Wikipedia:Kreiranje članaka/Traženi članci

Arhive

---

• Arhiva 1 (do 23.03.07)
• Arhiva 2 (do 10.06.07)
• Arhiva 3 (do 03.08.07)

---

Upozorenje

Molimo vas da ne mijenjate arhive.

nafta u dolini rijeke tinje

Članak

U dolini rijeke Tinja-Sjeverno-istocna Bosna po prije ratnim istrazivanjima postoje vlike zalihe nafte(oko 14 miliona tona) ....(započinjem članak iz razloga sto me ta tema interesuje)ako neko nesto vise zna mislim da bi bilo interesantno da se napise u enciklopediju...

Izvori

Dnevni Avaz,

Adi seona 22:56, 16 august 2007 (CEST)

Komentari

---

  Članak odbijen - Nedovoljno teksta da bi uopće ušlo u razmatranje -- Amer Zeherović ^Poruka 01:22, 2 decembar 2007 (CET)

NK KUPA

Članak

OPČENITO O KLUBU

Klub NK Kupa osnovan je 14. srpnja 1950 godine pod imenom NK Sloga (1950-1960). Prve utakmice NK Kupe zapravo su bile prijateljske utakmice koje su se igrale sa klubovima susjednih sela kao što su: Kamensko, Švarča, Brodarci... Prvi dresovi su bili crvene boje, a šivali su se u kućnoj radinosti. Klub je svoje službeno natjecanje krenuo točno nakon deset godina osnutka 1960/61 godine u drugoj jakosnoj skupini Podsavezne lige. Te godine klub igra van konkurencije i to sa Vatrogascem, Švarčom, Kamenskim i Mladosti ali ne završavaju natjecanje jer ubrzo odustaje. U sljedećoj godini Kupa igra u Podsaveznoj ligi gdje osvaja posljednje mijesto sa tri pobijede, šest poraza i jednim nerješenim rezultatom.

STADION

Nedostatak igrališta i prostorija predstavljali su najveći problem u klubu. Već 1961 godine, uprava je sa Josipom Kapusovićem dogovorila i iznajmila oranicu, a za uzvrat mu je dala klupske prostorije za stanovanje. Sačinjen je ugovor o zamjeni po kojem bi se klubu prostorije vratile nakon smrti stanara što je i učinjeno. Tako se i danas igralište, od 1961, nalazi na istom mijestu. Godine 1989 postavljena je mreža oko igrališta. Iste godine započeo je turnir NK Kupa, koji je dvije godine kasnijje postao memorijalni turnir u čast Branimiru Bedenikoviću.

SPORTSKI USPJESI

NK Kupa je sedam puta osvajala naslove prvaka.Od toga četiri puta I.ŽNL: 1960/61 1972/73 198

Izvori

Komentari

---

  Članak odbijen - Zbog nedovoljnog značaja za Wikipediju na bosanskom jeziku -- Amer Zeherović ^Poruka 01:32, 2 decembar 2007 (CET)

Skokovi u Mostaru

Članak

Najstariji tragovi o skokovima u vodu pronadjeni su na etruscanskom reljefu otkrivenom u Tarkini u VI vijeku. Medjutim, prvi pisani podaci o skokovima u vodu datiraju iz srednjeg vijeka. Njih je u svojoj knjizi "Colymbetes" 1538. godine opisao V. Vinman. Tada se skakalo s mostova u Konstanci i Bazelu. Medjutim, na juznoslovenskim prostorima prije nego igdje kroz vazduh do vode letjelo se u Mostaru. Prvi skakaci u Neretvu su se otiskivali jos 1566. godine, dakle nakon sto je sagradjen Stari most. O tome je prve biljeske ostavio 1664. godine znameniti turski putopisac i historicar Evlija Celebija. On je, izmedju ostalog, napisao:

"Most izgleda kao kao luk duge, koji se uzdiže do Kumove slame i pruža se s jedne litice na drugu.Eto neka se zna da sam ja, bijedni i jadni rab Božiji, Evlija, do sada prešao i vidio šesnaest carevina, ali tako visok most nisam vidio. Kad se ovaj most pogleda iz daljine, izgleda okrugao kao luk iz koga je tek izletjela strijela pa tako stao.neimearski ukus, preciznost, eleganciju , koja je unošena u ovu divnu kamenu tvorevinu, nije pokazao niti jedan stari neimar. Odkako je sazidan ovaj visoki most, od tada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeæi u pomenutom èardaku, oni posmatraju kako mnoga smiona djeca šehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrèe i skoèe s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveæi svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije. Jedni skaèu strmoglav, drugi sjedeæi a la turco, a neki opet skaèu u vodu udvoje, utroje i odmah sreæno izlaze na obalu uspinjuæi se uz stijene, i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove vezira i prvaka. Zaista je velika smjelost da sitna djeca skacu u takvu rijeku."

Pretpostavlja se da se skakalo cak sa skela Starog mosta, dakle tokom gradnje tog velicanstvenog arhitektonskog ostvarenja. Ima, medjutim, predznaka da se u Mostaru pocelo skakati u vodu, tacnije u Neretvu, mnogo ranije. Cak prije nego igdje drugdje. Ta prica zasniva se na postojanju "lancanog" mosta, koji je dvije obale rijeke spajao, kako se pretpostavlja, vec od 1440. godine. Medjutim, malo naselje, buduci grad Mostar, na ovom prostoru se prvi put spominje tek 1452. i te godine se, u jednoj pisanoj ispravi, navodi postojanje drvenog mosta sa lancima.

