Razlika između verzija stranice "Menahem Begin"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 65: Red 65:
*{{Commonscat-inline|Menachem Begin}}
*{{Commonscat-inline|Menachem Begin}}


{{Premijeri Izraela}}
{{Hladni rat}}
{{Hladni rat}}
{{Osobe Hladnog rata}}
{{Osobe Hladnog rata}}
Red 74: Red 75:
[[Kategorija:Umrli 1992.]]
[[Kategorija:Umrli 1992.]]
[[Kategorija:Izraelski političari]]
[[Kategorija:Izraelski političari]]
[[Kategorija:Izraelski premijeri]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za mir]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za mir]]

Verzija na dan 29 januar 2021 u 21:37

Menahem Begin
6. premijer Izraela
Vrijeme na vlasti
21. juni 1977 – 10. oktobar 1983.
PrethodnikYitzhak Rabin
NasljednikYitzhak Shamir
Rođenje
Menahem Wolfovich Begin

(1913-08-16) 16. august 1913.
Brest Rusko Carstvo
Smrt9. mart 1992(1992-03-09) (78 godina)
Tel Aviv, Izrael
NacionalnostIzraelac
Porodica
SuprugaAliza Arnold (1939–1982)
Djeca3
Potpis

Menahem Wolfovich Begin (hebrejski: מנחם בגין, ruski: Менахем Вольфович Бегин) bio je izraelski političar i bivši premijer rođen 16. augusta 1913. godine u gradu Brest-Litovsku, u tadašnjem Ruskom Carstvu (sadašnja Bjelorusija).

Mladost

Tokom obrazovanja, na Menahema je velik uticaj imala njegova porodica na čiji nagovor počinje s proučavanjem tradicionalnih svjetovnih studija. Kao mladić je podržavao lijevi židovski cionistički pokret Hachomer Hatzair. Bio je konzervativni vjernik i slijedio je izvorno rabinsko učenje. Roditelji su mu stradali tokom holokausta.

1935. godine je je upisao Pravni fakultet Univerziteta u Varšavi. Nedvojbeno najveća prekretnica tokom mladosti mu je bio susret sa Vladimirom Jabotinskim, utemeljiteljem antisocijalističkog revizionističkog cionizma i omladinskog pokreta Betar. Njegov politički angažman započinje 1939. godine i tada je preuzeo vodstvo Betara, uprkos nekim neslaganjima sa Jabotinskim. Godinu kasnije, ovaj umire, a sljedećih par godina se pokazuju krucijalnim za oblikovanje političkih stavova Menahema Begina.

1939. godine je pobjegao u Vilnius koji je tada bio pod poljskom kontrolom. 20. septembra 1940. godine uhapsio ga je NKVD i pritvorio u zatvor Lukiškes. Iz zatvora u Vilniusu je prebačen u radni logor Petchora u Sibiru 1. juna 1941. pod optužbom da je britanski agent.

Nakon sporazuma Sikorski-Maïski je pušten i dobrovoljno se pridružuje poljskoj vojsci Sovjetskog Saveza pod kontrolom generala Władysława Andersa.

Prije 1948.

Suprotstavio se cionističkim grupacijama sa socijalističkom ideologijom koju je vodio David Ben-Gurion, jer ih je smatrao za sluge Britanaca. Begin u ovo vrijeme počinje sa promovisanjem revizionističkog cionizma, te se 1943. pridružio desničarskoj organizaciji Irgun čiju komandu preuzima 1947. Ogorčen postupcima Britanije u Palestini, on poziva narod na oružje i ustanak, te pokreće pobunu protiv britanske vojske.

Teroristički napad na Hotel King David

22. jula 1946, Begin koordinira napad na hotel u kojem su boravili britanski službenici u Jerusalemu. Pripadnici Irguna, prerušeni u Arape, raznijeli su dio hotela u kojem su bili članovi Britanskog sekretarijata, Vojna komanda i Odjeljenje za kriminalističke istrage. U napadu su poginule 22 osobe, od kojih je većina bila zaposlena u Sekretarijatu ili hotelu. Oko 45 ljudi je pretrpilo povrede.

Masakr u selu Deir Yassin

Stotinu boraca terorističke organizacije Irgun čiji je vođa bio upravo Begin, potpomognuti grupom Lehi, počinili su u selu Deir Yassin masakr 9. aprila 1948. čije postojanje Begin negira. Napad na selo i popratni masakr, uključujući egzekucije na kamenolomu, ostavili su više od stotinu mrtvih.

Politički angažman nakon 1948.

Begin se obraća Knesetu 1974.

Osnovao je novu političku partiju Herout ("Sloboda") 1948. Na izborima 1949. Herout je osvojio 18 mandata u parlamentu Knesseta. Revizionistička stranka bez zastupnika u Skupštini tada se raspušta i Begin postaje jedini vođa revizionističke struje.

Od 1948. do 1977 Herout je predstavljao glavne protivnike vladajućoj laburističkoj stranci u Knessetu i postojala je velika napetost između Menachema Begina i Davida Ben-Guriona koja se lako mogla pretvoriti u građanski rat.

Kasne godine

1980-ih, tokom građanskog rata, šalje nekoliko stotina izraelskih vojnih savjetnika u Gvatemalu kako bi pomogli osposobljavanju vojnika diktatora Montta.[1]

15. septembra 1983. je nakon saznanja o smrti svoje supruge Alize dao ostavku na mjesto premijera. Nakon povlačenja iz politike, živi samački život i umire u Jeruzalemu 1992. godine u 79. godini života. Sahranjen je na Jevrejskom groblju na Maslinskoj gori.

Knjige

  • Menahem Begin, Izraelski ustanak, 1971. S engleskog preveo Jacques Hermone; predgovor Jacques Soustelle.

Reference

  1. ^ Schivone, Gabriel. "Prljavi posao Izraela u gvatemalskom ratu". Arhiva. Pristupljeno 26. 02. 2020.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

General Anders, Memoari, 1939-1946, Parque La Jeune, Pariz, 1948. god, 222. str. Menahem Begin, Revolta, 1994. god, 288. str. Le Monde, 15. jun 2006.

Vanjski linkovi