Razlika između verzija stranice "Pion"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Napravljeno prevođenjem stranice "Pion" oznake: T144167 prijevod sadržaja ContentTranslation2 |
mNo edit summary |
||
Red 2: | Red 2: | ||
Pion također igra ključnu ulogu u kosmologiji, namećući gornju granicu energije kosmičkih zraka koje preživljavaju sudare sa kosmičkom mikrotalasnom pozadinom, preko granice Greisen – Zatsepin – Kuzmin. |
Pion također igra ključnu ulogu u kosmologiji, namećući gornju granicu energije kosmičkih zraka koje preživljavaju sudare sa kosmičkom mikrotalasnom pozadinom, preko granice Greisen – Zatsepin – Kuzmin. |
||
[[Datoteka:Nuclear_Force_anim_smaller.gif|mini| Animacija [[Rezidualna jaka nuklearna sila|interakcije nuklearne sile]] (ili zaostale jake sile). Mali obojeni dvostruki diskovi su gluoni |
[[Datoteka:Nuclear_Force_anim_smaller.gif|mini| Animacija [[Rezidualna jaka nuklearna sila|interakcije nuklearne sile]] (ili zaostale jake sile). Mali obojeni dvostruki diskovi su gluoni.]] |
||
== Reference == |
== Reference == |
Verzija na dan 22 oktobar 2021 u 10:20
U fizici čestica pion (ili pi mezon, označen grčkim slovom pi: π) je bilo koja od tri subatomske čestice: π0, π+, i π−. Svaki pion se sastoji od kvarka i antikvarka i stoga je mezon. Pioni su najlakši mezoni i općenito najlakši hadroni. Oni su nestabilni, sa nabijenim pionima π+ i π− propada nakon prosječnog životnog vijeka od 26.033 nanosekunde (×10−8 sekunde) i neutralni pion π0 propada nakon mnogo kraćeg životnog vijeka od 85 attosekundI ( 2,6033×10−17 sekundi). 8,5[1] Nabijeni pioni najčešće se raspadaju u mione i muon neutrina, dok se neutralna pioni uglavnom raspadaju u gama zrake.
Pion također igra ključnu ulogu u kosmologiji, namećući gornju granicu energije kosmičkih zraka koje preživljavaju sudare sa kosmičkom mikrotalasnom pozadinom, preko granice Greisen – Zatsepin – Kuzmin.
Reference
- ^ Zyla, P. A.; et al. (Particle Data Group) (2020). "Review of Particle Physics". Progress of Theoretical and Experimental Physics. 2020: 083C01. doi:10.1093/ptep/ptaa104.