Razlika između verzija stranice "Branko Ćopić"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
oznaka: vraćeno
Red 16: Red 16:
}}
}}
[[Datoteka:Grob Branka Ćopića u Beogradu.JPG|mini|desno|Nadgrobna ploča Branka Ćopića u [[Beograd]]u]]
[[Datoteka:Grob Branka Ćopića u Beogradu.JPG|mini|desno|Nadgrobna ploča Branka Ćopića u [[Beograd]]u]]
'''Branko Ćopić''' ([[Hašani]], [[Bosanska Krupa]], 1. januar 1915 – [[Beograd]], 26. mart 1984), bio je [[Jugoslavija|jugoslavenski]], srpski i [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] [[književnost|književnik]].
'''Branko Ćopić''' ([[Hašani]], [[Bosanska Krupa]], 1. januar 1915 – [[Beograd]], 26. mart 1984), bio je [[Jugoslavija|jugoslavenski]] i [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] [[književnost|književnik]] srpskog porijekla.


== Biografija ==
== Biografija ==

Verzija na dan 6 decembar 2020 u 20:28

Branko Ćopić
Rođenje (1915-01-01) 1. januar 1915.
Smrt26. mart 1984(1984-03-26) (69 godina)
NacionalnostSrbin
Zanimanjeknjizevnik
Nadgrobna ploča Branka Ćopića u Beogradu

Branko Ćopić (Hašani, Bosanska Krupa, 1. januar 1915 – Beograd, 26. mart 1984), bio je jugoslavenski i bosanskohercegovački književnik srpskog porijekla.

Biografija

Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu diplomira 1940, na pedagoško-filozofskoj grupi. Odmah nakon podizanja ustanka u Bosanskoj krajini, 1941. godine, pristupio je partizanskim jedinicama, u čijim je redovima ostao do završetka rata. Cijelo vrijeme boravka u partizanima radio je na organiziranju kulturno-prosvjetnih aktivnosti, a jedno vrijeme bio je i politički komesar združenih odreda Krupa-Sana. Taj period imat će veliki utjecaj na tematiku njegovog kasnijeg književnog stvaralaštva. Po završetku rata vraća se u Beograd, gdje je do 1949. bio urednik dječijeg časopisa "Pioniri". Od 1951. pa sve do smrti profesionalno se bavio književnošću. U periodu od 1950. do 1960. napisao je nekoliko pripovijetki (Jeretička priča, Večera za sekretara, Odumiranje nogu i dr.) čiji je sadržaj kritikovao dio tadašnjeg političkog rukovodstva. Prvu priču objavljuje 1928, a prvu pripovijetku 1936. Ukupno mu je objavljeno oko 150 djela, bez ponovljenih izdanja i naslova u sabranim djelima, pa se ubraja u red najplodnijih i najčitanijih pisaca druge polovine 20. vijeka u bivšoj Jugoslaviji. Autor je scenarija za film Major Bauk. Djela su mu prevođena na albanski, bugarski, češki, engleski, esperanto, francuski, holandski, italijanski, kineski, mađarski, njemački, poljski, rumunski, ruski, slovački i turski jezik. Bio je član SANU-a i ANUBiH. Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena zasluga za narod I i II reda, Ordena bratstva i jedinstva I reda, Ordena Republike i dr. Izvršio je samoubistvo skokom sa Brankovog mosta na Savi u Beogradu 26. marta 1984.[1]

Bibliografija

Filmografija

Nagrade

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Biografija: književnik Branko Ćopić [1]; Branko Ćopić, [2]; Tri decenije bez Branka Ćopića, [3]

Vanjski linkovi