Razlika između verzija stranice "Filip V, kralj Španije"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
No edit summary
Red 53: Red 53:


[[Kategorija:Španski vladari]]
[[Kategorija:Španski vladari]]
[[Kategorija:Burbonci]]


[[ca:Felip V de Castella]]
[[ca:Felip V de Castella]]

Verzija na dan 22 mart 2008 u 17:14

Filip V, kralj Španije

Filip V (19. decembar 1683 - 9. juli 1746) je bio prvi kralj Španije iz dinastije Burbon. Rođen u Versaillesu kao unuk francuskog kralja Luja XIV, odmah je dobio titulu vojvode od Anžuja.

Godine 1700. umire španski kralj iz dinastije Habsburg, Karlo II, ne ostavivši iza sebe djece. U oporuci je naslijednikom imenovao Filipa, unuka njegove umrle polusestre Marije Terezije. Oporuka je odredila da će, ukoliko Filip odbije špansku krunu, ona biti ponuđena ili njegovom mlađem bratu, ili nadvojvodi Karlu Austrijskom. Sin tetke Karla II Španskog, Leopold I, car Svetog Rimskog Carstva, također je polagao pravo na špasnku krunu. Filip je, međutim, imao jače pravo jer je njegova nana bila geneaološki starija od Leopoldove majke. Leopold je, međutim, tvrdio je da se Filipova nana odrekla svog i prava svoje djece na španski tron. Francuzi su ovo porekli tvrdnjama da je ugovor o odricanju prava na španski tron bio dio nikada isplaćenog miraza.

Ni ostalim evropskim silama nije sviđala ideja da Burbonci, već vladajuća dinastija u Francuskoj, zaposjednu i Španiju. Neslaganje oko prava na španski tron na kraju je dovelo do Rata za špansko naslijeđe, u kojem se, izgubivši Gibraltar i Minorku u korist Velike Britanije, te Napulj, Milan i Sardiniju u korist austrijskih Habsburgovaca, oslabljelo špansko prekookeansko carstvo znatno smanjilo.

Filipu je nakon dugih zasjedanja španskog parlamenta bilo dozvoljeno da sjedne na španski tron, pod uslovom da će se u svoje ime i u ime svojih potomaka zauvijek odreći prava na francuski tron, kako Francuska i Španija ne bi nikada bile ujedinjene u personalnu uniju.

Tokom svoje vladavine, Filip V je težio da povrati teritorije izgubljene u Ratu za špansko naslijeđe. U međuvremenu je Velika Britanija preuzela mjesto vodeće pomorkse sile, mjesto koje je tradicionalno pripadalo Španiji.

Nakon smrti svoje prve žene, Marje Luize Savojske, sa kojom je imao dva sina, Filip je 1714. godine sklopio brak sa Elizabetom Farnese, s kojom je dobio sedmero djece. Novi je brak donio i prevlast italijanskog uticaja nad francuskim, što je rezultiralo politikom koja je željela revidirati Utreški mir i vratiti italijanske posjede. Kardinal Alberoni vodio je jedno vrijeme takvu politiku, međutim, alijansa Velike Britanije, Francuske, Holandije i Austrije to je prekinula. Alberoni nije uspio oteti Britaniji Menorcu i Gibraltar, te vratiti ih Španiji.

Godine 1724. Filip je abdicirao u korist svog najstarijeg sina, Ludovika I, ali se vratio na tron nakon Ludovikove smrti sedam mjeseci kasnije.

Filip je pomogao svojim rođacima u Francuskoj da prošire svoje kraljevstvo prilikom Rata za poljsko naslijeđe i Rata za austrijsko naslijeđe, tako što je Austriji preoteo Napulj i Siciliju, a Osmanlijskom carstvu grad Oran. Pred kraj njegove vladavine, Španija je od Britanaca uspješno odbranila svoje kolonije u Južnoj Americi. Španija i Špansko carstvo su se za vrijeme njegove vladavine polahko oporavljali od stagnacije koju su doživjeli pred kraj vladavine Habsburgovaca.

Pred kraj svog života i vladavine Filip je političke afere prepustio svojoj ambicioznoj drugoj supruzi. Umro je 9. jula 1746. godine, a naslijedio ga je sin iz prvog braka, Ferdinand VI.