Za vrijeme turske vladavine ovim krajevima, prema misljenju historicara sporta Sefika Pasica, sportovi na vodi u Mostaru su bili vrlo popularni. Tu misli i na skokove u vodu, t.j. Neretvu. On je takav zakljucak izvodio iz naziva mnogih pecina-stijena s kojih se djeca i odrasli i danas tokom ljeta otiskuju u talase plahovite rijeke. To su Besa, Duradzik, Karpuza, Pipun, Veliki i Mali Dzinovac, Veliki i Mali Djeriz, Gvozden, Zelenika, Jastreb, Musala, Sloboda... Imena vecinom turskog porijekla. Mamutske skakaonice u vodu - Neretvu su i kule i druge zgrade sto se naslanjaju na Stari most. To se, takodje, moze reci i za ostale gradske mostove. Prvo je to bio onaj zeljezni s imenom Cara Franje Josipa, sagradjen 1882. godine, pa njegov nasljednik podignut 1936. poslije nazvan Titov. Zatim tu su Lucki (1913.) i Carinski most (1917.).Takmicenja u skokovima u vodu sa mostarskih mostova, narocito onog najstarijeg, koji podsjeca na "bijelog galeba s krilima razapetim na obje obale rijeke", dobijaju puni zamah tek nakon zavrsetka Drugog svjetskog rata (1945.). Tradicija ovih letova zivi, dakle, vec 430 godina!

Skokovi su se izvodili, tako reci, svaki dan od ranog proljeca do kasne jeseni, posebno na zahtjev turista. To je, ocigledno, od davnina specifican sport mostarskih djecaka i mladica. On je, naravno, po mnogo cemu jedinstven. Tradicionalna ljetna takmicenja u posljednjih dvadesetak godina okupljala su aktere-letace i iz drugih krajeva nekadasnje drzave. Mnogi putopisci i namjernici,koji su navracali u Seher Mostar,ostajali su zadivljeni hrabroscu mostarski mladica.Kako su vremena prolazila jedni skakaci su odlazili,drugi dolazili i to se ponavlja sve do danas.

Prvi put 1947.godine formira se drustvo sportova na vodi,Brodarsko drustvo ¨Neretva¨,koje pocinje okupljat skakace,kajakase i prijatelje tih sportova. U organizaciji tog Drustva,prvi put se zvanicno organizuje takmicenje u visinskim skokovima koje se odrzalo na Titovom mostu. Od tada,pa sve do danas,ta se tradicija ne prekida s tim sto se 1968.godine skokovi ¨sele¨na Stari most.

Mostar je, 1990. godine, opet prvi na juznoslovenskim prostorima bio domacin svojevrsnog medjunarodnog nadmetanja. Ono se smatra nezvanicnim svjetskim prvenstvom u visinskim skokovima u vodu. Ta revija organizovana je po uzoru na turneju skijaskih skakaca. Ima naziv "Kup del Mondo". Organizator joj je FEDEMAR - Medjunarodna organizacija za sportove na vodi koji nisu u olimpijskom programu.

Sto je grad na Neretvi 1990. bio, i sto ce ponovo biti, domacin te svjetske priredbe skakaca u vodu najzasluzniji je, prije svih, profesor Vitorio Zaneti iz Italije. I njegov zemljak Klaus Dibiasi. On je, uzgred receno, jedan od najpoznatijih skakaca u vodu na Zemlji. Dibiasi je ucesnik cetiri Olimpijade, od 1964. do 1976. i na svakoj je osvoji medalje: tri zlatne u skokovima sa tornja, a srebrne u toj disciplini i u skokovima sa daske. Bio je i svjetski sampion u tzv. figurativnim skokovima u vodu.

Prvi "Kup del Mondo" u Mostaru 1990. godine, kada se letjelo sa Starog mosta, okupio je skakace iz Amerike, Kanade, Italije, Engleske, Meksika (poznati po odvaznim letovima sa hridina Akapulka u morske talase) i Jugoslavije. Za "domacu" reprezentaciju takmicila su se i dvojica Mostaraca - Jadranko Fink i Semir Drocic, a selektor ekipe bio je nas najpoznatiji skakac Emir Balic.

Letaci iz grada na Neretvi su, zatim, imali nastupe u "Kupu del Mondo" i u drugim zemljama. Godine 1994, na Svjetskom kupu u Italiji Benaid Kalajdzic je osvijetlio obraz mostarskih skakaca. Osvojio je izvanredno 11. mjesto. Svako vrijeme i svaka generacija iznjedrili su po nekoliko vrhunskih skakaca. Najcjenjeniji i najcuveniji je, nesumnjivo, Emir Balic. U davno doba, tokom turske vladavine, kao vrstan skakac pominje se izvjesni Salko Orucevic.

Kada je i Mostar bio u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, medju najzapazenije "letace" smatraju se Ilija Pjanic i Muso Hadzimusic. Izmedju dva svjetska rata kao najcjenjeniji skakaci bili su, izmedju ostalih, Veljko Djedovic, Nazif Sefic, Aziz Koluder, Joca Golubovic, Svetko Simic i Huso Miseljic.

Od svrsetka Drugog svjetskog rata (1945.) na ovamo stizale su u talasima nove generacije hrabrih letaca sa mostova. Jedni su se specijalizirali za skokove na glavu, a drugi na noge. Mnogi su, medjutim, vjestinu iskusavali u obje discipline. Visoku tehniku i harmonicnost, sa odrazom i uronjenjem dostigli su brojni letaci. Ipak, Emira Balica, trinaest puta pobjednika u skoku na glavu, niko za dugo nece zasjeniti. Duga je, ipak, kolona onih vrhunskih letaca sa Starog mosta. Pomenimo ih bar nekoliko: Mugdim Sefic, Sekula Mucibabic, Nenad Nedja Seseljevic, Mugdim Guzin, Branko Vreca, Dragan Zovko, Jovo Racic, Husnija Balic, Nedja Milivojevic, Jadranko Fink, Goran Fink, Marko Zovko, Mate Zelenika, Alija Ajanic, Semir Drocic, Mirsad Pasic, Senad Drljevic, Mirza Bijavica, Tahir Delic i drugi.

