first=Ристо|authorlink= |title=Сербобранке, лиричне родољубне пјесме|year=1870 |url=https://www.scribd.com/document/448061472/Serbobranke|publisher= |pages=|location=Цетиње|id= }}</ref> Krajem 1871. godine putuje u Odesu gdje je bio zvanični povjerenik [[Matica srpska|Matice srpske]]. U Odesi je sreo svoju zemljakinju, [[Jelisaveta Popović|Jelisavetu Popović]], koja je iz ''Serbobranki'' uzela 11 pjesama i na njihove stihove je komponovala muziku. Nakon rata, 1879. je u Beogradu raspoređen na mjestu računoispitača, a od 1883-1910. je radio kao knjigovođa u Poštansko-telegrafskom odjeljenju Ministarstva narodne privrede. Kao poštanski činovnik ne objavljuje svoja književna djela, ali je pratio književna događanja srpskih pisaca. [[Lazar Tomanović]] mu je bio stari prijatelj kojeg je često spominjao, pa su se sreli u Beogradu 1892. godine. Milić je često objedovao u restoranu ''Dardaneli'', a Tomanovića je vodio kod mitropolita beogradskog [[Mitropolit beogradski Mihailo|Mihaila]]. <ref>{{Cite book|last=Томановић|first=Лазар|authorlink= |title=Мемоари|year=2018 |url= |publisher=ЦИД, Народни музеј Црне Горе|pages=409., 410.|location=Подгорица|id= }}</ref> Od srčanog udara je iznenada umro 8. marta 1910. godine, u beogradskoj kafani ''Proljeće''. 2018. godine u Kotoru je objavljeno drugo izdanje njegove zbirke pjesama. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=ИЗ АКТИВНОСТИ СПД ЈЕДИНСТВО: ПРОМОЦИЈА РОДОЉУБИВЕ ПОЕЗИЈЕ РИСТА МИЛИЋА|year=2018|url=http://www.spckotor.com/87-2018-09-08-04-59-24?fbclid=IwAR1m-sTRBcZeJuuhgFgDieY4hI-dN6ZGZn6z-baYAZoUGM5K1d5nLkvp3fw|publisher= |pages=|location= |id= }}</ref>
Bio je sin Simeona Milića iz plemena [[Bjelice]] i Jelene Katurić iz Kotora. Po [[Julijanski kalendar|Julijanskom kalendaru]] rođen je 19. aprila 1842. godine. Zbog rodoljubivog djelovanja u Boki nije mogao dobiti siguran posao u državnoj službi. Po izbijanju [[Bokeljski ustanak 1869.|Bokeljskog ustanka]] 1869. godine, velike političke progone su zbog srbovanja doživejeli predsjednik pjevačkog društva ''Jedinstvo'' [[Risto Subotić|Risto M. Subotić]] (umire u zatvoru od pretrpljenih muka) i on, pa zbog toga bježi u Crnu Goru, a zatim odlazi u [[Odesa|Odesu]] i [[Beograd]]. Na [[Cetinje|Cetinju]] je po odluci kneza [[Nikola I Petrović Njegoš|Nikole Petrovića]] o državnom trošku 1870. godine objavljena njegova zbirka lirskih rodoljubivih pjesama pod nazivom ''Serbobranke''. <ref>{{Cite book|last=Милић|first=Ристо|authorlink= |title=Сербобранке, лиричне родољубне пјесме|year=1870 |url=https://www.scribd.com/document/448061472/Serbobranke|publisher= |pages=|location=Цетиње|id= }}</ref> Krajem 1871. godine putuje u Odesu gdje je bio zvanični povjerenik [[Matica srpska|Matice srpske]]. U Odesi je sreo svoju zemljakinju, [[Jelisaveta Popović|Jelisavetu Popović]], koja je iz ''Serbobranki'' uzela 11 pjesama i na njihove stihove je komponovala muziku. Nakon rata, 1879. je u Beogradu raspoređen na mjestu računoispitača, a od 1883-1910. je radio kao knjigovođa u Poštansko-telegrafskom odjeljenju Ministarstva narodne privrede. Kao poštanski činovnik ne objavljuje svoja književna djela, ali je pratio književna događanja srpskih pisaca. [[Lazar Tomanović]] mu je bio stari prijatelj kojeg je često spominjao, pa su se sreli u Beogradu 1892. godine. Tomanovića je vodio kod mitropolita beogradskog [[Mitropolit beogradski Mihailo|Mihaila]]. <ref>{{Cite book|last=Томановић|first=Лазар|authorlink= |title=Мемоари|year=2018 |url= |publisher=ЦИД, Народни музеј Црне Горе|pages=409., 410.|location=Подгорица|id= }}</ref> Od srčanog udara je iznenada umro 8. marta 1910. godine, u beogradskoj kafani ''Proljeće''. 2018. godine u Kotoru je objavljeno drugo izdanje njegove zbirke pjesama. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=ИЗ АКТИВНОСТИ СПД ЈЕДИНСТВО: ПРОМОЦИЈА РОДОЉУБИВЕ ПОЕЗИЈЕ РИСТА МИЛИЋА|year=2018|url=http://www.spckotor.com/87-2018-09-08-04-59-24?fbclid=IwAR1m-sTRBcZeJuuhgFgDieY4hI-dN6ZGZn6z-baYAZoUGM5K1d5nLkvp3fw|publisher= |pages=|location= |id= }}</ref>


