Razlika između verzija stranice "Italija"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
PipepBot (razgovor | doprinosi)
Removing blacklisted link italien-gastgeber.com Vraćena izmjena 507833 korisnika 91.23.246.211 (razgovor)
Red 343: Red 343:
* [http://www.britannica.com/nations/Italy Enciklopedija Britannica o Italiji]
* [http://www.britannica.com/nations/Italy Enciklopedija Britannica o Italiji]
* [http://www.trenitalia.it/en/index.html Željeznice Italije]
* [http://www.trenitalia.it/en/index.html Željeznice Italije]
* [http://www.italien-gastgeber.com/ Kazalo prenočišč Italije]
* [http://www.enit.it/default.asp?an=uin&Lang=UK ENIT] - Turist biro Italije
* [http://www.enit.it/default.asp?an=uin&Lang=UK ENIT] - Turist biro Italije
* [http://www.parks.it/Eindex.html Italian Parks - Nacionalni parkovi]
* [http://www.parks.it/Eindex.html Italian Parks - Nacionalni parkovi]

Verzija na dan 3 novembar 2007 u 17:02

Republika Italija
Repubblica Italiana
Zastava Italije Grb Italije
Zastava Grb
Himna"Il Canto degli Italiani" ("Pjesma Italijana")
Položaj Italije na karti
Položaj Italije
Glavni grad Rim
Službeni jezik italijanski
Državno uređenje  
Giorgio Napolitano
Romano Prodi
Zakonodavstvo  
Nezavisnost 17. mart 1861. (ujedinjenjem Italijanskih gradova-država) 
Površina
• Ukupno
301,318 km2 (71.)
• Vode (%)
2.4
Stanovništvo
• Ukupno
59,131,287 (23.)
196.2/km2 
Valuta Euro (€) (EUR)
Vremenska zona CET (UTC+1)
- ljeti CEST (UTC+2)
Pozivni broj +39
Internetska domena .it

Italija je država Evropske unije koja nalazi se u južnoj Europi, smještena je na Apeninskom poluotoku, a pripadaju joj i otoci Sicilija i Sardinija u Sredozemnom moru. Italija graniči sa Austrijom, Francuskom, Vatikanom, San Marinom, Slovenijom i Švicarskom, a morskom granicom sa Hrvatskom. Italija je članica i jedna od zemalja osnivača Europske unije. Glavni grad je Rim.

Italija se sastoji od 20 regija (pokrajina), koje obuhvaćaju 103 provincije. Provincije sadrže više od 8000 općina.

Historija

Italijanska država je, ironično, nastala nakon poraza italijanskih gradova-država u ratu sa Francuskom. Pod vodstvom Napoleona Bonaparte Francuska je porazila Austrijsko-Italijanske trupe i tako osvojila sjevernu Italiju. U svojim prekrajanjima novoosvojenih teritorija Napoleon je 1797. godine ustanovio Cisalpinsku republiku koja 1802. godine postaje republika Italija. Nedugo zatim nakon osvajanja Venecije Napoleon dodaje i ovu pokrajinu Italiji i 1805. proglašava Kraljevinu Italiju. U svojim daljnim osvajanjima Napoleon je pokorio a zatim dodao Italiji i Savoju, Piemont, Genou, Toskanu, Parmu i Papsku državu. Međutim spriječen porazima Napoleon nije uspio pripojiti Italiji Napulj i otoke Siciliju i Sardiniju. Nakon Napoleonovog poraza na Bečkom kongresu je odlučeno da se vrati nezavisnost Papskoj državi i državicama Toskani, Parmi, Piemontu, Liguriji i Savoji dok su Lombardia i Venecija ujedinjene i stavljene pod Austrijsku krunu. Napulj i Sicilija su ujedinjeni u Kraljevstvo dviju Sicilija. Ovakav rasplet se nije ni najmanje sviđao Italijanskim nacionalistima i borcima za ujedinjenje tako da je ustanovljen pokret Risorgimento (oživljavanje). Napokon pod kraljevskom lozom Vitora Emmanuela II od Savoje izvršeno je ujedinjenje Italije. Iako bez Venecije, Rima i dijelova Papske države Italija je konačno bila ujedinjena pod jednu zastavu i jednog vladara.

