Ismailije

Ismailije. Sekta koja se uobičajeno smatra da pripada ši'ijskom ogranku islamu. Ova klasifikacija, međutim, može biti pogrešna. Ismailijske ši'ijeske odlike ne sačinjavaju njihov suštiski element. Njegova suštinska odlika je radije metafizika ismailizma. Sekta je jedna vrsta manifestacije unutar islama perzijskog religijskog sistema. Islam im daje vanjsku odoru, formu i riječnik, ali cenralna ideja ismailizma je dosta drevnija. Ismailizam je islamska paralela gnosticizmu (alternativnoj dualističkoj formi kršćanstva), i povezan je sa helenističkim paganskim gnosticizmom i manihejstvom.

Historijski razvitak

Historijski, ismailizam je počeo kao ogranak onog što će se kasnije kristaliziati kao duodecimalni ši'izam. Međutim, također je moguće sagledavati duodecimalni ši'izam kao jednu vrsti ismailizma, ili radije kao rezultat spajanja političkog ši'izma, koji je tražio nekog ko će se zalagati za političku pravdu, a opet biti iz linije potomaka Alije. Postoji znatna razlika između duodecimalnih ši'ijskih i ismailijskih ideja o imamu, koja odražava njihova različita teološka stajališta, dok to sunnije, naravno nikako ne prihvataju. Za njih, ta se riječ odnosi samo na predvodnika u molitvi.

Prva dinastija u islamu, Emevije, susrela se s političkim otporom od onih kojima je emevijska politika arapske nadmoći bila nepodnošljiva. Snage otpora su svoje literstvo često tražile u potomcima Alije i Fatime. Zbog toga se na Džafera es-Sadika otvoreno gledalo kao na najpogodnijeg lidera otpora i zbog političke i zbog vjerske prirode. Za ši'ije Džafer je bio šesti imam, te šesti nosioc duhovnog i vjerskog autoriteta koje je naslijedio od Alije. Međutim, Džafer je bio učenjak koji nije pokazivao ličnu tenenciju da vodi pokret. Njegov najstariji sin Ismail, trebao je naslijediti Džaferov autoritet da nije umro prije svog oca. U ovom trenutnu glavnina ši'ija je prvo gledala u Abdullaha, drugog Džaferovog sina, a kada je i on umro, pogled su uperili prema trećem sinu, Musau el-Kazimu, kao legitimnom naslijedniku. Sljedbenici Ismaila zastupali su mišljenje da je slijedeći imam trebao da bude Ismailov sin.