Razlika između verzija stranice "Wikipedia:Pravopis bosanskog jezika"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 80: Red 80:
'''b)'''''Chicago, Chicaga; Nicola, Nicole;''
'''b)'''''Chicago, Chicaga; Nicola, Nicole;''



'''5.''' Pridjevi na -ski izvedeni iz osobnih imena iz drugih jezika pišu se ponašeno, tj. malim slovom i fonetski: šekspirski (:Shakespeare), lajpciški (:Leipzig), njujorški (:New York), minhenski (:Munchen), štokholmski (:Stockholm).
'''5.''' Pridjevi na -ski izvedeni iz osobnih imena iz drugih jezika pišu se ponašeno, tj. malim slovom i fonetski: ''šekspirski'' (:Shakespeare), ''lajpciški'' (:Leipzig), ''njujorški'' (:New York), ''minhenski'' (:Munchen), ''štokholmski'' (:Stockholm).


== III. Pravopisni znaci ==
== III. Pravopisni znaci ==

Verzija na dan 1 oktobar 2005 u 23:50

PRAVOPIS BOSANSKOGA JEZIKA

I. Pisanje velikog i malog slova

1. Velikim početnim slovom pišu se (svi članovi) imena naroda, grupa naroda, plemena i pojedinih njihovih pripadnika: Albanci, Albanac, Albanka; Bošnjaci, Bošnjak, Bošnjakinja; Nijemci, Nijemac, Njemica; Srbi, Srbin, Srpkinja;

U sastavu složenica ovakva se imena pišu malim slovom: nearap, neslaven, velikosrbin, velikohrvat, dok se polusloženički pišu uz prefiks pseudo: pseudo-Kinez.


2. Kada je riječ o dijelu nekoga naroda, član ispred ili iza imena naroda piše se malim početnim slovom: vojvođanski Mađari, sarajevski Jevreji, sandžački Bošnjaci, Jevreji sefardi, Jevreji aškenazi (ali: Sefard, Aškenazi - kada se dio tog naroda imenuje jednom rječju).


3. Velikim početnim slovom pišu se zbirne imenice kao što su: Slavenstvo (u značenju: svi Slaveni), ali slavenstvo (sa značenjem: slavenski osjećaj), Bošnjaštvo (u značenju: svi Bošnjaci), ali bošnjaštvo (sa značenjem: osjećaj pripadnosti Bošnjacima).


4. Velikim početnim slovom piše se ime Bog (Allah, Jahve, Milostivi, Samilosni, Vladar i dr.) pridjev od imena Bog: Božiji, kao i svi zamjenički oblici koji se odnose na Boga (On, Njega, Ga, Mu...). Nazivi koji zamjenjuju ime Boga također se pišu velikim početnim slovom, bez obzira nalaze li se sami ili uz ime na koje se odnose: Gospodar, Stvoritelj, Svevišnji; Bog Allah, Svevišnji Allah, Svemogući Stvoritelj.


5. Imena božanstva i mitoloških bića pišu se velikim početnim slovom: Bal, Hubel, Lat, Mars, Afrodita, Lucifer, Višnu.


6. U službi vlastitog imena piše se: Djevica, Gospa. Ako se ovakvi nazivi javljaju uz ime koje određuju, pišu se malim početnim slovom: gospa Marija.


7. Kao opće imenice bog, boginja, božica, sotona, šejtan i dr. pišu se malim početnim slovom.


8. Velikim početnim slovom piše se: Poslanik, Vjerovjesnik, Božiji Poslanik, Allahov Poslanik i sl. kada se time zamjenjuje ime vjerovjesnika Muhammeda.


9. Velikim početnim slovom pišu se svi članovi (osim prijedloga i veznika) imena država (bilo da se navodi puno ime, bilo da se umjesto zvaničnoga javlja kraće ime): Bosna i Hercegovina (Republika Bosna i Hercegovina), Sjedinjene Američke Države, Republika Hrvatska, Ruska Federacija.


10. Za razliku od dvočlanih i višečlanih imena država, velikim početnim slovom piše se samo prvi član naziva svih ostalih upravnih jedinica (a od ostalih članova samo vlastita imena): Tuzlanski bazen, Srednjobosanski kanton, Bihaćki okrug, Muftijstvo travničko, Vrhbosanska nadbiskupija, Mostarska općina, ali Općina mostarska (u značenju njenog područja).


11. Upotreba velikog slova također se ograničava samo na prvi član u nazivu svih nepostojećih (bivših) upravnih tvorevina, osim ako su drugi članovi imena koja se pišu velikim slovom: Bosanski ejalet, Bosanski pašaluk, Osmansko carstvo (Otomanska imperija, Tursko carstvo), Banovina Hrvatska, Dubrovačka republika, Socijalističa federativna republika Jugoslavija; Imotski kadiluk, Savska banovina.

Izuzetno se velikim početnim slovom (budući da su naporedne, ravnopravne jedinice) pišu oba člana polusloženice Austro-Ugarska (ali: Austro-Ugarsko carstvo, Habsburška monarhija).