Vlada i politika

Ustav iz 1948. ustanovio je dvodomni parlament (Parlamento), koji ima Zastupnički dom (Camera dei Deputati) i Senat (Senato della Repubblica), zasebno sudstvo, te izvršnu vlast utjelovljenu u Vijeću ministara (kabinetu), koje predvodi predsjednik vijeća (predsjednik vlade).

Predsjednik Republike bira se svakih 7 godina, a bira ga parlament zajedno s malim brojem regionalnih poslanika. Predsjednik predlaže predsjednika vlade, koji predlaže ostale ministre (formalno ih imenuje predsjednik). Vijeće ministara (koje obično čine parlamentarni zastupnici) mora zadržati povjerenje (Fiducia) oba doma.

Zastupnici domova parlamenta biraju se izravno kroz opće izbore, a koristi se miješani većinsko-proporcionalni sistem. Prema zakonima iz 1993., 75% mjesta u parlamentu zauzimaju predstavnici okruga; preostalih 25% mjesta raspoređuje se proporcionalno. Zastupnički dom ima 630 zastupnika. Osim 315 zastupnika koji se biraju, Senat sadrži i bivše predsjednike, kao i razne druge osobe imenovane doživotno u skladu s posebnim ustavnim odredbama. Zastupnici oba doma biraju na najviše 5 godina, ali oba se doma mogu raspustiti i prije isteka tog roka. Zakoni se smiju predlagati iz oba doma, a mora ih prihvatiti većina u oba doma.

Talijansko se sudstvo zasniva na rimskom pravu, napoleonskom kodu i statutima. Ustavni sud (Corte Costituzionale), koji odlučuje o ustavnosti zakona, osnovan je tek nakon Drugog svjetskog rata.

Početkom 2006. novi predsjednik vlade postao je Romano Prodi, koji spada u ljevičarsku grupu, bivših komunista.
Neke od ostalih partija su:

  • Demokršćanska
  • Italijanska republička partija
  • Liberalna partija
  • Socijaldemokratska partija

Obrazovanje

Pohađanje nastave u Italiji je obavezno i bez obzira na razlike između sjevera i juga, ne razlikuje se plan nastave u Milanu od onog u Palermu. Razlike postoje samo u oblastima poslovnog obrazovanja. Obavezan sistem obrazovanja podijeljen je u tri oblasti: obdanište (scuola dell' infanzia, 3-6), osnovna škola (scuola elementare, 6-11; scuola media 11-14) i srednja škola (Liceo: classico, scientifico, linguistico, artistico, economico, tecnologico, musicale, delle scienze umane; 14-19). Nakon navedenih obaveznih škola, učenici se mogu opredijeliti za fakultet. Posljednjih godina došlo je do izvjesnih promijena u predavanju stranih jezika, tako da se sada engleski uči u osnovnim školama, a postoji i drugi strani jezik. U petogodišnjim gimnazijama, osim časova latinskog, pohađa se i nastava grčkog jezika. Od 2004. godine, obavezno školovanje povećano je sa 9 (6-15) na 12 (6-18), što znači da ko ne želi da sa 14 godina pohađa gimnaziju, mora izabrati neki od srednjih stručnih škola nakon čega se polaže matura i državni ispit. U zabavištima (scuola dell' infanzia) i osnovnim školama (scuola elementare) djeca moraju nositi uniforme: djevojčice najčešće roze i bijele, a dječaci plave.

