Razlika između verzija stranice "Fuzijska energija"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
mNo edit summary
oznaka: uređivanje izvornog kôda (2017)
m razne ispravke
Red 1: Red 1:
⚫
[[Datoteka:The_JET_magnetic_fusion_experiment_in_1991.jpg|mini|Zajednički evropski eksperiment magnetne fuzije Torus (JET) 1991]]

⚫
[[Datoteka:The_JET_magnetic_fusion_experiment_in_1991.jpg|mini| Zajednički evropski eksperiment magnetne fuzije Torus (JET) 1991]]
'''Fuziona energija''' je predloženi oblik proizvodnje energije koja bi proizvodila [[Elektricitet|električnu energiju]] korištenjem toplote iz [[Nuklearna fuzija|reakcija nuklearne fuzije]]. U procesu fuzije, dva lakša [[Atomsko jezgro|atomska jezgra]] spajaju se da tvore teže jezgro, oslobađajući energiju. Uređaji namijenjeni iskorištavanju ove energije poznati su kao fuzijski reaktori.
'''Fuziona energija''' je predloženi oblik proizvodnje energije koja bi proizvodila [[Elektricitet|električnu energiju]] korištenjem toplote iz [[Nuklearna fuzija|reakcija nuklearne fuzije]]. U procesu fuzije, dva lakša [[Atomsko jezgro|atomska jezgra]] spajaju se da tvore teže jezgro, oslobađajući energiju. Uređaji namijenjeni iskorištavanju ove energije poznati su kao fuzijski reaktori.


Fuzijski procesi zahtijevaju gorivo i zatvoreno okruženje s dovoljnom [[Temperatura|temperaturom]], [[Pritisak|pritiskom]] i vremenom zatvaranja za stvaranje [[Plazma (fizika)|plazme]] u kojoj može doći do fuzije. Kombinacija ovih brojki koja rezultira sistemom za proizvodnju energije poznata je kao [[Lawsonov kriterij]]. U zvijezdama je najčešće gorivo [[vodik]], a [[gravitacija]] osigurava izuzetno dugo vrijeme zatvaranja koje dostiže uvjete potrebne za proizvodnju fuzijske energije. Predloženi fuzijski reaktori općenito koriste [[Izotop|izotope]] vodika, kao što su [[deuterij]] i [[tricij]] (a posebno mješavinu ova dva ), koji reagiraju lakše od vodika i omogućuju im da ispune zahtjeve Lawsonovog kriterija u manje ekstremnim uvjetima. Većina dizajna nastoji zagrijati svoje gorivo na oko 100 miliona stepeni, što predstavlja veliki izazov u stvaranju uspješnog dizajna.
Fuzijski procesi zahtijevaju gorivo i zatvoreno okruženje s dovoljnom [[Temperatura|temperaturom]], [[Pritisak|pritiskom]] i vremenom zatvaranja za stvaranje [[Plazma (fizika)|plazme]] u kojoj može doći do fuzije. Kombinacija ovih brojki koja rezultira sistemom za proizvodnju energije poznata je kao [[Lawsonov kriterij]]. U zvijezdama je najčešće gorivo [[vodik]], a [[gravitacija]] osigurava izuzetno dugo vrijeme zatvaranja koje dostiže uvjete potrebne za proizvodnju fuzijske energije. Predloženi fuzijski reaktori općenito koriste [[izotop]]e vodika, kao što su [[deuterij]] i [[tricij]] (a posebno mješavinu ova dva ), koji reagiraju lakše od vodika i omogućuju im da ispune zahtjeve Lawsonovog kriterija u manje ekstremnim uvjetima. Većina dizajna nastoji zagrijati svoje gorivo na oko 100 miliona stepeni, što predstavlja veliki izazov u stvaranju uspješnog dizajna.


