Razlika između verzija stranice "Malkoč-beg Dugalić"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Ak (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Ak (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 15: Red 15:


{{Redoslijed
{{Redoslijed
| prethodnik = [[Hadim Ali-paša]]
| prethodnik = [[Sofi Mehmed-paša]]
| gl_članak_funkcija = [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom carstvu|Begovi Bosne]]<br />[[1553]]. - [[1554]].
| gl_članak_funkcija = [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom carstvu|Begovi Bosne]]<br />[[1553]]. - [[1554]].
| nasljednik = [[Kara Osman-han]]
| nasljednik = [[Kara Osman-han]]

Verzija na dan 4 maj 2007 u 04:07

Dugali Malkoč-beg je upravljao Bosnom od 1553-1554. godine. Ime mu je Osman, mada je u historiji poznat kao Malkoč-beg. Safvet-beg Bašagić piše da je naše gore list i da je rođen u Dugama kod Prozora, po kojoj ga neki zovu Dugalić, dok Antun Knežević smatra da je bosanski poturica Duganlić. Brat Malkoč-bega bio je Kara Ali-beg. On se isticao među krajiškim ratnicima po neustrašivosti pa ga je sultan pozvao u rat na Perziju. Malkoč-beg je imao dva sina Džafera i Huseina, koji su ostali iza njega. Džafer je imao za ženu kćer velikog vezira Rustem-paše i bio je kapetan u Gradiškoj na Savi. Oba Malkočeva sina poginuli su u borbi na Krajini.

Sjajna vojna kliškog sandžak-bega Malkoč-bega

1553. godine, komadant hrvatske i slavonske zemlje, Zrinski, poslao je jednog komadanta po imenu Ivan Holsen koji je bio njegov glavni komadant, s nekoliko hiljada konjanika i pješaka, na Klišku krajinu. Ovi su mnogo sela toga kraja opljačkali, nanijeli štetu raji, preostalu stoku koja je preživjela su otjerali, napravili mnoga nedjela i niskosti. Saznavši ovo, Malkoč-beg je, ne oklijevajući, odmah s vojskom počeo slijediti neprijatelje, pa je za njima poslao Hasan-agu, bešliju (pripadnik plaćene konjice) Blagajske tvrđave i ćehaju Ključke tvrđave, Mehmed-ćehaju, upozorivši ih da ih gone dok ih ne stignu. Hasan-aga i Mehmed-ćehaja su u brzom jurišu napredovali i do pola noći stigli neprijatelje, ne oklijevajući, upustili se u okršaj i spasili imetak koji su oni uzeli. Međutim, Zrinski je s dosta vojske bio u zasjedi. Kada se zapodjenula bitka, on je izišao iz zasjede i došao svojim vojnicima u pomoć, ali je tada pristigao i Malkoč-beg. Toliko su neprijatelja pobili da je Zrinski jedva bijegom uspio spasiti glavu. Malkoč-begu je u znak zahvalnosti dodijeljen sandžak-begluk nad Bosnom 1553. godine.

Vojni pohodi

O Malkoč-begovu namjesnikovanju turski pisci ništa ne bilježe, dok hrvatski navode, da je mnogo jada nanio Hrvatskoj, Lici i Krajini, neprestano provaljujući preko granice. Miroslav Prelog piše: "da on hara i plijeni ostatke Hrvatske između Une, Gline i Korane. Čitav niz utvrda pada u njegove ruke, a on ih obori i popali. Sada ga u bojevima pomažu i sinovi Džafer i Husein".U tvrđavi Sinj, koja se nalazi na obali mora, od njenog osnivanja, bili su samo mustahfizi (članovi stalne posade, koja se brinula o opkomipa i utvrđivanju oko grada - čuvari, zaštitnici). Malkoč-beg je 1553. godine u nju naselio i islamsko stanovništvo. Kasnije se 1556. godine Malkoč-beg proslavio u osvojenju tvrđave Kostajnice. Poginuo je 1560. godine i ukopan je u haremu Hiseta, kod Halil-pašinog turbeta u Banjoj Luci.

Izvori

  • Bašagić Safvet-beg, "Krtka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (Od g.1463-1850)"

Zurich, Juni 1994.

  • Bišćević Vedad, "Bosanski namjesnici Osmanskog doba (1463-1878)" Sarajevo, Mart 2006.