Političke podjele

Podjeljena je na 20 pokrajina, a one se dijele na 95 oblasti

Administrativna podjela Italije na regije
Administrativna podjela Italije na regije
Regija Glavni grad
1. Abruzzo L'Aquila
2. Valle d'Aosta
Aosta
3. Apulija Bari
4. Basilicata Potenza
5. Kalabrija Catanzaro
6. Kampanija Napulj
7. Emilia-Romagna Bologna
8. Furlanija-Julijska Krajina Trst
9. Lacio Rim
10. Ligurija Genova
11. Lombardija Milano
12. Marche Ancona
13. Molise Campobasso
14. Piemont Torino
15. Sardinija Cagliari
16. Sicilija Palermo
17. Trentino-Južni Tirol Trento
18. Toskana Firenca
19. Umbrija Perugia
20. Veneto Venecija

Geografija

Alghero, Sardinija

Najveći dio Italije je velik poluotok u Sredozemnom moru, gdje zajedno s dva otoka - Sicilijom i Sardinijom - stvara zasebna mora, a to su Jadransko more na sjeveroistoku, Jonsko more na jugoistoku, Tirensko more na jugozapadu i Ligursko more na sjeverozapadu.

Apenini su gorski lanac koji se proteže duž čitavog poluotoka i na sjeverozapadu se spaja s planinskim lancem Alpa, koji polukružno zatvara Italiju na sjeveru. Na sjeveru je velika aluvijalna nizina rijeke Po i njezinih pritoka, koji se spuštaju s Alpa, Apenina i Dolomita. Ostale važne rijeke su Tiber, Adige i Arno.

Najviši vrh je Mont Blanc (Monte Bianco), koji ima 4,810 m, a viši su vrhovi još i Monte Rosa (4.637 m) i Cervino (4.476 m). Italija ima tri slavna vulkana: ugasli Vezuv kod Napulja, najveći aktivni u Evropi Etna (3.550 m) na Siciliji i Stromboli (924 m) na obližnjem istoimenom otočiću.

Privreda

Italija ima raznovrsno industrijaliziranu privredu, a proizvodnja je ukupno i po glavi stanovnika otprilike ista kao u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Kapitalistička ekonomija podijeljena je na razvijeni industrijski sjever, gdje prevladavaju privatne kompanije, i manje razvijen poljoprivredni jug, s 20% nezaposlenih. U odnosu na zapadnoevropske susjede, Italija ima velik broj malih i srednjih poduzeća (SME).

Uvozi se većina industrijskih sirovina i više od 75% energetskih potreba. Tokom zadnje decenije, Italija je uvela strogu poreznu politiku kako bi ispunila privredne i monetarne uvjete Evrope, snizila je stope kamata i inflacije, te je uvela euro 1999. godine.

Italija privredno zaostaje za glavnim evropskim partenrima, pa sadašnja vlada uvodi brojne kratkoročne reforme kako bi povećala konkrentnost i dugoročni rast. S druge strane, vlada presporo uvodi potrebne strukturalne reforme, kao što su veće porezne olakšice i fleksibilnije tržište rada. Mirovinski je sistem preskup zbog usporavanja privrede i loših odnosa sa sindikatima.

Stanovništvo

Piazza di Spagna u Rimu
Mole Antonelliana, simbol Torina
Datoteka:Venecija.jpg
Grad kanala i kraljica Jadranskog mora: Venecija

Italija je jezično i vjerski uglavnom homogena, ali je kulturno, privredno i politički vrlo raznolika. Peta je u Evropi po gustoći stanovništva (196 stanovnika po kvadratnom kilometru). Nema velike manjine, a najveća je njemačka manjina u Južnom Tirolu (1991: 287,503 Nijemaca i 116,914 Talijana), te slovenska manjina oko Trsta.

Ostale manjine s djelomično službenim jezicima su francuska manjina u regiji Valle d'Aosta; sardinski na Sardiniji); ladin u Dolomitima; furlanski u regiji Furlanija-Julijska Krajina, što su sve romanski jezici. Osim toga, ima i jezika koji se govore lokalno, kao što su hrvatski u tri sela u regiji Molise; okticanski u južnim dolinama Piemontea; katalonski u gradu Alghero na Sardiniji; albanski u selima regije Kalabrija i na Siciliji; stari grčki dijalekti u selima regije Kalabrija.

Iako je glavna vjera katoličanstvo (85% građana su nominalno katolici), postoje stare protestantske i židovske zajednice, kao i sve veća useljenička zajednica muslimana.

