Sveti Pavao

Portret sv. Pavla, rad Rembrandta.

Sveti Pavao (Tarz, 5. - Rim, 65.) svetac kršćanske Crkve, najveći evangelizator i misionar svih vremena, teolog, napisao je mnoge poslanice iz Novog Zavjeta, mučenik.

Pavao, rođen je u Tarzu (u današnjoj Turskoj, tada u Rimskom Carstvu). Zvao se Savao. Bio je židovski student Talmuda, izučio je zanat za izrađivača šatora. Mrzio je kršćane, čak je pomagao pri ubistvu sv. Stjepana.

Na putu u Damask, da uhapsi grupu kršćana, oboren je s konja, oslijepio je od jakog nebeskog svijetla i čuo Isusove riječi : ”Savle, zašto me progoniš? ” To iskustvo je na njega tako utjecalo, da se obratio na kršćanstvo, dao se krstiti i počeo naviještati Evanđelje.

U Jerusalemu, u početku su bili sumnjičavi prema njemu, dok se nisu uvjerili da se stvarno obratio. Puno mu je pomagao njegov vjerni prijatelj Barnaba. Putovao je po Maloj Aziji, Grčkoj, istočnom Sredozemlju, došao je i u Španiju, nakon putovanja u Rim. Imao je četiri misijska putovanja. Pavao je molio danonoćno. Osjećao je iskustvo Boga, imao je dar jezika, proročku snagu te je propovijedao najprije Židovima, a kada oni nisu poslušali, poganima, makar to po židovskom zakonu nije smio. Mnogo je nevolja doživio na putovanjima, više puta bio je zatvoren u tamnicu, doživio je nekoliko brodoloma.

Pavao je bolovao od neke bolesti, koju on naziva "trn u tijelu". Puno je pisao kršćanskim zajednicama u obliku poslanica, koje su postale sastavni dio Biblije. Jedan od najpoznatijih njegovih tekstova je "Hvalospjev ljubavi" iz Prve poslanice Korinćanima.

Odrubili su mu glavu mačem, 65. godine u Rimu.

Spomendan mu je 29. juna, zajedno sa sv. Petrom.

Zaštitnik je pisaca, novinara, glasnogovornika, biskupa, misionara, izrađivača šatora, protiv zmijskog otrova, članova pokreta Cursillo, grada Rima, Malte i mnogih drugih mjesta širom svijeta.