Očekuje se da će nuklearna fuzija kao izvor energije imati mnoge prednosti u odnosu na [[Nuklearna fisija|fisiju]]. To uključuje smanjenu [[radioaktivnost]] u radu i malo nuklearnog otpada visokog nivoa, velike zalihe goriva i povećanu sigurnost. Međutim, pokazalo se da je potrebnu kombinaciju temperature, pritiska i trajanja teško proizvesti na praktičan i ekonomičan način. Istraživanje fuzijskih reaktora počelo je 1940-ih, ali do danas nijedan dizajn nije proizveo više izlazne snage fuzije od ulazne električne energije.<ref>{{Cite web|url=http://www.world-nuclear.org/info/Current-and-Future-Generation/Nuclear-Fusion-Power|title=Nuclear Fusion : WNA|date=November 2015|website=world-nuclear.org|archive-url=https://web.archive.org/web/20150719060659/http://www.world-nuclear.org/info/current-and-future-generation/nuclear-fusion-power/|archive-date=2015-07-19|url-status=dead|access-date=2015-07-26}}</ref> Drugo pitanje koje utiče na uobičajene reakcije je upravljanje [[Neutron|neutronima]] koji se oslobađaju tokom reakcije, a koji vremenom razgrađuju mnoge uobičajene materijale koji se koriste u reakcijskoj komori.
Očekuje se da će nuklearna fuzija kao izvor energije imati mnoge prednosti u odnosu na [[Nuklearna fisija|fisiju]]. To uključuje smanjenu [[radioaktivnost]] u radu i malo nuklearnog otpada visokog nivoa, velike zalihe goriva i povećanu sigurnost. Međutim, pokazalo se da je potrebnu kombinaciju temperature, pritiska i trajanja teško proizvesti na praktičan i ekonomičan način. Istraživanje fuzijskih reaktora počelo je 1940-ih, ali do danas nijedan dizajn nije proizveo više izlazne snage fuzije od ulazne električne energije.<ref>{{Cite web|url=http://www.world-nuclear.org/info/Current-and-Future-Generation/Nuclear-Fusion-Power|title=Nuclear Fusion : WNA|date=novembar 2015|website=world-nuclear.org|archive-url=https://web.archive.org/web/20150719060659/http://www.world-nuclear.org/info/current-and-future-generation/nuclear-fusion-power/|archive-date=19. 7. 2015|url-status=dead|access-date=26. 7. 2015}}</ref> Drugo pitanje koje utiče na uobičajene reakcije je upravljanje [[neutron]]ima koji se oslobađaju tokom reakcije, a koji vremenom razgrađuju mnoge uobičajene materijale koji se koriste u reakcijskoj komori.


Istraživači fuzije su istraživali različite koncepte zatvaranja. Rani naglasak je bio na tri glavna sistema: z-pinč, stelarator i magnetno ogledalo. Trenutni vodeći dizajni su [[tokamak]] i inercijalno ograničenje (ICF) [[Laser|laserom]]. Oba dizajna se istražuju u vrlo velikim razmjerima, posebno [[ITER]] tokamak u Francuskoj i laser National Ignition Facility (NIF) u Sjedinjenim Državama. Istraživači također proučavaju druge dizajne koji mogu ponuditi jeftinije pristupe. Među ovim alternativama, postoji sve veći interes za magnetiziranu fuziju cilja i inercijsku elektrostatičku konfinaciju, te nove varijacije stelaratora.
Istraživači fuzije su istraživali različite koncepte zatvaranja. Rani naglasak je bio na tri glavna sistema: z-pinč, stelarator i magnetno ogledalo. Trenutni vodeći dizajni su [[tokamak]] i inercijalno ograničenje (ICF) [[laser]]om. Oba dizajna se istražuju u vrlo velikim razmjerima, posebno [[ITER]] tokamak u Francuskoj i laser National Ignition Facility (NIF) u Sjedinjenim Državama. Istraživači također proučavaju druge dizajne koji mogu ponuditi jeftinije pristupe. Među ovim alternativama, postoji sve veći interes za magnetiziranu fuziju cilja i inercijsku elektrostatičku konfinaciju, te nove varijacije stelaratora.
[[Datoteka:Sun_in_X-Ray.png|mini| [[Sunce|Sunce je]], kao i druge [[Zvijezda|zvijezde]], prirodni fuzijski reaktor, gdje zvjezdana nukleosinteza pretvara lakše elemente u teže elemente uz oslobađanje energije.]]
[[Datoteka:Sun_in_X-Ray.png|mini| [[Sunce|Sunce je]], kao i druge [[Zvijezda|zvijezde]], prirodni fuzijski reaktor, gdje zvjezdana nukleosinteza pretvara lakše elemente u teže elemente uz oslobađanje energije.]]