Bilo je i odvaznih djevojaka koje su skakale sa Starog mosta. Ostale su upamcene Seka Vaskovic, Zijada Demirovic Humo i Paulina Seseljevic. Vlado Cvitanovic je, pak, izveo najkomplikovaniji i najspektakularniji skok. Bio je to uzvratni skok na glavu od jednog i po salta (1,5 okret).

Specificni uslovi - visina skakaonice, brzina i plicina rijeke (s podvodnim stijenama, grebenima) - stvorili su i odgovarajuce vrste i stilove skokova. To je, opet, prouzrocilo i svojevrsne kriterije za vrednovanje-ocjenjivanje tehnike - ljepote i harmonicnosti skoka.

Za svaki skok svaki sudija ima na raspolaganju 10 bodova. Oni se dodjeljuju zavisno od kvaliteta skoka. Sve ocjene se zbrajaju i tako dobija konacan rezultat, pa prema tome i redosljed takmicara. Kod skakaca na glavu ocjenjuje se, u prvom redu, tehnika leta kroz vazduh i uronjenje u vodu. Oni nastoje da urone u vodu sto manje, a to se postize tzv. strapom. "Lasta" se smatra najprivlacnijim i najcjenjenijim stilom. Skakac leti kao ptica i sunovracuje se u vodu. Prilikom odraza zabaci ruke i onda ih priljubi uz tijelo. Stil "avion" je slican "lasti", ali rukama u odrucenju pod uglom od 90 stupnjeva u odnosu na tijelo. "Prevoj" je stil kada skakac u letu savije tijelo u kukovima, noge i ruke opruzi da prstima ruku dodiruje nozne prste, a zatim trzajem izbacuje noge iznad tijela. Kod skokova na noge ocjenjuje se, u prvom redu, sigurnost leta kroz vazduh. To su polozaj tijela od faze odraza do uronjenja u vodu. Prilikom "slijetanja" na povrsinu rijeke skakac nastoji da izbaci sto manje vode, zapravo da bude sto manje prskanja. Za to je udomacena izreka "dobro stulio". Sklupceni skakac, gdje brada dodiruje koljena zgrcenih nogu, koje obuhvati rukama ispod koljena - taj skok se naziva "cupica". "Mertek" je stil kada skakac od odraza do uronjenja leti prema vodi ukrucenog tijela. Ti nazivi imaju porijeklo u turskom jeziku. Primjerice, mertek je greda, balvan, direk. Ta imena, takodje govore koliko je duga tradicija skokova u Neretvu, po nekima od 1435. godine.

O hrabrim letacima sa Starog mosta u Neretvu snimljeno je nekoliko dokumentarnih filmova. Najpoznatiji je pod imenom "Djecak i most". Ovo ostvarenje na celuloidnoj traci dobilo je nagradu za kameru na Svjetskom festivalu dokumentarnog i TV filma u Londonu 1971. godine. I ne samo to. Film "Djecak i most" dobio je pocasno mjesto u Olimpijskom muzeju u Londonu. Ima tu viseznacne simbolike. Svajcarska je kolijevka prvih zvanicno zapisanih skokova u vodu, a film posjetiocima tog reprezentativnog, jedinstvenog muzeja kazuje o jednom specificnom sportu najduze odrzanom u Mostaru. I film "Admiral" je svojevrsno svjedocanstvo o hrabrim mostarskim "ikarima" sa Starog mosta. Oni su bili tema, takodje, i mnogih diplomskih i onih radova studenata fakulteta za fizicko vaspitanje...

Mostar je 1958. godine dobio lijep olimpijski bazen sa skakaonicama - za letove s tornja i daske. Ipak, tzv. figurativni skokovi tu nisu uhvatili korijene. A, ko zna, mozda ce se to dogoditi u buducem vremenu.

1994.skakaci formiraju samostalni klub skakaca¨MOSTARI¨ i sami odlucuju o svojoj sudbini.Treba napomenuti da se u Mostaru skacu dvije discipline i to na noge i glavu,sa vise stilova. Na glavu najpoznatiji stil skoka je¨Lasta¨,zatim¨Prevoj¨i ¨Avion¨, dok se na noge skace¨Polulet¨,¨Let¨,¨Cupica¨i najelegantniji stil ¨Stanga¨.Tako da svaki skakac ima svoj stil. Prilikom takmicenja strucni ziri kojeg sacinjavaju iskusni skakaci ocjenjuje tri elementa: -izlazak na most i drzanje na mostu -let i -upad u vodu

Izvori

www.mostari.ba

Nisko 18:53, 5 oktobar 2007 (CEST)

Komentari

---

  Članak odbijen - Članak prekopiran sa stranice [1] -- Amer Zeherović ^Poruka 01:46, 2 decembar 2007 (CET)

Fuji

Članak

Planina Fuji simbol je Japana koliko i izlazeće sunce. Taj golemi stožac, koji je najveći dio godine ogrnut snijegom, uzdiže se samotno iz okolnih ravnica uz pacifičku obalu Honshua. Bezbrojni umjetnici i fotografi pobrinuli su se da prepoznatljiv oblik Fujija postane poznat diljem svijeta, a pjesnici su njegovu ljepotu pokušali dočarati mnogobrojnim pjesmama i tekstovima. Posjetitelji kažu da planina u njima budi osjećaj strahopoštovanja i čuđenja za koji ih nikakve riječi ni slike nisu mogle pripremiti. Privlačnost Fujija nije samo u njegovoj masivnoj osamljenoj eleganciji. Ona je i posljedica načina na koji se ta planina neprestano mijenja. Svjetlost i raspoloženje mogu biti različiti, obrub nepravilnog snježnog ogrtača podiže se i spušta, a oblaci često skrivaju sam vrh planine (na razočarenje onih koji si došli u kratak posjet).

