Razlika između verzija stranice "BOV"

BOV
BOV
Svojstva
Posada	2+8
Dužina	5,7 m
Širina	2,53 m
Visina	2,33 m
Težina	9,1 tona
Oklop i naoružanje
Oklop	15 mm
Osnovno naoružanje	mitraljez 7,62 mm
Pokretljivost
Pogon	Deutz F6L413 ; 150 KS
Brzina na cesti	95 km/h
Domet	150 km

Pregled historije

[pregledana izmjena]

← Starija izmjena Novija izmjena →

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

U redovima

Verzija na dan 8 novembar 2020 u 19:33

Borbeno-oklopno vozilo, skraćeno BOV, je familija oklopnih vozila/automobila koju je razvila i proizvodila za potrebe Jugoslavenske narodne armije fabrika kamiona TAM u Mariboru 1980-tih.

Borbeno vozilo M-86 jugoslovenske proizvodnje (obično se koriste kraći termini: BoV, BoV-VP) je namijenjeno za potrebe vojne policije te za transport vojnika po i na borbenoj liniji. Koristi se u borbi protiv diverzantskih grupa, suzbijanja građanskih nereda. BOV M-86 kao i svi oklopni automobili, u odnosu na borbena vozila pješadije ima prednost u pokretljivosti, ali nedostatak po pitanju oklopa. Uveden je u operativnu upotrebu JNA 1984. godine. Upotrebljavan je u ratnim sukobina na prostoru bivše Jugoslavije.^[1]

Razvoj

Fabrika kamiona TAM u Mariboru dobila je zadatak da razvije oklopno vozilo koje će biti bazirano na postojećem vojnom kamionu TAM 110 pogonske grupe 4x4. Na šasiji standardnog vojnog kamiona TAM 110, koji se proizvodio za potrebe JNA, konstruisano je oklopno telo novog borbenog vozila. Prvo je konstruisano samohodno protivoklopno vozilo PO BOV-1, a potom i samohodno protivavionsko vozilo PA BOV-3. Nakon uspješno obavljenog posla konstruisan je takođe samohodni PA top od 30mm BOV-30, koji nije usvojen u naoružanje. Sljedeći korak, koji je bio mnogo uspešniji, bio je razvoj oklopnog automobila, sa izmjenjenim oklopnim telom, BOV M-86 koji je nastao za potrebe vojne i savezne milicije. Također, konstruisana je i sanitetska verzija oklopnog automobila BOV-Sn, ali se nije našla u serijskoj proizvodnji. Na ovim vozilima tokom službovanja u JNA nisu vršene modifikacije, osim pojedinih milicijskih BOV M-86, na kojima su zbog zaštite mitraljesca ugrađene veće turele.

BOV-1 M-83

U fabrici TAM započeo je razvoj BOV-1 1978. godine, a dve godine kasnije izrađena su dva prototipa . Nakon uspješno završenih ispitivanja uvedeni su u naoružanje 1983. godine pod oznakom Protivoklopno lansirno oruđe - POLO M-83. Prvi put je prikazan na vojnoj vježbi "Jedinstvo 83". BOV ima pogon na sva četiri točka, oklop od čelika do 15 mm debljine. Koristi motor Deutz F6L413 150 KS. Na vozilo je montirano lansirno oruđe sa 6 protivoklopnih raketa 9K11 Maljutka. Lansirno oruđe za protivoklopne rakete proizvodila je fabrika FAMOS. Oprjemljen je sa dimnim granatama čiji su bacači postavljeni na bočnim stranama vozila. Posada je dvočlana vozač i operater. M-83 nalazio se u sastavu pre svega motorizovanih brigada JNA. Na početku 21. vijeka M-83 se zbog niske oklopne i protivminske zaštite, kao i zbog protivoklopne vođene rakete 2. generacije "Maljutka" smatra zastarelim. Nakon raspada SFRJ, POLO M-83 se našao u svim novim vojskama.

BOV-3

U fabrici TAM započeo je razvoj BOV-3 1979. godine, a dve godine kasnije izrađen je prototip. Nakon uspješno završenih ispitivanja "nulta serija" izrađena je 1985. godine pod oznakom BOV-3. BOV ima pogon na sva četiri točka, oklop od čelika do 15 mm debljine. Koristi motor Deutz F6L413 150 KS. Na vozilo je montirana otvorena kupola sa ugrađenim trocjevnim topom M-55A4B1 kalibra 20mm. Top je proizvodila fabrika Crvena Zastava. BOV-3 se nalazio u sastavu pre svega mješovitih PVO diviziona motorizovanih brigada, ali i artiljerijsko raketnim PVO brigadama kopnene vojske JNA.

BOV ima pogon na sva četiri točka, oklop od čelika do 15 mm debljine. Koristi motor Deutz F6L413 150 KS. Verzija BOV-VP naoružane je mitaljezom 7,62 mm M84, dok druge verzije su naoružane protivavionskim topom 20 mm M55,(BOV-3), sa 6 protivoklopnih raketa 9K11 Maljutka, kao dodatno oružje koristi dimne granate čiji su bacači postavljeni sa bočnih strana vozila. Posada ovog vozila su 2 člana te 8 vojnika pod punom opremom.

