Razlika između verzija stranice "Wilhelm Dilthey"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 39: Red 39:


==Dodatna literatura==
==Dodatna literatura==
<small>1. Novija filozofija zapada, Vladimir Filipović, 1968 Matica hrvatska, Zagreb</small>
1. Novija filozofija zapada, Vladimir Filipović, 1968 Matica hrvatska, Zagreb





Verzija na dan 4 decembar 2007 u 12:00

Wilhelm

Wilhelm Dilthey, njemački historičar, psiholog, sociolog, student hermeneutike, i filozof, rođen 1833.god na Rajni, a umro god. 1912. Diltheyev doprinos nauci se može smatrati empirijskim, nasuprot izrazito dominirajućem idealizmu u Njemačkoj tog vremena.

Studirao je teologiju, povijest i filozofiju u Heidelbergu i Berlinu. Učitelji mu bijahu: Knu Fischer, Bockl, Ranke i Trendelenburg. Poznata djela Wilhelma Diltheya su "Doživljaj i poezija", "Bit filozofije", "Tipovi svjetskih nazora". Rješenja osnovnih filozofskih pitanja o bitku i smislu ljudskoga života Dilthey predlaže kroz analizu povijesnih situacija čovjeka. Čitave generacije značajnih evropskih mislilaca njegovi su učenici i nastavljači. Neki od njih su Georg Misch, Max Frischeisen-Kohler, Eduard Spranger, Hans Freyer, Theodor Litt, Hans Leisegang, veliki i utjecajni mislioci 20. stoljeća.

Sociologija

Dilthey je bio vrlo zainteresiran za sociologiju kakvu danas poznajemo, iako je bio protiv direktnog povezivanja s sociologijom kao naukom upravo zbog toga što je sociologija tog vremena bila pod jakim utjecajem Auguste Comtea i Herbert Spencera. Prigovarao je njihovim evolucionističkim predstavama o tomu kako svi društveni oblici moraju da prolaze kroz nužne promjene, pa tako i njihova naturalističko-znanstvena metodologija.

Svjetonazor - Weltanschauungen

Dilthey je razvio tipologiju tri temeljna svjetonazora, ili pogleda na svijet, za koje je držao da su ta tri svjetonazora "tipična" (može se usporediti s Max Weberovom postavkom o "ideal-tipovima") i da su ti svjetonazori načini kroz koje se odražava i sukob u čovjekovom shvatanju i poimanju prirode. U naturalizmu, kojeg predstavljaju epikurejci svih vremena i mjesta, čovjek vidi sebe ograničenog u prirodi; U idealizmu o slobodi, kojeg predstavljaju Friedrich Schiller i Immanuel Kant čovjek već postaje svjestan njegovog odvajanja od prirode uz pomoć njegove slobodne volje; u objektivnom idealizmu, kojeg predstavljaju G. W. F. Hegel, Baruch Spinoza, i Giordano Bruno, čovjek je najzad svjestan harmonizacije s prirodom. Ove teze su dojmile Karl Jaspersa u djelu "Psihologija svjetonazora" kao i Rudolf Steinera.

Dodatna literatura

1. Novija filozofija zapada, Vladimir Filipović, 1968 Matica hrvatska, Zagreb