Razlika između verzija stranice "Emir Kusturica"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Poništene izmjene koje je napravio 89.146.134.18 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao Kahriman
nemojte ba onu sliku sa bradom, na njoj lići na ćetn'ka, ova je bolja, fina, svježa iz Kana
Red 2: Red 2:
|ime =Emir
|ime =Emir
|prezime =Kusturica
|prezime =Kusturica
|slika =Emir Kusturica Bruxelles05.jpg
|slika =Emir_Kusturica_Bruxelles06.jpg
|širina slike =
|širina slike =
|tekst uz sliku =
|tekst uz sliku =

Verzija na dan 27 maj 2007 u 23:36

Emir
Datoteka:Emir Kusturica Bruxelles06.jpg

Emir Kusturica, bosanskohercegovački režiser, rođen je 24. novembra 1954. godine u Sarajevu. Za svoje kratke filmove nagrađivan je još u srednjoj školi. Filmsku režiju završio je na Filmskoj akademiji u Pragu (FAMU). Njegov studentski film, "Gernika" snimljen prema noveli Antonija Isakovića, pobjedio je na Festivalu studentskog filma u Karlovim Varima. Tokom studija režirao je i dva kratka filma: "Jedan dio istine" i "Jesen".

Po završetku studija Kusturica se vraća u zemlju, gdje započinje profesionalnu karijeru na Televiziji Sarajevo. Njegov prvi film "Nevjeste dolaze", izazvao je dosta kontroverzi, a potom bio i zabranjen zbog "eksplicitnog bavljenja seksualnim tabuima". Više sreće je imao sa narednim televizijskim filmom "Bife Titanik" zasnovanom na priči nobelovca Ive Andrića, za koji je osvojio nagradu za režiju na nacionalnom Televizijskom festivalu u Portorožu. Kada je 1981. godine osnovana Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu, Emir Kusturica biva angažovan kao jedan od profesora na Odsjeku za glumu, tada jedinom odsjeku na Akademiji. Postaje prvi Umjetnički rukovodilac Otvorene scene "Obala", kultnog pozorišta koje i danas djeluje pri sarajevskoj Akademiji. Takođe, uključuje se i u pripreme za otvaranje Odsjeka za režiju, koji konačno počinje sa radom 1989. godine.

U dugometražnoj igranoj produkciji debitovao je filmom "Sjećaš li se Dolly Bell?", nastalom po scenariju Abdulaha Sidrana, 1981. godine. Za ovaj film Emir Kusturica je nagrađen Zlatnim lavom na Filmskom festivalu u Veneciji za najbolji debitantski film i nagradama FIPRECI, AGIS i CIDLAC na Festivalu jugoslovenskog igranog filma u Puli 1981. godine. Svoj talenat pokazao je i u sljedećem filmu, drami "Otac na službenom putu" (1985), koji je radio sa istim scenaristom. Ovo ostvarenje Kusturici donosi Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Kanu i nominaciju za nagradu Američke filmske akademije "Oskar" za najbolji film sa neengleskog govornog područija.

Nagrađivan je i na domaćim festivalima: na Festivalu jugoslovenskog igranog filma u Puli, nagraden je Zlatnom arenom za režiju i nagradom Jelen (1985) a međunarodna kritika dodijelila mu je Grand prix za najbolji film 1985. Godine 1989. Emir Kusturica je, ponovo na Filmskom festivalu u Cannesu, nagrađen za režiju filma "Dom za vješanje" i specijalnom nagradom "Roberto Roselini".

Emir Kusturica je predavao režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Po odlasku iz domovine predaje na Univerzitetu "Kolumbija" u New Yorku. Jedan od njegovih američkih studenata, David Atkins, pokazao mu je scenario iz kojeg je nastao Kusturičin prvi film na engleskom jeziku, "Arizona Dream" (1993), sa Faye Dunaway, Dzonijem Depom i Dzerijem Luisom u glavnim ulogama. Film je nagrađen Srebrnim medvjedom i Posebnom nagradom zirija na Filmskom festivalu u Berlinu 1993. godine.

