Razlika između verzija stranice "Branko Ćopić"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
No edit summary |
No edit summary oznaka: vraćeno |
||
Red 16: | Red 16: | ||
}} |
}} |
||
[[Datoteka:Grob Branka Ćopića u Beogradu.JPG|mini|desno|Nadgrobna ploča Branka Ćopića u [[Beograd]]u]] |
[[Datoteka:Grob Branka Ćopića u Beogradu.JPG|mini|desno|Nadgrobna ploča Branka Ćopića u [[Beograd]]u]] |
||
'''Branko Ćopić''' ([[Hašani]], [[Bosanska Krupa]], 1. januar 1915 – [[Beograd]], 26. mart 1984), bio je [[Jugoslavija|jugoslavenski]] |
'''Branko Ćopić''' ([[Hašani]], [[Bosanska Krupa]], 1. januar 1915 – [[Beograd]], 26. mart 1984), bio je [[Jugoslavija|jugoslavenski]] i [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] [[književnost|književnik]] srpskog porijekla. |
||
== Biografija == |
== Biografija == |
Verzija na dan 6 decembar 2020 u 20:28
Branko Ćopić | |
---|---|
Rođenje | Hašani, Austro-ugarska | 1. januar 1915.
Smrt | 26. mart 1984 | (69 godina)
Nacionalnost | Srbin |
Zanimanje | knjizevnik |
Branko Ćopić (Hašani, Bosanska Krupa, 1. januar 1915 – Beograd, 26. mart 1984), bio je jugoslavenski i bosanskohercegovački književnik srpskog porijekla.
Biografija
Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu diplomira 1940, na pedagoško-filozofskoj grupi. Odmah nakon podizanja ustanka u Bosanskoj krajini, 1941. godine, pristupio je partizanskim jedinicama, u čijim je redovima ostao do završetka rata. Cijelo vrijeme boravka u partizanima radio je na organiziranju kulturno-prosvjetnih aktivnosti, a jedno vrijeme bio je i politički komesar združenih odreda Krupa-Sana. Taj period imat će veliki utjecaj na tematiku njegovog kasnijeg književnog stvaralaštva. Po završetku rata vraća se u Beograd, gdje je do 1949. bio urednik dječijeg časopisa "Pioniri". Od 1951. pa sve do smrti profesionalno se bavio književnošću. U periodu od 1950. do 1960. napisao je nekoliko pripovijetki (Jeretička priča, Večera za sekretara, Odumiranje nogu i dr.) čiji je sadržaj kritikovao dio tadašnjeg političkog rukovodstva. Prvu priču objavljuje 1928, a prvu pripovijetku 1936. Ukupno mu je objavljeno oko 150 djela, bez ponovljenih izdanja i naslova u sabranim djelima, pa se ubraja u red najplodnijih i najčitanijih pisaca druge polovine 20. vijeka u bivšoj Jugoslaviji. Autor je scenarija za film Major Bauk. Djela su mu prevođena na albanski, bugarski, češki, engleski, esperanto, francuski, holandski, italijanski, kineski, mađarski, njemački, poljski, rumunski, ruski, slovački i turski jezik. Bio je član SANU-a i ANUBiH. Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena zasluga za narod I i II reda, Ordena bratstva i jedinstva I reda, Ordena Republike i dr. Izvršio je samoubistvo skokom sa Brankovog mosta na Savi u Beogradu 26. marta 1984.[1]
Bibliografija
|
|
Filmografija
|
Nagrade
Također pogledajte
Reference
Vanjski linkovi
Commons ima datoteke na temu: Branko Ćopić |
Wikicitati imaju citate vezane za: Branko Ćopić |
- Branko Ćopić na IMDb-ju
- "Uspomena na Branka Ćopića: Jeste li čitali pismo bratu Ziji?", Jasmin Agić, Al Jazeera Balkans, 9. 9. 2018.