12. Velikim početnim slovom pišu se osobna imena ljudi (imena, prezimena, ustaljeni nadimci i druge riječi koje su postale sastavni dio imena ili se mogu upotrebljavati umjesto njega), osim odredbenih dijelova unutar tih imena:

a) imena i prezimena: Ćamil, Muhamed, Amira, Alija Đerzelez, Leonardo da Vinci, Otto von Bismarck, Ebu-Sufjan b. Harb, Ebu-Ubejda el-Džerah, Karlo Veliki, Dumas Otac;

b) ustaljeni nadimci, imena odmila i sl.: Babo, Braco, Seka, Beba; Meho, Mehica, Minka, Ibrica, Selmica.

Kada se prezimena iz drugih jezika upotrijebe s pomoćnom riječi (tj. odredbenim dijelom), a bez osobnoga imena, kako na početku tako i unutar rečenice, ta se pomoćna riječ (prijedlog, veznik ili član) piše velikim početnim slovom: Van Beethoven, Von Bismarck, Da Vinci; El-Buhari i sl.


13. Kada im se da posebno značenje, velikim početnim slovom pišu se riječi kao: Dobro, Dobrota, Istina, Sreća; Iseljenici, Pomagači te sintagma kao: Ploča neuništiva, Pravi put i dr. U svome osnovnom značenju velikim početnim slovom piše se: Džennet, Džehennem, Šerijat. Tako i sintagma kao Sudnji dan i dr.


14. Imenice koje stoje uz lično ime kao oznake zanimanja, počasnih naslova, položaja i sl. pišu se malim početnim slovom: ban Borić, kralj Tvrtko, herceg Stjepan, did Radomir, Smail-aga, Ajvaz-dede, Husrev-beg, beg Ljubušak, Omer-paša, Hasan-efendija, Kadira-hanuma, sultan Mehmed, hadži Fadil, hafiz Emir, magistar Imamović, direktor Kovačević, doktor Zukić.

II. Pisanje riječi stranog porijekla

Pisanje imena iz jezika koji se služe latinicom

1. Vlastita imena iz jezika koji se služe latinicom mogu se u bosanski jezik prenositi u latinicu i ćirilicu. Ako se prenose u latinicu, pišu se ili fonetski ili izvorno; ako se prenose u ćirilicu, pišu se fonetski (tj. onako kako se izgovaraju i u skladu s odgovarajućim transliteracijskim i transkripcijskim pravilima).


2. Opće je načelo da se vlastita imena iz drugih jezika i onda kada se pišu izvorno pri promjeni po padežima i pri tvorbi prisvojnih pridjeva prilagođavaju obrascima bosanskoga jezika. Ovo znači da se izvorno pisanje u cijelosti odnosi samo na nominativni lik.


3. Geografska imena (imena kontinenata, zemalja, otoka, poluotoka, gradova i sl.) treba da ostanu u obliku u kome su otprije prihaćena , tj. ne treba ih podvrgavati drugom načinu prenošenja, odnosno transkribiranja: Evropa, Australija, Češka, Italija, Liban, Saudijska Arabija, Španija, Himalaja, Beč, Kartum, Moskva, Pariz, Peking, Prag, Rim, Skoplje, Ženeva, Tokio (genitiv: Tokija), Skoplje.


4. Imena koja završavaju na nenaglašeno -a ili -o mijenjaju se kao i naša imena s tim završecima. Na isti način kao i od naših imena tvore se od tih stranih imena prisvojni pridjevi na -ov/-ev i -in:

a)Spinoza, genitiv: Spinoze, pridjev: Spinozin; Gioconda, Gioconde, Giocondin; Gina Lollobrigida, Gine Lollobrigide, Ginin;

b)Chicago, Chicaga; Nicola, Nicole;


5. Pridjevi na -ski izvedeni iz osobnih imena iz drugih jezika pišu se ponašeno, tj. malim slovom i fonetski: šekspirski (:Shakespeare), lajpciški (:Leipzig), njujorški (:New York), minhenski (:Munchen), štokholmski (:Stockholm).

III. Pravopisni znaci

Tačka

1. Iza arapskih rednih brojeva ne piše se tačka onda kada iza nje slijedi zarez, crta sa značenjem do, kosa crta, zagrada:

(1) Pjesme ove forme su pjevali naši pjesnici Alija Šehović (1560-1646), Mehmed Fevzija (umro 1673) i drugi.

(2) Diplomirao je 1979/80. godine.

(3) Vidi na str. 8, 12, 15. i 114.

(4) Da li je rođen 2004? (neispravno je: Da li je rođen 2004.?)

Upitnik

Uzvičnik

Tačka-zarez

Zarez

Dvotačka

Tri tačke

Crta

Crtica

1. Crtica se piše između sastavnih dijelova polusloženice: sahat-kula, bajram-namaz, Kotor-Varoš, Gazi Huserv-beg, reisul-ulema, bosansko-engleski rječnik, Husrev-begov, Zul-Karnejn.

Kosa crta

Također pogledajte

Vanjski linkovi