Oblik i građa Fujija

Fuji ima oblik savršenog stošca, a njezina privlačnost proizilazi i iz blagog odmaka od savršene simetrije. Vrh Fujija zapravo je rub kratera, budući da je ova 3376m visoka planina vulkan, i to NE UGASLI. Golema planina, koja u podnožju ima promjer 125km, nastala je zahvaljujući uzastopnim izljevima lave i pepela. Prva erupcija zabilježena je 800. godine, a bilo ih je još nekoliko sve do 1707. kad je Fuji posljednji put eksplodirao.

Fuji i Japanci

Japanci često planinu nazivaju Fuji-san, iskazujući joj poštovanje titulom kojom se inače oslovljavaju časne osobe. Japanski domorodački narod Ainu smatrao je Fuji svetom planinom, a ime je možda dobio po riječi "fuchi" što na jeziku Ainua znači vatra. Svetom je smatraju i šintoisi i budisti.

Hodočaščenje na Fujiju

Planina, jezera i šume, kao i obližnja obala, sastavni su dijelovi nacionalnog parka kojeg svake godine posjeti čak 80 miliona ljudi. Od tog velikog broja posjetitelja barem ih se 250000 popne uz obronke Fujija. Planinu već stoljećima obilaze hodočasnici - barem muškarci, budući da ženama stoljećima penjanje nije bilo dopušteno (sve do 1868. god.). Svaki je hodočanik nosio kamen, simboličan način da se oslobodi tereta grijeha koji je nosio u svijetu ispod planine. Posljednji dio uspona prolazi preko obronaka posutih velikim kamenjem, sve do ruba kratera na vrhu Fujija. Osam vrhova zvanih "osam Fujijevih latica" uzdižu se iz ruba koji ima oblik gotovo pravilne kružnice. Krater je širok 700 metara, a njega se također štuje i naziva "Nai-in"(svetište)

Izvori

"Sva čuda svijeta", Mozaik knjiga, Zagreb 2004

Komentar

  Članak odbijen - postoji članak Fudži --CER@ 08:57, 27 februar 2008 (CET)

Sirceta 21:57, 15 oktobar 2007 (CEST)

Ko je bio Vladislav Skarić?

Članak

Povjesničar Vladislav Skarić je jedan od poznatijih Sarajlija koji su zadužili svoj grad. Rođen je u bogatoj trgovačkoj obitelji 1869. godine. Po sticanju osnovnog obarzovanja u rodnom gardu, srednju školu završava u sremskoj Mitrovici. studije je završio u Gracu, a nakon završetka studija vraća se u Sarajevo gdje radi kao srednjoškolski profesor. Od 1919. godine zaposlen je kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu. U ovoj ustanovi bio je direktor od 1926. do 1936 godine. Rad u Muzeju bio je Skarićev stavaralački period. umro je 1943 godine u Sarajevu gdje je i sahranjen.

Prvi značajniji radovi odnosili su se na rodno Sarajevo. Tako je nastalo njegovo sintetičko djela »Sarajevo i njegova okolina od najstarijih veremena do Austrougarske okupacije«. Kao znalac turskog jezika preveo je popis bosanskih spahija iz 1711. godine. Ovo djelo ima veliku znanstvenu vrijednost. Također je pisao i više radova koji se odnose na osmansku upravu i rudarstvo. Kao direktor zemaljskog muzeja jedno vrijeme bio je i urednik časopisa »Glasnik zemaljskog muzeja«. I pored finansijske oskudice, uspio je da održi njegov znanstveni ugled i nivo koji je ovaj časopis uživao.

Cijeli svoj život Vladislav Skarić posvetio je nauci i rodnom gradu..

Izvori

OŠ "Vladislv Skarić"

Komentar

  Članak odbijen - postoji članak Vladislav Skarić --CER@ 08:59, 27 februar 2008 (CET)

Quit 00:08, 20 oktobar 2007 (CEST)

Javna ustanova Biblioteka grada Sarajeva

Biblioteka grada Sarajeva je javna kulturna ustanova čiji je osnivač Kanton Sarajevo. Uz manje statusne promjene uspješno je prošla svoj razvojni put do današnje, moderno organizirane biblioteke. Kao institucija od posebne društvene važnosti ima značajnu ulogu u doprinosu unapređenja obrazovnog nivoa stanovništva i očuvanju kulturne baštine. Nadalje, ona je dio jednog obimnog bibliotečkog sistema Bosne i Hercegovine i doprinosi stalnom razvoju bibliotekarstva i efikasnijoj konsolidaciji informacionih tokova.

Dobitnik je brojnih zahvalnica, nagrada i priznanja od kojih su najznačajnije: Priznanje Kulturno-prosvjetne zajednice BiH (1969.), Spomen plaketa grada Sarajeva (1970.), Zahvalnica Organizacionog komiteta XIV Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu (1984.), Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1987.) i druge.