== Reference ==
== Reference ==

Verzija na dan 2 maj 2020 u 15:51

Risto Milić
Rođenje (1842-05-01) 1. maj 1842.
Smrt8. mart 1910(1910-03-08) (67 godina)
ZanimanjePjesnik
Datoteka:Serbobranke Risto Milic.jpg
Zbirka pjesama Riste Milića Serbobranke, objaljena na Cetinju 1870. godine

Risto Milić bio je rodoljubivi srpski pjesnik iz Boke Kotorske i počasni član srpskog pjevačkog društva Jedinstvo iz Kotora.

Bio je sin Simeona Milića iz plemena Bjelice i Jelene Katurić iz Kotora. Po Julijanskom kalendaru rođen je 19. aprila 1842. godine. Zbog rodoljubivog djelovanja u Boki nije mogao dobiti siguran posao u državnoj službi. Po izbijanju Bokeljskog ustanka 1869. godine, velike političke progone su zbog srbovanja doživejeli predsjednik pjevačkog društva Jedinstvo Risto M. Subotić (umire u zatvoru od pretrpljenih muka) i on, pa zbog toga bježi u Crnu Goru, a zatim odlazi u Odesu i Beograd. Na Cetinju je po odluci kneza Nikole Petrovića o državnom trošku 1870. godine objavljena njegova zbirka lirskih rodoljubivih pjesama pod nazivom Serbobranke. [1] Krajem 1871. godine putuje u Odesu gdje je bio zvanični povjerenik Matice srpske. U Odesi je sreo svoju zemljakinju, Jelisavetu Popović, koja je iz Serbobranki uzela 11 pjesama i na njihove stihove je komponovala muziku. Nakon rata, 1879. je u Beogradu raspoređen na mjestu računoispitača, a od 1883-1910. je radio kao knjigovođa u Poštansko-telegrafskom odjeljenju Ministarstva narodne privrede. Kao poštanski činovnik ne objavljuje svoja književna djela, ali je pratio književna događanja srpskih pisaca. Lazar Tomanović mu je bio stari prijatelj kojeg je često spominjao, pa su se sreli u Beogradu 1892. godine. Tomanovića je vodio kod mitropolita beogradskog Mihaila. [2] Od srčanog udara je iznenada umro 8. marta 1910. godine, u beogradskoj kafani Proljeće. 2018. godine u Kotoru je objavljeno drugo izdanje njegove zbirke pjesama. [3]

Reference

  1. ^ Милић, Ристо (1870). Сербобранке, лиричне родољубне пјесме. Цетиње. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Томановић, Лазар (2018). Мемоари. Подгорица: ЦИД, Народни музеј Црне Горе. str. 409., 410. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ ИЗ АКТИВНОСТИ СПД ЈЕДИНСТВО: ПРОМОЦИЈА РОДОЉУБИВЕ ПОЕЗИЈЕ РИСТА МИЛИЋА. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)