Razlika između verzija stranice "Edvard IV, kralj Engleske"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Escarbot (razgovor | doprinosi)
Red 47: Red 47:
[[ja:エドワード4世 (イングランド王)]]
[[ja:エドワード4世 (イングランド王)]]
[[ka:ედუარდ IV (ინგლისი)]]
[[ka:ედუარდ IV (ინგლისი)]]
[[la:Eduardus IV Angliae Rex]]
[[la:Eduardus IV (rex Angliae)]]
[[mr:एडवर्ड चौथा, इंग्लंड]]
[[mr:एडवर्ड चौथा, इंग्लंड]]
[[nl:Eduard IV van Engeland]]
[[nl:Eduard IV van Engeland]]

Verzija na dan 10 mart 2008 u 14:08

Edvard IV

Edvard IV (Rouen, Francuska, 28. april 1442. - Dvorac Windsor, 9. april 1483.), prvi engleski kralj iz dinastije York i dejure francuski kralj do 29. augusta 1475.

Bio je najstariji sin Ričarda Plantageneta, vojvode od Yorka, nakon čije je smrti u jednoj od bitaka Ratova dviju ruža vođenoj sa plemićima naklonjenim dinastiji Lancaster kod Wakefielda, istakao svoje pravo na englesku krunu. Svoje pravo je temeljio na činjenici da je bio potomak Lionela od Clarencea, drugog sina engleskog kralja iz dinastije Anjou-Plantagenet, Edvarda III

Uz pomoć uticajnog Ričarda Nevillea, grofa od Warwicka, koji je kroz Edvarda želio ostvariti svoje ambicije, tokom 1461. porazio je vojsku plemića naklonjenih dinastiji Lancaster, te se iste godine, nakon što su Henrik VI i njegova borbena supruga Margareta od Anjoua izbjegli u inostranstvo, proglasio engleskim kraljem. Edvard je, za razliku od Henrika, bio jak, energičan i popularan, te je u tom, vanjskopolitički (vojni porazi u Francuskoj) i unutarnjopolitički (Ratovi dviju ruža i potpuni kaos u zemlji) nepovoljnom trenutku za Englesku, bio za mnoge bolje rješenje nego Henrik VI

Nakon što je, porazivši svoje protivnike iz klana Lancaster, postao kralj, Edvard je ubrzo došao u politički sukob sa svojim političkim mentorom, grofom od Warwicka uz čiju je neprocjenjivu pomoć i osvojio krunu, budući da se potajno oženio sa udovicom Elizabeth Woodville, protivno grofovim savjetima i željama, te omogućio rođacima svoje nove supruge veliki uticaj na vlast. Edvard je također, protivno željama grofa od Warwicka počeo samostalno voditi politiku mimo njegove volje. Sve spomenuto oslabilo je grofovu moć, pa je postao Edvardov politički protivnik, te je izazvao pobunu i poveo vojsku na Edvarda.

Godine 1469. Edvard je vojno poražen od strane grofa od Warwicka, te je ubrzo i zarobljen. Grof od Warwicka je pokušao vladati u Edvardovo ime, ali se tome protivilo ostalo uticajno plemstvo pa je grof bio prisiljen Edvarda pustiti iz zarobljeništva. Edvard se pokušao izmiriti sa grofom, ali je grof 1470. ponovno, ali ovaj puta neuspješno, pokrenuo pobunu i nakon poraza morao napustiti Englesku izbjegavši u Francusku. Grof od Warwicka je u Francuskoj skovao novu urotu, ovaj puta sa svojim bivšim najljućim protivnicima koje je porazio, Henrikom VI i njegovom suprugom Margaretom. Oni su uz pomoć Francuske vojno napali Edvarda koji je, poražen, napustio Englesku i pobjegao u Burgundiju. Henrik VI je 1470. ponovno vraćen na tron, ali za kratko.

Edvard i njegov šogor Karlo, vojvoda burgundski, koji je na Edvardovu zamolbu pokrenuo vojsku, iskrcali su se u Engleskoj, te su 1471., u nekoliko bitaka porazili protivnike, ubivši grofa od Warwicka, Henrikova sina Edvarda, te zarobivši samog Henrika, kojeg je Edvard ubrzo dao i ubiti. Nakon toga je vojno porazio i minimalizirao politički uticaj klana Lancaster na engleskoj političkoj i dinastičkoj sceni.

Edvard je 1475. objavio rat Francuskoj u kojem je uspješno porazio u više navrata francusku vojsku, te Francuskoj nametnuo plaćanje visokih novčanih kontribucija u zamjenu na njegovo odustajanje od prava na francusku krunu.

Edvard se 1483. razbolio, te ubrzo umro, a naslijedio ga je sin Edvard kojeg je ubrzo sa vlasti srušio brat pokojnog Edvarda, Ričard.