U cilju zadovoljenja potreba čitalačke populacije na cijelom prostoru Kantona Sarajevo, kao i dostizanja bibliotečkih normativa i standarda, Biblioteka kontinuirano razvija mrežu pozajmnih odjeljenja. Do sada je oformljeno 16 odjela, u okviru kojih se nalaze još i: Centralna čitaonica, Dječija čitaonica, Njemačka čitaonica i Američki kutak. Pored rada sa čitaocima svih struktura, u Biblioteci se obavljaju i drugi,Zakonom o bibliotečkoj djelatnosti predviđeni poslovi: sistematsko i organizirano prikupljanje, obnavljanje, čuvanje i stručna obrada bibliotečke građe; formiranje zavičajne zbirke i zaštita stare i rijetke knjige; matična djelatnost i unapređivanje jedinstvenog bibliotečko-informacionog sistema i sl.

Biblioteka posjeduje vrijedne kolekcije knjiga, od kojih se neke ubrajaju u spomenike kulture. Kao posebni fondovi izdvajaju se Zavičajna, Sarajevska i Spomenička zbirka, fond strane knjige, multimedijalna građa, te zbirke edukacionih sredstava za najmlađe.

Zahvaljujući modernim tehnologijama i uvođenjem programskog servisa COBISS, postignuta je veća brzina pristupa informacijama i dokumentovanim resursima, te brži i efikasniji rad sa korisnicima bibliotečkih usluga, što je doprinijelo da se ova Biblioteka odvoji od tradicionalnog načina rada i pređe na savremene metode poslovanja.

Izvori

www.bgs.ba

Komentari

  - Članak odbijen - Prekopirano sa www.bgs.ba/ --CER@ 09:04, 27 februar 2008 (CET)

Bgs 20:30, 29 oktobar 2007 (CET)

ONOMATOPEJA IDEJA

ONOMATOPEJA IDEJA - (alias) Vojislav Voja Vijatov

Vijatov Vojislav (Beograd) - Kompozitor, gitarista, autostoper i autodidakta Voja Vijatov rođen je 1970. godine u Beogradu. Godine 1986 osnovao je fiktivnu grupu "Poslednji Dinar" u okviru koje je do 1989. godine uradio oko dvadesetak demo snimaka koje niko nije hteo da objavi. Zatim je otišao u Ameriku koju je prešao autostopom, a tako je prokrstario i SFRJ. Godine 1991. je organizovao poslednji koncert Satana Panonskog na "Akademiji" i te večeri je nastupio sa njim svirajući gitaru. Godine 1992. je mobilisan i obreo se u ratu. Kada je skinuo uniformu stopirao je po Evropi, svirao je u metrou, a jedno vreme je živeo u Engleskoj gde je radio (svoj posao – prim.ur.) u čuvenoj robnoj kuci "Harrods". Po povratku u Jugoslaviju 1994. godine snimio je kasetu "Onomatopeja Ideja" koju je samostalno objavio u sto primeraka. U produkcijski vrlo ogoljenoj formi tu su se našle njegove uvrnute pesme "Alexinac", "Šlager Sezone", "Milica", "Jedno Jedino Godišnje Doba" i druge. Na snimanju su učestvovali gitarista Nikola Vranjković, basisti Dejan Škopelja i Aleksandar Balać, perkusionista Vladimir Lesić Leša i drugi. Taj materijal opet ni jedna kuća nije htela da objavi pa se Vijatov izdržavao prodajući mimoze na Novom groblju i štampu kao ulični kolporter, a povremeno je pečalbario u Grčkoj.

  Godine 1996. snimio je "hajdučki" album "Uterivači Duga" sa ciljem gušenja turbo folka. Taj materijal Komuna je trebalo da objavi na disku, ali se pojavila samo nekvalitetno snimljena kaseta (Piratska! – prim.ur.). Zbog velikog interesovanja, 1997. godine je doštampao tri stotine primeraka kasete "Onomatopeja Ideja". Zatim se preselio u Novi Bečej gde je otvorio studio u kome snima reklame seljacima, ali i priprema ploču "Onomatopeja Ideja - Circus Maximus" koja bi trebalo da ima podnaslov "Letopis MCMXCIX". U proleće 1999. godine ponovo je mobilisan, ali je od tog rata brzo odustao. Od 1994. godine povremeno piše za omladinske i muzičke novine, a autor je duhovitog slogana "Iza svakog ugla vreba Dragan Kojić Keba".

IZVOR: exYu Rock Enciklopedija - Petar Janjatović (drugo,dopunjno izdanje - 2000.god)

Komentar

  - Prekopirano sa youtube.com --CER@ 09:09, 27 februar 2008 (CET)

Preferans

Uvodno o preferansu: Preferans je riječ koja je izvedena iz francuske riječi preference, a ima značenje: davanje prednosti. Razlog da se ta riječ uzela za naziv igre, baš i nije jasan, u preferansu prvi uzima prednost. No ukoliko se misli da nešto što je uzeto, može biti i vraćeno, onda je to u redu! Ukoliko riječ preference, gledamo u kontekstu igračih boja u kartama, tada bi mogli dati prednost jednoj boji, koju ćemo proglasiti adutom ! O povijesti Preferansa malo se toga zna, tako da je teško reč i kako je toćno došao na ove prostore . Evo što o Preferansu piše u knjizi Davida Parletta, A history of Card Games (Oxford University Press, 1991.): "Préférence, bolje nazvan engleskim imenom Preference, nije francuska igra kao što se čini iz njezina naziva koji jednostavno potječe iz tehničkog izraza - označavajući preferiranu boju aduta. Ima uočljiv njemački prizvuk, i Dummett ( The Game of Tarot , London, 1980.) slijedi njegov prvi poznati opis do Das Neues Spielbuch iz 1802. Djelomično je povezan sa Istočnom Europom. 'Dok su Rusi u kući, u kućnoj haljini i papučama, često igraju Preferans', kaže Taylor (iz Boiteau d'Ambly, The History of Playing Cards ). Igraju li ga Rusi još ili pak nose kućne haljine, ne znam; ali sigurno cvijeta u Austriji, uglavnom sa potpuno odjevenim igračima."