Naredni film, "Underground" (1995), donio je Emiru Kusturici drugu Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu. Kusturica je koscenarist filma "Strategija svrake" (1987), koji je režirao Zlatko Lavanić. Dobitnik je brojnih društvenih priznanja (Nagrade AVNOJ-a za 1989. godinu).

1998. snima film "Bela mačka, crni mačor" za kojeg dobiva Srebrnog lava na festivalu u Veneciji.

U filmu "Udovica iz St. Pjera" (2000), u reziji Patris Lekontea , Kusturica, se po prvi put pojavljuje kao glumac. Premda izgovara svega nekoliko rečenica, njegova pojava u filmu je monumentalna i Kusturica je pored Juliette Binoche jedan od najupečatljivijih karaktera koji vode radnju filma.

Za film "Priče super osmice" (2001) na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Sankt Petersburgu, dobio je glavnu nagradu -Zlatni kentaur.

2002. godine Emir Kusturica se pojavljuje u filmu "Dobri lopov" rezisera Nil Džordana. Emir glumi gitaristu koji neprestano svira 'rifove' Džimi Hendriksa.

2004. godine završava film "Život je čudo”, čiji je radni naslov bio "Gladno srce”. Ova ratna drama, čiji scenario, osim Kusturice, potpisuje i "Ranko Božić", opisuje predvečerje ratnih sukoba u Bosni 1992. godine.

Emir Kusturica dobiva nagradu Akademije Ivo Andrić za doprinos umjetničkom stvaralaštvu i za životno djelo 2004., te nagradu za doprinos svjetskoj kinematografiji na Moskovskom međunarodnom filmskom festivalu.

Predsjednik festivala Nikita Mihalkov je na svečanosti dodjeljivanja nagrada u velikoj sali kina "Puškin", kazao da Kusturičini filmovi predstavljaju "budući vijek" i da se svi, koji su gledali njegove filmove, bez obzira da li mu se sviđaju ili ne, slažu da je riječ o "velikom pomaku u svjetskoj kinematografiji".

2005. godine Emir Kusturica je počeo snimanje dugometražnog dokumentarnog filma o Dijegu Armandu Maradoni, najslavnijem fudbaleru svih vremena. Prva klapa ovog filma pala je 18. marta, u Buenos Airesu, snimanjem scena na porodičnoj proslavi rođendana Maradonine ćerke. Za snimanje filma koristiće se obilje dokumentarnog materijala. Osnovna ideja je da se osvjetli neostvarena Maradonina želja o porodičnoj harmoniji. Film će se snimati i u Napulju, Barceloni, na Kubi i drugim lokacijama.

Kusturici je povjereno i da bude predsjednik glav­nog žirija 58. Film­skog fe­sti­va­la u Cannesu, u ko­me su se na­la­zili po­zna­ti re­di­te­lji Anjes Var­da, Džon Vu, Be­noa Ža­ko, pi­sac To­ni Mo­ri­son, Fa­tih Akin, kao i ve­li­ke glu­mač­ke zvije­zde Ksa­vi­jer Bar­dem, Sel­ma Ha­jek i Nan­di­ta Das ,a ko­ji je održan od 11. do 22. ma­ja 2005.

Emir Kusturica dobitnik je Evropske nagrade za arhitekturu Filip Rotje (2005 ), koja mu je dodijeljena za idejni arhitektonski projekat „Drvengrad". Nagrada, koju tradicionalno svake treće godine dodeljuje „Fondacija za arhitekturu” iz Brisela, jedno je od najcjenjenijih belgijskih i evropskih odličja u oblasti arhitektonske kulture. U obrazloženju žirija ističe se da Kusturičin projekat „koristi izvornu arhitekturu svog podneblja kao faktor pacifikacije, izvor zadovoljstva i podstrek za razvoj ekonomsko-turističkih potencijala čitavog regiona”.