== Reference ==
== Reference ==
{{Refspisak}}
{{Refspisak}}
⚫
{{Tehnologije u nastajanju}}

[[Kategorija:Tehnologije u nastajanju]]
[[Kategorija:Tehnologije u nastajanju]]

⚫
{{Tehnologije u nastajanju}}

Verzija na dan 3 novembar 2021 u 20:11

Zajednički evropski eksperiment magnetne fuzije Torus (JET) 1991

Fuziona energija je predloženi oblik proizvodnje energije koja bi proizvodila električnu energiju korištenjem toplote iz reakcija nuklearne fuzije. U procesu fuzije, dva lakša atomska jezgra spajaju se da tvore teže jezgro, oslobađajući energiju. Uređaji namijenjeni iskorištavanju ove energije poznati su kao fuzijski reaktori.

Fuzijski procesi zahtijevaju gorivo i zatvoreno okruženje s dovoljnom temperaturom, pritiskom i vremenom zatvaranja za stvaranje plazme u kojoj može doći do fuzije. Kombinacija ovih brojki koja rezultira sistemom za proizvodnju energije poznata je kao Lawsonov kriterij. U zvijezdama je najčešće gorivo vodik, a gravitacija osigurava izuzetno dugo vrijeme zatvaranja koje dostiže uvjete potrebne za proizvodnju fuzijske energije. Predloženi fuzijski reaktori općenito koriste izotope vodika, kao što su deuterij i tricij (a posebno mješavinu ova dva ), koji reagiraju lakše od vodika i omogućuju im da ispune zahtjeve Lawsonovog kriterija u manje ekstremnim uvjetima. Većina dizajna nastoji zagrijati svoje gorivo na oko 100 miliona stepeni, što predstavlja veliki izazov u stvaranju uspješnog dizajna.

Očekuje se da će nuklearna fuzija kao izvor energije imati mnoge prednosti u odnosu na fisiju. To uključuje smanjenu radioaktivnost u radu i malo nuklearnog otpada visokog nivoa, velike zalihe goriva i povećanu sigurnost. Međutim, pokazalo se da je potrebnu kombinaciju temperature, pritiska i trajanja teško proizvesti na praktičan i ekonomičan način. Istraživanje fuzijskih reaktora počelo je 1940-ih, ali do danas nijedan dizajn nije proizveo više izlazne snage fuzije od ulazne električne energije.[1] Drugo pitanje koje utiče na uobičajene reakcije je upravljanje neutronima koji se oslobađaju tokom reakcije, a koji vremenom razgrađuju mnoge uobičajene materijale koji se koriste u reakcijskoj komori.

Istraživači fuzije su istraživali različite koncepte zatvaranja. Rani naglasak je bio na tri glavna sistema: z-pinč, stelarator i magnetno ogledalo. Trenutni vodeći dizajni su tokamak i inercijalno ograničenje (ICF) laserom. Oba dizajna se istražuju u vrlo velikim razmjerima, posebno ITER tokamak u Francuskoj i laser National Ignition Facility (NIF) u Sjedinjenim Državama. Istraživači također proučavaju druge dizajne koji mogu ponuditi jeftinije pristupe. Među ovim alternativama, postoji sve veći interes za magnetiziranu fuziju cilja i inercijsku elektrostatičku konfinaciju, te nove varijacije stelaratora.

Sunce je, kao i druge zvijezde, prirodni fuzijski reaktor, gdje zvjezdana nukleosinteza pretvara lakše elemente u teže elemente uz oslobađanje energije.

Reference

  1. ^ "Nuclear Fusion : WNA". world-nuclear.org. novembar 2015. Arhivirano s originala, 19. 7. 2015. Pristupljeno 26. 7. 2015.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Fuzijska_energija&oldid=3370914"