Kao i većina kartaških igara, Preferans je vjerojatno nastao iz Taroka , za koji se zna da je obitavao na ovim prostorima.

Što se kartanja općenito tiče zapisano je u crkvenim knjigama: U Omišlju na otoku Krku se kartalo, pa je naredbom krčkog biskupa određeno da se naplaćuje 5 libara po igri. Datum zabilješke o prvom kartanju u Hrvatskoj je iz 1488 g .

Preferans od početka Za jedno druženje u preferansu potrebno je tri igrača. Iznimno mogu igrati i četiri igrača, no jedan će uvijek pauzirati. To će biti igrač koji je bio djelitelj. Moguće je da u igri jedne partije sudjeluje i pet igrača, pa će tada uvijek u krug pauzirati dva igrača.

Od navedenih karata ukupno (32 karte u 4 boje po 8 karata od sedmice do asa), promiješati će djelitelj i dati predignuti lijevom protivniku. Uglavnom se špil presijeca jednom od strane lijevog protivnika, a djelitelj karte vraća predignute u jedan kup. Neki igrači vole više puta presjeći špil, što je njihovo pravo, ali tada se svi više puta presječeni kupovi vračaju na pravo mjesto, tako da ostanu najviše dva kupa, koja je djelitelj dužan pravilno spojiti. Ukoliko ste prvi puta sjeli za stol s novim igračem, gotovo po tim prvim kartaškim manirama, moći čete pomalo otkriti s kime ste se počeli družiti. Protivnik ne mora presjeći špil, već gestom pokazati da ne želi sjeći, ili jednostavno reći dobro!

1. Licitacija u kojoj je sadržano:

a) nadmetanje za pravo na izvođenje igre, b) dogovori partnera koji su postali protivnici izvođača, o načinu pratnje. 2. Igra u kojoj je sadržano:

a) nastojanje izvođača da ostvari prolaz, te eventualno sruši pratioce, b) nastojanje pratioca da ostvare prolaz, te prioritetno sruše izvođača. Rezoni Rezon franc.(raison) razlog, osnova, uzrok, povod, pobuda, smisao, razboritost, razumijevanje, uviđanje, mjera, umjerenost, dobri običaji. Rezon je u preferansu prilično često spominjana riječ koja ima višestruko značenje. Riječ rezon upotrebljavamo da bi označili:

snagu lista mjerenu različitim rezonima u više boja, vrijednost jedne boje, vrijednost boje u odnosu na licitaciju koja je bila do tada, ili će se nastaviti, element za uzimanje talona ili ne uzimanje, prepuštanje igre protivniku radi osvajanja boljeg rezultata, pratnja ili ne igrača koji izvodi igru, pratnja igrača koji izvodi igru, uz drugog pratioca, i to je manji dio svega što je u preferansu rezon. Zapravo kada pišem ovaj dio knjige gotovo se bojim da neću u potpunosti moći zadovoljiti svakog čitatelja i napisati sve o rezonima, jer su prave primjene rezona, u svim pozicijama, zapravo umijeće igranja preferansa. Ozbiljno pretpostavljam da jedan igrač igrajući preferans cijeli život, ne uspijeva odigrati dvije iste partije i to upravo radi primjene rezona. Matematički bi mogli izračunati koliko miješanja je potrebno da se sve karte ponove, a to znači deset istih u listu koji posjedujemo, pa potpuno iste karte kod lijevog i desnog protivnika i još iste i u talonu. 32 karte treba postaviti u sve moguće pozicije i znanost matematika reći će svoje, pa koliko puta igramo preferans, puta broj miješanja, moguće da bi za života i odigrali, koje isto miješanje. I recimo da se to desilo, ali ne i isti protivnici, jer oni su drugačije rezonirali i da ne nabrajam dalje. Sve je rečeno? Sada ćemo se zadržati samo na rezonima potrebnim za licitaciju, tako da se usudimo nadmetati za onu sliku s aukcije, ali i da je možemo na kraju kupiti (iz dijela knjige "licitacija") !

Licitacijom prema betlu!

Betl koji je izlicitiran i uspješno odigran, gotovo je najbolje obavljen posao. Do sada smo svugdje napominjali, za prolaz je potrebno 6 štihova, a nismo ništa spomenuli što je s ona preostala 4 štiha, bilo da koji od njih uzmemo mi sami ili protivnici, jedan protivnik ili oba. To ćemo posebno obraditi, ali za shvaćanje korisne igre u betlu je element da nema drugih kalkulacija, već samo

Prolaz ili ne ! Blef je dio igre!!! ...i nije zabranjen, ali posljedice istog moramo prihvatiti, a naročito kad su velike.

Sanac je najveća igra u preferansu. Aduta nema . Prvi je uvijek lijevi igrač od izvođača. Potrebno je u svim bojama imati zadrške. Gotovo bi mogli reći bez dvostrukog štopera ne treba igrati sanac. Uistinu teško je sakupiti tako dobre karte i još u svakoj boji! Licitiranjem prema sancu se najčešće događaju tri slučaja:

licitirali smo do negdje? ( 2,3 itd.) i s talonom se "složila" karta, odmah smo iz ruke rekli sanac, jer imamo tako jake karte da ukoliko bi se odlučili licitacijom, iz talona prikupiti još koji štih, jedan od protivnika mogao bi licitirati iz ruke betl, pretpostavljajući gledanjem u svoje karte: sigurno će jedan od protivnika krenuti na sanac, pa je licitiranje do betla rizično! nakon podijeljenih karata zaista ćemo rijetko dobiti distribuciju sa posloženim visokim kartama koje sadržavaju 5 rezona : Udruživanje dvojice protiv jednog!