2005. godine Emir Kusturica otvara u zgradi nekadašnje Željezničke stanice u Herceg Novom Centar za kulturu i multipleks-kino. Riječ je o tri mala kino sa zvučnim i svjetlosnim efektima. Pored apartmana, u zgradi su i prostori namijenjeni za galeriju, čitaonicu i "mjesto za okupljanje i razgovor".

Za Đurđevdan 2005, Emir se krstio u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i primio ime Nemanja Kusturica. Krštenje je održano u manastiru Savina u blizini Herceg Novog.

U februaru 2006. godine Emir Kusturica trebalo bi da počne snimanje novog, osmog po redu dugometražnog filma, čiji je radni naziv „Zavjet”. Film će biti sniman u Srbiji, a scenario, kako se tvrdi, uz Kusturicu radi i Ranko Božić, koji je bio angažovan i za prethodni Kusturičin film „Život je čudo”, koji je prikazan u velikom broju zemalja i koji je osvojio uglednu nagradu „Cezar” za najbolji film snimljen u EU 2005. godine.

Očekuje se i da Kusturica uskoro završi snimanje dokumentarnog filma o Dijegu Armandu Maradoni, čija je premijera najavljena za Berlinski festival 2006. godine.

U grupi "Zabranjeno pušenje" jedno vreme je svirao bas gitaru a sada kao gitarista zajedno nastupa sa EMIR KUSTURICA & NO SMOKING ORCHESTRA. Bavi se i pisanjem.

Drugi o Emiru Kusturici

Nikita Mihalkov je na svečanosti dodjeljivanja nagrada u velikoj sali kina "Puškin", kazao da Kusturičini filmovi predstavljaju "budući vijek" i da se svi, koji su gledali njegove filmove, bez obzira da li mu se sviđaju ili ne, slažu da je riječ o "velikom pomaku u svjetskoj kinematografiji".

Emir Hadžihafizbegović o svom fakultetskom profesoru u intervjuu na Hrvatskoj televiziji:
Ime Emira Kusturice mora stajati na svim naslovnicama filmskih enciklopedija Bosne i Hercegovine. Ali, to ne umanjuje činjenicu da je on patriotski smrad koji je izdao svoj narod u najgorem mogućem trenutku.


Emir Kusturica o sebi

"Moj otac je bio ateista i uvijek se deklarisao kao Srbin. Dobro, možda smo bili Muslimani 250 godina, ali smo bili pravoslavci prije toga i duboko u sebi uvijek bili Srbi, vjera to ne može promjeniti. Mi smo postali Muslimani samo da bi preživjeli Turke."[1]

Filmografija

  • Kratki film:
    • Gernika (1978)
  • TV film:
    • Nevjeste dolaze (1979)
    • Bife Titanik (1980)
  • Dugometražni filmovi:
    • Sjećaš li se Dolly Bell (1981)
    • Otac na službenom putu (1985)
    • Dom za vešanje (1988)
    • Arizona Dream (1993)
    • Underground (Podzemlje) (1995)
    • Crna mačka, beli mačor (1998)
    • Super 8 Stories (2001)
    • Život je čudo (2004)

Nagrade

STUDENTSKI FILMSKI FESTIVAL U KARLOVIM VARIMA

  • 1978- Najbolji kratki film Guernica

VENECIJANSKI FILMSKI FESTIVAL

  • 1981- Najbolji film Sječaš li se Dolly Bell?
  • 1998- Srebrni lav "Bela mačka, crni mačor"

KANSKI FILMSKI FESTIVAL

  • 1985- Najbolji film Otac na službenom putu
  • 1989- Najbolja režija Dom za vješanje
  • 1995- Najbolji film Podzemlje (Underground)

MEDJUNARODNI FESTIVAL DOKUMENTARNOG FILMA SANKT PETERSBURG

  • 2001 Zlatni kentaur "Price super osmice"

BERLINSKI FILMSKI FESTIVAL

  • 1993- Najbolji film Arizona Dream

(i druge)

Relevantni članci

Vanjski linkovi