Razlika između verzija stranice "Aleksa Šantić"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m Bot: ispravka HTML koda i wiki sintakse |
mNo edit summary |
||
Red 16: | Red 16: | ||
|država smrti =Bosna i Hercegovina |
|država smrti =Bosna i Hercegovina |
||
|ženski pol = |
|ženski pol = |
||
|država za kategoriju=Bosna i Hercegovina |
|||
}} |
}} |
||
'''Aleksa Šantić''' (27. maj [[1868]] - [[2. februar]] [[1924]]), veliki bosanskohercegovački pjesnik i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike kod nas. Rođen je [[27. maj]]a [[1868]]. godine u [[Mostar]]u, gdje je proveo najveći dio svog života. Kako mu je otac rano umro staranje je nad mladim Šantićem preuzeo strogi stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, te sestru Radojku koja se udala za pjesnika, Aleksinog velikog prijatelja i istomišljenika [[Svetozar Ćorović|Svetozara Ćorovića]]. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za njegov veliki talenat, tako da se, poslije završetka trgovačke škole u [[Trst]]u i [[Ljubljana|Ljubljani]] Šantić vraća u rodni Mostar. |
'''Aleksa Šantić''' (27. maj [[1868]] - [[2. februar]] [[1924]]), veliki bosanskohercegovački pjesnik i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike kod nas. Rođen je [[27. maj]]a [[1868]]. godine u [[Mostar]]u, gdje je proveo najveći dio svog života. Kako mu je otac rano umro staranje je nad mladim Šantićem preuzeo strogi stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, te sestru Radojku koja se udala za pjesnika, Aleksinog velikog prijatelja i istomišljenika [[Svetozar Ćorović|Svetozara Ćorovića]]. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za njegov veliki talenat, tako da se, poslije završetka trgovačke škole u [[Trst]]u i [[Ljubljana|Ljubljani]] Šantić vraća u rodni Mostar. |
||
Red 127: | Red 127: | ||
{{Wikicitat|Aleksa Šantić}} |
{{Wikicitat|Aleksa Šantić}} |
||
[[Kategorija:Muškarac|Šantić,Aleksa]] |
|||
[[Kategorija:1868 rođenja|Šantić,Aleksa]] |
|||
[[Kategorija:1924 smrti|Šantić,Aleksa]] |
|||
[[Kategorija:Mostar|Šantić,Aleksa]] |
[[Kategorija:Mostar|Šantić,Aleksa]] |
||
[[Kategorija:Pisci|Šantić,Aleksa]] |
[[Kategorija:Pisci|Šantić,Aleksa]] |
||
Verzija na dan 20 maj 2007 u 06:50
Aleksa | |
---|---|
Aleksa Šantić (27. maj 1868 - 2. februar 1924), veliki bosanskohercegovački pjesnik i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike kod nas. Rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru, gdje je proveo najveći dio svog života. Kako mu je otac rano umro staranje je nad mladim Šantićem preuzeo strogi stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, te sestru Radojku koja se udala za pjesnika, Aleksinog velikog prijatelja i istomišljenika Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za njegov veliki talenat, tako da se, poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani Šantić vraća u rodni Mostar.
Stvarao je na prijelazu vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje u kontroverznim vremenima s kraja 19. i početka 20. vijeka. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj, a od stranih najvažniji uticaj je imao Heinrich Heine, koga je i prevodio s njemačkkog jezika. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. To je i vrijeme burnih društvenih promjena u njegovoj domovini Bosni i Hercegovini, u kojima Šantić aktivno učestvuje. Šantićeva poezija puna je snažnih emocija i ljubavne tuge. Ona pokazuju pjesnika snažne emocije, elegičnog tona i melodičnog izraza, koji je ostvario niz pjesama duboke inspiracije i doživljenog tona. Ljubavna poezija Alekse Šantića razvila se pod jakim uticajem muslimanske ljubavne pjesme, sevdalinke, tako da otud dolazi i ambijent njegovih ljubavnih pjesama, koji je smješten u bosanske bašte pune behara, hamama, šadrvana. Ženski likovi koji se pojavljuju u Šantićevim pjesmama okićeni su đerdanima i izazovne su, ali ipak skrivene ljepote. Takva je i pjesma „Emina“, a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka, s tim da samo rijetki znaju da ju je Šantić napisao. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Pjesnik sve svoje drage promatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života. Svo ovo pjesničko iskustvo bazirano je na vjerodostojnom iskusutvu u pravom životu Mostara s prijelaza vijeka. Šantić se vrlo mlad zaljubljuje najprije u Slavonku Anku Tomlinović, kćerku siromašnog doseljeničkog fotografa, koju na kraju ostavlja pod pritiskom svoje strogo pravoslavne porodice. Nešto kasnije pomalo rezignirani Šantić upoznaje i Zorku Šolinu, mladu i bogatu Mostarku, koja zbog interesa svoje pragmatične porodice napušta pjesnika, ostavljajući mu još jednu ranu na srcu.
Druga pjesnička tema velikog Šantića imala je rodoljubivi karakter, a crpila je snagu iz bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao, tako da je njegova muza vječito bila na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda. Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta („Moja otadžbina“). U nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvjek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet (Bošnjaci u pjesmi „Ostajte ovdje“ , te „Hljeb“ ). Šantić pri tom naglašava i patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u historijskoj sudbini svoga naroda („Mi znamo sudbu“ ).
Bio je i jedan od osnivača kulturnog lista „Zora“ kao i predsjednik Srpskog pjevačkog društva „Gusle“ u Mostaru. Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem i drugima.
Umro je u Mostaru 2. februara1924. godine. Njegov život poslužio je kao predložak romantizirane filmske biogarfije „Moj brat Aleksa“, u kojoj je glavnu ulogu tumačio beogradski glumac Branislav Lečić, prenijevši svu lirsku suptilnost lika legendarnog pjesnika iz Mostara. Muziku za film skladao je poznati sarajevski dirigent i kompozitor Ranko Rihtman na poetske tekstove Alekse Šantića, a svih je deset brojeva filmskog soundtracka vrsno otpjevao majstor domaće šansone Dragan Stojnić, dijelom i uz potporu hora Radiotelevizije Sarajevo.
Izabrane pjesme
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S' ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!
Ja joj nazvah selam al' moga mi dina
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti džule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njom crko'!...
- Aleksa Šantić, 1903
OSTAJTE OVDJE
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.
Za ovu zemlju oni behu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.
Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njemom polju gdje vas slava sreta!
Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji krševi i goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.
Ovdje vam svako bratski ruku steže -
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije, -
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...
- Aleksa Šantić
Vanjski linkovi
Wikicitati imaju citate vezane za: Aleksa Šantić |