Razlika između verzija stranice "Osmoza"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m robot Dodaje: hu:Ozmózis |
m robot Dodaje: fa:اسموز |
||
Red 14: | Red 14: | ||
[[Kategorija:Citologija]] |
[[Kategorija:Citologija]] |
||
[[ar:تناضح]] |
[[ar:تناضح]] |
||
Red 22: | Red 20: | ||
[[en:Osmosis]] |
[[en:Osmosis]] |
||
[[es:Ósmosis]] |
[[es:Ósmosis]] |
||
[[fa:اسموز]] |
|||
[[fi:Osmoosi]] |
[[fi:Osmoosi]] |
||
[[fr:Osmose]] |
[[fr:Osmose]] |
Verzija na dan 20 juni 2007 u 08:08
Osmoza je difuzija vode koja se očituje pri odjeljivanju dviju otopina selektivno polupropusnom membranom (membrana propusna na vodu, ali ne i na otopljenu tvar). Voda se, zbog razlika u koncentracijama otopljenih tvari (iona i manjih molekula), preko membrane kreće s mjesta više na mjesto niže slobodne energije.
Voda pri prelasku preko membrane, zbog svojstva polarnosti, ne ovisi o potencijalu membrane, već o razlici u koncentracijama otopljenih tvari. Molekule vode teže difuziji iz otopine s nižom (hipotonična otopina) u otopinu s višom koncentracijom otopljene tvari (hipertonična otopina). Osmolaritet je relativna koncentracija otopljene tvari u sredini u kojoj se nađe stanica.
Ćelijska osmoza
Osmoza u ćeliji nastupa zbog razlike u osmolaritetu citoplazme s unutrašnje, i otopine s vanjske strane membrane, što dovodi do smežuravanja i bubrenja ćelije. Češća pojava bubrenja i lize ćelije nastupa zbog veće koncentracije otopljenih iona i malih organskih molekula u ćeliji, zbog čega je ona hipertonična u odnosu na svoju okolinu, pa voda ulazi u ćeliju.
Ćelije se problemu visokog osmolariteta prilagođavaju, ovisno o carstvu kojem pojedini organizam pripada:
- Ćelije biljaka, alga, gljiva, i većine bakterija su obavijene ćelijskim zidom koja je dovoljno čvrsta da spriječi rasprsnuće ćelije u hiptonočnoj otopini. U njima se, uslijed ulaska vode, stvara turgorski tlak koji količinu vode koja uđe tjera vani, pa su biljna tkiva iznimno jaka. U hipetoničnoj otopini izlazak vode uzrokuje odvajanje membrane od stanične stijenke, te dovodi do procesa plazmolize i uvenuća biljke.
- Životinjske ćelije problem osmolariteta rješavaju aktivnim izbacivanjem anorganskih iona i smanjivanjem razlike u koncentracijama otopljenih tvari (prvenstveno natrija) između ćelije i njezine okoline (Na|K crpka). Pri tome troše značajne količine energije.