Razlika između verzija stranice "Dinko Šimunović"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m →Biografija: razne ispravke |
m →Vanjski linkovi: razne ispravke |
||
Red 45: | Red 45: | ||
* {{cite web |
* {{cite web |
||
| url = https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8289 |
| url = https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8289 |
||
| |
| title = Dinko Šimunović |
||
| website = enciklopedija.hr |
| website = enciklopedija.hr |
||
| |
| publisher = Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža |
||
| |
| access-date = 5. 4. 2021 |
||
| |
| language = hr |
||
| ref={{harvid||2021}} |
| ref={{harvid||2021}} |
||
}} |
}} |
Verzija na dan 14 april 2021 u 15:21
Dinko Šimunović | |
---|---|
Rođenje | |
Smrt | 3. august 1933 | (59 godina)
Zanimanje | književnik, učitelj |
Dinko Šimunović (rođen 1. septembra 1873) u Kninu bio je hrvatski književnik i učitelj.[1]
Biografija
Rođen je 1873. godine u Kninu. Završio je učiteljsku školu 1892. u Arbanasima te radio kao učitelj u Hrvacama (1892–1900) i u Dicmu (1901–09), te do umirovljenja 1927. u Obrtničkoj školi u Splitu. Godine 1929. se seli u Zagreb. Pozornost kritike privukao je nedovršenom pripoviješću "Mrkodol" (1905) u zadarskom Lovoru, a ubrzo se uvrstio u vodeće noveliste hrvatske moderne.
Svoje novelističke radove objedinio je u zbirkama "Mrkodol" (1909), Đerdan (1914), Sa Krke i sa Cetine (1930). Posmrtno je objavljena i zbirka Posmrtne novele (1936). Zanimljivo je kako su u Šimunovićevim djelima glavni junaci pretežito žene (Rudica, Duga, Đerdan, Muljika itd).[1] Najpoznatije pripovijetke su mu Muljika (1906), Duga (1907.) te Alkar (1908.). Godine 1911. i 1923. napisao je dva romana - Tuđinac i Porodica Vinčić te 1918. štampao dijelove nedovršenog romana Beskućnici.[1] Umro je u Zagrebu 3. augusta 1933. godine.
Njegova proza iz Dalmatinske zagore impresivna je i slikovita s jakim epskim i tananim lirskim portretima. Pojedine Šimunovićeve novele vrhunska su ostvarenja u hrvatskoj književnosti. Idealnim spojem narodnoga i umjetnoga, za čim je gotovo uzalud težila starija hrvatska pripovjetka, ostvario je posve osebujan tip novele koji u najboljim primjercima čuva trajnu svježinu.
Bibliografija
- "Mrkodol"
- "Đerdan"
- "Mladost"
- "Alkar"
- "Tuđinac"
- "Porodica Vinčić"
- "Duga"
- "Sa Krke i Cetine"
- "Muljika"
- "Kukavica"
Reference
Vanjski linkovi
- "Dinko Šimunović". enciklopedija.hr (jezik: hrvatski). Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 5. 4. 2021.