Dakija (rimska provincija)

Dakija je rimska provincija osnovana 107. nakon dakijskih ratova u kojima su Rimljani uništili državu Dačana. Zahvatala je prostor između Tise i Dnjestra, Dunava i Karpata. Na mjesto istrebljenog, deportovanog i odbjeglog stanovništva car Trajan je naselio koloniste iz prostranih dijelova Rimskog carstva. Rudnici zlata u Dakiji su igrali znatnu ulogu u finansijama Rima. U Dakiji je bila stacionirana XIII rimska legija sa pomoćnim trupama. Za odbranu granica Rimske imperije u Dakiji su podignuta razna utvrđenja i izgrađena 4 velika puta. Glavni grad je bila Sarmigetuza, kasnije nazvana Ulpija Trajana (Ulpia Traiana). Rimski car Hadrijan je podijelio Dakiju 129. godine na Gornju (Superior) i Donju (Inferior), a Marko Aurelije na tri dijela. Dakija se isticala od ostalih rimskih posjeda kao ispadni ugao pa ju je bilo vrlo teško braniti. Razni susjedni narodi, Markomani, Goti, Gepidi i Dačani iz Galicije, često su upadali u Dakiju. Rimski car Aurelijan je bio prinuđen da je napusti, a trupe i kolonizovano stanovništvo da prebaci na desnu obalu Dunava, gdje je između Gornje (Moesia Superior) i Donje (Moesia Inferior) Mezije obrazovao novu rimsku provinciju Dakija Ripinsis (Dacia Ripensis) sa sjedištem u Serdiki (Serdica - današnja Sofija), kasnije u Racijariji (Ratiaria - Arčar). U 5. vijeku u Dakiju su počeli da prodiru Južni Sloveni.

Nedovršeni članak Dakija (rimska provincija) koji govori o historiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.