Igrač koji je pobijedio u licitaciji i pokušao na prvi pogled uzeti svu "slavu za sebe", dobiva dva ljuta neprijatelja koji postaju partneri i trenutni prijatelji .

Kontra!

Mogli bi reći da je kontra izuzetna zaštitna mjera protiv svakog avanturiste u preferansu, koji otprilike rezoniraju ovako: imam 4 nikakva štiha u listu, a ako kupim u talonu barem 2 štiha to će biti dosta, jer protivnici baš i "nisu neki igrači", a možda u talonu ne kupim ništa, pa kako je list kakav jest i tako traljav , to će zasigurno biti dobar betl , pa opet i ako nije, protivnici se neće snaći, da me sruše itd. ..., ali protivnici baš nisu neki naivci, pa poručuju nadobudnom izvoaču: "platiti češ to dvostruko" a to je = KONTRA!

Rekontra, subkontra itd. više u knjizi!

Talon Ukoliko je netko izumljivao preferans , sigurno nije znao kamo sa dvije karte! Nikako da se te dvije karte podjele između tri igrača i moguće je da je iz tog razloga nastao talon za kojeg se treba izboriti licitacijom.

Uglavnom smo spomenuli da u "prvom trenutku", dok nismo počeli list pregledavati kroz potencijalne adutske boje, svaki igrač ima 3.33 štiha . To nije točno, jer dio tog zajedničkog kapitala se nalazi u talonu. Koliko od svakog igrača ? Možda 0,66 štiha ? Pa u nekim partijama baš toliko! Možemo se malo ozbiljno zabavljati:

ukoliko svaki igrač u talonu ima 0,66 štiha , toliko ima manje u ruci. Znači 3.33 – 0.66 = svega 2,67 štiha od ukupnog broja štihova. Ukoliko sva tri igrača imaju balansirane listove, s podjednakom zastupljenosti figura u svakom listu, ta će se matematika pokazati točnom i svi će licitirati dalje i upisati će se refe.

Ataka

Kada igramo prema partneru, pogledajmo nekoliko primjera kako treba atakirati:

Iz singla: A prioritetno. U jednoj je boji A , a u drugoj D. Iz dubla: A , K; K , D; D , J; J , 10; 10 , 9 ili u nedostatku bolje atake ... itd Iber (iznad)!

U preferansu se ne mora u poštivanju boje dodavati višu kartu , od već odigrane. Znači ne treba ići iber (iznad)!

Markiranje

Izuzetno važan segment igre u preferansu je markiranje. Igrati preferans, a da se nismo u svim područjima educirali, otprilike je kao naučiti pokrenuti auto, i sada se vozimo…, ali još nismo naučili stati. Drugim riječima, prije nego smo krenuli s igrom, moramo znati, barem u glavnim segmentima i markirati. Naravno da je markiranje moguće samo iz karata koje se igraju od prvog do predpredzadnjeg štiha. Daljnje pisanje i razjašnjenja u značajnim situacijama igre pratiti ćemo po područjima:

Skviz

U igri, u boji , a naročito kada se izvodi igra sanac moguća je situacija koju nazivamo:

skviz!

Skviz ili skvizna slika je situacija kada igrač mora izgubiti štih, koji mu pripada, jer će protivnik gledajući što odbacuje, odbaciti kartu u suprotnoj boji!

Pretpostaviti ćemo završnicu jedne partije, da vidimo kako izvođač nije dobio ni štiha nakon što su partneri pronašli skviz.!!!

EAST je partner koji skvizira:

Na redu je lijevi igrač od izvođača, atakira KARO J . Izvođač je u skvizu , mora odbaciti jednu kartu boje po izboru. Recimo da je odbacio TREF 7 . Treći igrač i partner igrača, koji je atkirao u tom štihu, odbacuje kartu druge boje. Ponovo igra partner i atakira i u slijedećem štihu. Sasvim svejedno, jer je skviz odigran i sve je gotovo. Partner koji je prihvatio skviz ima drugu od tri karte od izvođača. Da je u prethodnom štihu izvođač odbacio HERC 10 , pratilac bi odbacio suprotno , a to znači iz druge boje , u ovom slučaju TREF 9 . Da partneri nisu pravilno doveli igru u skviznu sliku izvođač bi realizirao štih u jednom kralju. Ukoliko izvoač nakon dobre obrane pratioca ne realizira obeane štihove, biti će u velikom minusu, a na turniru će pratioci značajno nadigrati svoje protivnike na linijama igre!

Upisi rezultata i obračun Temelj svake matematike u preferansu je broj igrača koji sudjeluje u partiji, a to je tri ! Broj dogovorenih poena svakom igraču na početku partije dodjeljuje se na korištenje! Kada igrač potroši svoje dodijeljene poene, a ostali igrači, oba ili jedan nisu potrošili svoje poene, igrač koji je svoje potrošio , počinje trošiti poene igrača koji ih još ima! Ukoliko igrač do kraja partije nije potrošio dodijeljene poene isti postaju, negativni bodovi! ...

Rekreativna partija završena je kada se svi igrai poravnaju na +/- = 0.

Komentar

  - nisu navedeni relevantni izvori --CER@ 09:10, 27 februar 2008 (CET)

88.207.54.217 12:07, 10 novembar 2007 (CET)

podveležje

Članak

Izvori

Vidi opširnije Peco Asim: Rod i promjena planine Velež, Most, br. 142. septembar 2001

 Kanaet Tvrtko: Podveležje i Podvelešci, Naučno društvo SR BiH, Djela knjige VI, odjeljenje istorisko-fililoških nauka, Knjiga 3 Sarajevo 1955. 

 http://WWW.wikipedia.org/Veles/mitologija

77.238.193.29 15:57, 19 novembar 2007 (CET)

89.146.156.29 00:56, 23 novembar 2007 (CET)

Envera Selimović

Članak

Envera Selimović je najpoznatija i u svijetu najcjenjenija bosanskohercegovačka novinarka. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Po završetku studija radila je kao novinar-volonter na Televiziji Sarajevo. Nakon toga se zaposlila na Radiju „202“, a zatim na Prvom programu Radija Sarajevo.