Varijante

′′′BOV-1′′′ (BOV M-83 - protivoklopno vozilo naoružano sa 6 PO raketa Maljutka.^[2]
′′′BOV-3′′′ - PVO verzija naoružana sa trocjevnim topom 20mm M-55.
′′′BOV-30′′′ - PVO verzija naoružana sa dva topa 30mm.
′′′BOV-M′′′ - policijska verzija.
′′′BOV-Sn′′′ - ambulantna verzija.
′′′BOV-VP′′′ (BOV M-86) - standardna verzija namijenjena za izviđanje.

Korisnici

Reference

^ BOV at FAS.org
^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 16. 1. 2013. Pristupljeno 4. 1. 2014. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

BOV-1
BOV-3
BOV-M
BOV-Sn
BOV VP

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: BOV

[1] BOV at FAS.org

[2] "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 16. 1. 2013. Pristupljeno 4. 1. 2014. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

[1]

[2]

@@ Red 29: / Red 29: @@
 ==BOV-1 M-83==
 [[Datoteka:BOV-1 M-83 1.jpg|mini|desno|200px|BOV-1 M-83 "POLO".]]
-U fabrici TAM započeo je razvoj BOV-1 1978. godine, a dve godine kasnije izrađena su dva prototipa . Nakon uspješno završenih ispitivanja uvedeni su u naoružanje 1983. godine pod oznakom Protivoklopno lansirno oruđe - POLO M-83. Prvi put je prikazan na vojnoj vježbi "Jedinstvo 83". BOV ima pogon na sva četiri točka, oklop od [[čelik|čelika]] do 15 mm debljine. Koristi motor Deutz F6L413 150 KS. Na vozilo je montirano lansirno oruđe sa 6 protivoklopnih raketa [[9K11 Maljutka]]. Lansirno oruđe za protivoklopne rakete proizvodila je fabrika [[FAMOS]]. Oprjemljen je sa dimnim granatama čiji su bacači postavljeni sa bočnim stranama vozila. Posada je dvočlana vozač i operater. M-83 nalazio se u sastavu pre svega motorizovanih brigada JNA. Na početku 21. vijeka M-83 se zbog niske oklopne i protivminske zaštite, kao i zbog protivoklopne vođene rakete 2. generacije "Maljutka" smatra zastarelim. Nakon raspada [[SFRJ]], POLO M-83 se našao u svim novim vojskama.
+U fabrici TAM započeo je razvoj BOV-1 1978. godine, a dve godine kasnije izrađena su dva prototipa . Nakon uspješno završenih ispitivanja uvedeni su u naoružanje 1983. godine pod oznakom Protivoklopno lansirno oruđe - POLO M-83. Prvi put je prikazan na vojnoj vježbi "Jedinstvo 83". BOV ima pogon na sva četiri točka, oklop od [[čelik|čelika]] do 15 mm debljine. Koristi motor Deutz F6L413 150 KS. Na vozilo je montirano lansirno oruđe sa 6 protivoklopnih raketa [[9K11 Maljutka]]. Lansirno oruđe za protivoklopne rakete proizvodila je fabrika [[FAMOS]]. Oprjemljen je sa dimnim granatama čiji su bacači postavljeni na bočnim stranama vozila. Posada je dvočlana vozač i operater. M-83 nalazio se u sastavu pre svega motorizovanih brigada JNA. Na početku 21. vijeka M-83 se zbog niske oklopne i protivminske zaštite, kao i zbog protivoklopne vođene rakete 2. generacije "Maljutka" smatra zastarelim. Nakon raspada [[SFRJ]], POLO M-83 se našao u svim novim vojskama.
 ==BOV-3==
 [[Datoteka:Samovozni top BOV-3 HKoV.JPG|mini|desno|200px|BOV-3]]
+U fabrici TAM započeo je razvoj BOV-3 1979. godine, a dve godine kasnije izrađen je prototip. Nakon uspješno završenih ispitivanja "nulta serija" izrađena je 1985. godine pod oznakom BOV-3. BOV ima pogon na sva četiri točka, oklop od [[čelik|čelika]] do 15 mm debljine. Koristi motor Deutz F6L413 150 KS. Na vozilo je montirana otvorena kupola sa ugrađenim trocjevnim topom M-55A4B1 kalibra 20mm. Top je proizvodila fabrika Crvena Zastava. BOV-3 se nalazio u sastavu pre svega mješovitih PVO diviziona motorizovanih brigada, ali i artiljerijsko raketnim PVO brigadama kopnene vojske JNA.
 BOV ima pogon na sva četiri točka, oklop od [[čelik|čelika]] do 15 mm debljine. Koristi motor Deutz F6L413 150 KS. Verzija BOV-VP naoružane je mitaljezom 7,62 mm [[M84]], dok druge verzije su naoružane protivavionskim topom 20 mm [[M55]],(BOV-3), sa 6 protivoklopnih raketa [[9K11 Maljutka]], kao dodatno oružje koristi dimne granate čiji su bacači postavljeni sa bočnih strana vozila. Posada ovog vozila su 2 člana te 8 vojnika pod punom opremom.