Razlika između verzija stranice "Lužički Srbi"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 11: Red 11:


== Geografija ==
== Geografija ==
Lužički Srbi naseljavaju područje jugoistočno od [[Berlin|Berlina]] prema poljskoj i češkoj granici, sve do [[Dresden|Dresdena]]. Područje naseljeno Lužičkim Srbima se dijeli na dva geografska područja, koja su u svom historijskom životu bila najvećim dijelom razdvojena, a samim tim su živjele i razvijale se pod različitim političkim i društvenim uvjetima. To su [[Gornja Lužica]] (Hornja Łužica/Oberlausitz) i [[Donja Lužica]] (Dolna Łužyca/Niederlausitz), od kojih je prva bila u sastavu [[Saksonija|Saksonije]] i u nešto boljim društveno-političkim uvjetima nego Donja Lužica, koja se nalazila u sastavu [[Pruska|Pruske]].
Lužički Srbi naseljavaju područje jugoistočno od [[Berlin]] prema poljskoj i češkoj granici, sve do [[Dresden]]a. Područje naseljeno Lužičkim Srbima se dijeli na dva geografska područja, koja su u svom historijskom životu bila najvećim dijelom razdvojena, a samim tim su živjele i razvijale se pod različitim političkim i društvenim uvjetima. To su [[Gornja Lužica]] (Hornja Łužica/Oberlausitz) i [[Donja Lužica]] (Dolna Łužyca/Niederlausitz), od kojih je prva bila u sastavu [[Saksonija|Saksonije]] i u nešto boljim društveno-političkim uvjetima nego Donja Lužica, koja se nalazila u sastavu [[Pruska|Pruske]].


Kulturno središte Gornje Lužice je [[Budišin]] (''Bautzen''), a Donje Lužice Chóśebuz (''Cottbus''). U administrativnom smislu, Gornja Lužica je danas dio njemačke pokrajine Saksonije, dok je Donja Lužica dio pokrajine [[Brandenburg]]<nowiki/>a.
Kulturno središte Gornje Lužice je [[Budišin]] (''Bautzen''), a Donje Lužice Chóśebuz (''Cottbus''). U administrativnom smislu, Gornja Lužica je danas dio njemačke pokrajine Saksonije, dok je Donja Lužica dio pokrajine [[Brandenburg]]a.


S njihovih prvobitnih naseljavanja Lužički Srbi su nasilno protjerani u prostor između [[Laba|Labe]] i [[Berlin|Berlina]], između Budišina i Cottbusa, nekad močvarno i pusto zemljište, koje su oni svojim radom većim dijelom pretvorili u urban kraj.
S njihovih prvobitnih naseljavanja Lužički Srbi su nasilno protjerani u prostor između [[Laba|Labe]] i Berlinad, između Budišina i /Cottbus]]a, nekad močvarno i pusto zemljište, koje su oni svojim radom većim dijelom pretvorili u urban kraj.


== Reference ==
== Reference ==

Verzija na dan 11 april 2021 u 14:18

Lužički Srbi

Zastava Lužički Srba

Tradicionalna ženska narodna nošnja
Ukupna populacija
60.000[1] - 80.000[2](proc.)
• 45–60,000 Gornji Lužički Srbi
• 15–20,000 Donji Lužički Srbi
Značajno stanovništvo u
Njemačka60.000 - 80.000
Češka2.000[3]
Poljska<1000
Jezik
lužičkosrpski
(gornjolužičkosrpski, donjolužičkosrpski)
njemački
Vjera
rimokatoličanstvo, luteranizam
Vezane etničke grupe
Zapadni Slaveni
(većinom česi, šlesi i poljaci)

Lužički Srbi (gornjolužičkosrpski: Serbja, donjolužičkosrpski: Serby), poznati i kao Sjeverni Srbi ili Lužičani, su zapadnoslavenski narod, koji živi u istočnom dijelu Njemačke, u njemačkim pokrajinama Saksonije i Brandenburga, u kraju koji je poznat kao Lužica.

Govore dva slična jezika: gornjolužičkosrpski (utjecaj češkog jezika) i donjolužičkosrpski (utjecaj poljskoga jezika). Oba jezika spadaju u slavensku grupu indoevropskih jezika. Lužičkih Srba ukupno ima oko 60.000 do 80.000, a po vjeri su većinom rimokatolici.

Ime

Lužički Srbi sebe nazivaju Srbima: Serbja, Serb, Serbowka, Serbstwo, dok Srbe u Jugoistočnoj Europi nazivaju Južni Srbi. Donjolužički Srbi koriste i naziv Wendojo kako bi na taj način naglasili različitost jezika, kulture i historije.

Jezik i pismo

Lužički Srbi govore dva slična jezika: donjolužičkosrpski i gornjolužičkosrpski. Oba jezika spadaju u lužičkosrpsku podgrupu zapadnoslavenskih jezika. Do Drugoga svjetskog rata Lužički Srbi su pisali goticom i latinicom, a danas pišu samo latinicom.[4]

Geografija

Lužički Srbi naseljavaju područje jugoistočno od Berlin prema poljskoj i češkoj granici, sve do Dresdena. Područje naseljeno Lužičkim Srbima se dijeli na dva geografska područja, koja su u svom historijskom životu bila najvećim dijelom razdvojena, a samim tim su živjele i razvijale se pod različitim političkim i društvenim uvjetima. To su Gornja Lužica (Hornja Łužica/Oberlausitz) i Donja Lužica (Dolna Łužyca/Niederlausitz), od kojih je prva bila u sastavu Saksonije i u nešto boljim društveno-političkim uvjetima nego Donja Lužica, koja se nalazila u sastavu Pruske.

Kulturno središte Gornje Lužice je Budišin (Bautzen), a Donje Lužice Chóśebuz (Cottbus). U administrativnom smislu, Gornja Lužica je danas dio njemačke pokrajine Saksonije, dok je Donja Lužica dio pokrajine Brandenburga.

S njihovih prvobitnih naseljavanja Lužički Srbi su nasilno protjerani u prostor između Labe i Berlinad, između Budišina i /Cottbus]]a, nekad močvarno i pusto zemljište, koje su oni svojim radom većim dijelom pretvorili u urban kraj.

Reference

  1. ^ Catherine Hickley. Germany's Sorb Minority Fights to Save Villages From Vattenfall. Bloomberg. December 18, 2007.
  2. ^ "Sorbs of East Germany". faqs.org. Pristupljeno 18 March 2015.
  3. ^ "Společnost přátel Lužice". luzice.cz. Pristupljeno 18 March 2015.
  4. ^ Elżbieta Wrocławska, Promjene u ortografiji i leksici donjolužičkoga jezika – na margini jezikoslovnih globalističkih sporova (str. 139. – 146.), U kolekciji: Barbara Kryżan-Stanojević, ur., Inovacije u slavenskim jezicima, Zagreb : Srednja Evropa, 2011., ISBN 978-953-6979-80-6, str. 139.

    Donji Lužički Srbi često sami sebe zovu imenom koje se do kraja II. svjetskoga rata upotrebljavalo i za Gornje Lužičke Srbe: Wendojo, njem. Wenden, vraćajući se starom imenu koje se više u Gornjoj Lužičkoj ne upotrebljava. U zadnjih dvadeset godina Donji Lužičani na taj način naglašavaju potrebu da se njihov jezik, kultura i historija razlikuju od jezika, kulture i historije Gornjih Lužičana.

    – Wrocławska, 2011., 139.