Razlika između verzija stranice "Dinko Šimunović"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Biografija: razne ispravke
m →‎Vanjski linkovi: razne ispravke
Red 45: Red 45:
* {{cite web
* {{cite web
| url = https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8289
| url = https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8289
| naslov = Dinko Šimunović
| title = Dinko Šimunović
| website = enciklopedija.hr
| website = enciklopedija.hr
| izdavač = Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
| publisher = Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
| pristupdatum = 5. 4. 2021
| access-date = 5. 4. 2021
| jezik = hr
| language = hr
| ref={{harvid||2021}}
| ref={{harvid||2021}}
}}
}}

Verzija na dan 14 april 2021 u 15:21

Dinko Šimunović
Dinko Šimunović, reljef na spomen-ploči u Zagrebu
Rođenje (1873-09-01) 1. septembar 1873.
Smrt3. august 1933(1933-08-03) (59 godina)
Zanimanjeknjiževnik, učitelj

Dinko Šimunović (rođen 1. septembra 1873) u Kninu bio je hrvatski književnik i učitelj.[1]

Biografija

Rođen je 1873. godine u Kninu. Završio je učiteljsku školu 1892. u Arbanasima te radio kao učitelj u Hrvacama (1892–1900) i u Dicmu (1901–09), te do umirovljenja 1927. u Obrtničkoj školi u Splitu. Godine 1929. se seli u Zagreb. Pozornost kritike privukao je nedovršenom pripoviješću "Mrkodol" (1905) u zadarskom Lovoru, a ubrzo se uvrstio u vodeće noveliste hrvatske moderne.

Svoje novelističke radove objedinio je u zbirkama "Mrkodol" (1909), Đerdan (1914), Sa Krke i sa Cetine (1930). Posmrtno je objavljena i zbirka Posmrtne novele (1936). Zanimljivo je kako su u Šimunovićevim djelima glavni junaci pretežito žene (Rudica, Duga, Đerdan, Muljika itd).[1] Najpoznatije pripovijetke su mu Muljika (1906), Duga (1907.) te Alkar (1908.). Godine 1911. i 1923. napisao je dva romana - Tuđinac i Porodica Vinčić te 1918. štampao dijelove nedovršenog romana Beskućnici.[1] Umro je u Zagrebu 3. augusta 1933. godine.

Njegova proza iz Dalmatinske zagore impresivna je i slikovita s jakim epskim i tananim lirskim portretima. Pojedine Šimunovićeve novele vrhunska su ostvarenja u hrvatskoj književnosti. Idealnim spojem narodnoga i umjetnoga, za čim je gotovo uzalud težila starija hrvatska pripovjetka, ostvario je posve osebujan tip novele koji u najboljim primjercima čuva trajnu svježinu.

Bibliografija

  • "Mrkodol"
  • "Đerdan"
  • "Mladost"
  • "Alkar"
  • "Tuđinac"
  • "Porodica Vinčić"
  • "Duga"
  • "Sa Krke i Cetine"
  • "Muljika"
  • "Kukavica"

Reference

  1. ^ a b c HR 2021.

Vanjski linkovi

  • "Dinko Šimunović". enciklopedija.hr (jezik: hrvatski). Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 5. 4. 2021.