Najveći gradovi

(Stanje: 31. decembar 2004)

Kultura

Teatro Verdi u Trstu

Italija je znamenita zbog svoje umjetnosti, kulture i brojnih spomenika, od kojih su najslavniji kosi toranj u Pisi i Coloseum u Rimu, a poznata je i po dobroj hrani (pizza, špageti itd.), vinu, modi, dizajnu, operi i mnogo čemu drugome.

Italija je začela evropsku renesansu tokom 14. i 15. vijeka. Pečat na zapadnoj kulturi ostavili su bezbrojni talijanski geniji. Ovo su samo neki od njih: pjesnici Dante i Petrarca, pisci Boccaccio, Casanova, Machiavelli i Castiglione, slikari Leonardo da Vinci, Raffaello i Michelangelo Buonarroti, arhitekti Bernini i Palladio, kompozitori Vivaldi, Paganini, Puccini, Rossini i Verdi, filmski režiseri Antonioni i Fellini, filozof Giordano Bruno. Ne zaboravimo i Casanovu.

Jedan od najboljih i najčitanijih predstavnika savremene talijanske proze je književnik Alberto Moravia.

Od modernih pjevača poznat je Eros Ramazzotti.

Praznici

Datum Naziv Talijansko ime Bilješka
1. januar Nova godina Capodanno  
6. januar Epifanija Epifania  
- Uskrs Pasqua Uskršnja nedjelja
- Uskršnji ponedjeljak Pasquetta  
- Duhovi (nedjelja) Pentecoste Praznik silaska Duha Svetoga na apostole u Jerusalimu
- Duhovi (ponedjeljak) Lunedì di Pentecoste  
25. april Dan oslobođenja Liberazione 1945
1. maj Praznik rada Festa del Lavoro  
2. juni Dan Republike Festa della Repubblica Dan proglašenja Republike Italije 1946
15. august Velika Gospa Ferragosto  
1. novembar Svi Sveti Ognissanti  
8. decembar Praznik Marijinog začeća Immacolata  
25. decembar Božić Natale  
26. decembar Sveti Stjepan Santo Stefano  
31. decembar Silvestrovo San Silvestro  

Mediji

Vodopadi u Italiji

Italija raspolaže velikom mrežom mas-medija. Pored tradicionalnih novina i televizije, sve više koristi se Internet. Veliki uspjeh doživjeli su mobilni telefoni koji su sve više zastupljeni, jer su prepaid i postpaid tarife jeftinije nego u drugim zemljama Evropske Unije.

Postoji široka ponuda dnevnih italijanskih novina i listova. Naravno, ima određenih sličnosti i razlike među njima. Poznate dnevne novine su: La Repubblica u Rimu, Il Corriere della Sera u Milanu, La Stampa u Torinu, La Nazione u Firenci, Il Mattino u Napulju. U Italiji se dnevne novine čitaju mnogo manje nego u ostalim evropskim zemljama. S druge strane, italijanski nedeljni časopisi mogu se porediti sa njemačkim. Po izuzetnom kvalitetu poznati su Oggi, Gente i La Domenica del Corriere.

Tri nacionalne radio-televizije su RAI Uno, RAI Due i RAI Tre i one pripadaju organizaciji RAI-TV. Takođe postoji veliki broj različitih privatnih stanica koje se nalaze gotovo u svakom velikom gradu. One opstaju emitujući veliki broj reklama. Inače uglavnom puštaju muziku i show program. Kvalitet privatnih televizija je različit. Mnoge su se proširile, a one manje uspešne sklone su emitovanju filmova slabijeg kvaliteta. Italija raspolaže sa 1.700 televizijskih stanica i oko 30 miliona gledaoca.

Ne može se ni osporiti veliki uticaj koji ima na medije, a posebno na organizaciju RAI, bivši predsejdnik vlade Silvio Berlusconi. U njegovom vlasništvu nalaze se tri televizijske stanice (Canale 5, Italia 1 i Rete 4) pod zajedničkim imenom Mediaset koje je kupio u periodu između 1980. i 1984. godine. One dnevno dostižu više od milion gledaoca pretežno zbog Reality Shows programa i sportkih prenosa.

Relevantni članci

Vanjski linkovi


Šablon:Link FA