Kada je 1992. godine u Bosni i Hercegovini izbio rat, vratila se na televiziju i skoro tri godine radila kao urednica i voditeljica centralne informativno-političke emisije - dnevnika. Od kraja 1994. godine, radila je kao šef dopisništva Televizije BiH u New York-u i Washington-u.

Kao stipendista američke vlade magistrirala je međunarodnu politiku na Visokoj školi za međunarodne odnose na Johns Hopkins University u Washington-u.

U Sarajevo se vratila krajem 1999. godine, gdje je više od tri godine na Televiziji Bosne i Hercegovine radila emisiju pod nazivom Intervju, koja je ostala zapamćena po ekskluzivnim i veoma oštrim intervjuima sa tadašnjim najpoznatijim državnicima iz zemlje, regiona, ali i cijelog svijeta.

U martu 2003. godine odlazi u Tbilisi da obavlja posao glasnogovornice Misije Ujedinjenih nacija u Gruziji. Tu je ostala do oktobra 2006. godine, kada biva upućena na novu dužnost u Baku, gdje je generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Kofi Anan (Annan), imenovao za predstavnicu Odjela za informiranje u uredu UN-a u Azerbejdžanu.

Proglašena je najboljom bh. novinarkom 2001. godine.

Tečno govori engleski i ruski. Prevela je knjigu Velika obmana autora Thierry Meyssan-a na bosanski jezik.

Izvori

http://en.wikipedia.org/wiki/Envera_Selimovic http://www.un.org/News/Press/docs/2006/sga1024.doc.htm http://www.slobodnaevropa.org/content/Transcript/634384.html http://www.interliber.com/catlistdetail.asp?SID=Interliber^2041115-2007-11-22-15-6&ProductID=7354&ml=b

Cidnam 09:39, 23 novembar 2007 (CET)

južna evropa

Geografski pojam Južna Evropa odnosi sena najjužniji dio evropskog kontinenta,koji u prostranom smislugravitira Mediteran. Pod pojmom Mediteran ili Sredozemlje podrazumjevam Sredozemno more iokolni prostor.Budući da Sredozemno more zapljuskuje pored južni obala Evrope i obala Jugozapadne Azije i Sjeverne Afrike,razlikujemo:evropsko,azijsko i afričko Sredozemlje.

Emir Sokolović

Članak

1983. godine dvojezičnom zbirkom poezije “Dove e perchè” Emir Sokolović, na zaprepaštenje okruženja, napušta anonimnost. Knjiga je objavljena pri Edizione Foreman iz Bergama u Italiji, a u redakterstvu Corada Massi-ja. Izbor iz poezije i prevod načinio je pjesnik Giacomo Scotti. Obzirom da je publikovana u drugoj zemlji objektivno se nije moglo imati uvida u kritičke osvrte. I s pravom, kada ju je zaborav trebao da nadvalada, 1988. godine – 5 godina po objavljivanju – predsjednik žirija za dodjelu Italijanske nacionalne nagrade za poeziju i prozu, pjesnik Salvatore Sorbello, poslao je broj časopisa “il micco” u kome je sam predstavio pomenutu zbirku. Emir Sokolović se, u međuvremenu, sporadično pojavljivao na nekim od književnih susreta u čijim zbornicima su mu bili publikovani neki od radova. Intenzivno se družio sa pokojnim pjesnikom Živodragom Živkovićem uz koga je učestvovao u osmišljavanju programa književnog kluba pri Domu kulture “Nedeljko Radić” u Zenici. Za Emira Sokolovića to druženje je bilo otkrivanje novih literarnih prostora obzirom da je erudicija pjesnika Živodraga Živkovića bila gotovo nesaglediva; ili preciznije rečeno – bila je srazmjerna njegovoj urođenoj skromnosti. Po tom šalje svoje radova na konkurs mladih pjesnika “Titograd ’89.” Koji je organizovao Dom kukture “Budo Tomović” i gdje među 20 pozvanih mladih pjesnika biva jedini sa prostora tadašnje SRBiH. Po povratku šalje pjesniku Giacomo Scotti-ju novu stihozbirku koga je jedva umolio da načini prevod obzirom da je Giacomo imao nakanu da preostalo vrijeme pokloni sopstvenim nedovršenim radovima. Sagledavši sve što se događalo u svijetu literature bivše nam domovine mladog pjesnika je iziritiralo i nagnalo na odluku da više nikada ne pokuša da objavi niti jedan stih. Tada je bila očita naznaka kulturoloških reketaša koji su koagulirali sljedbenike sopstvene sujete oko sebe i izdavačkih djelatnosti gdje su se nalazili na mjestima urednika. I od tada je bilo evidentno autorovo nemirenje za koga je kvalitet određenog djela bio neprikosnoven. Kao takav nije se mogao uklopiti. U periodu između prve stihozbirke i intermedijalnog performansa “Apokalipsa” jedino što se moglo nazvati aktivnim javnim radom bio je u svezi sa bugojanskim književnim krugom “Obzorja” i književnikom koji ga je predvodio, Antunom Lučićem, gdje se u nekoliko navrata pojavljivao i kao član stručnog žirija na nagradnim konkursima. Tokom 1994. godine vodio je novinarsku sekciju pri Domu mladih u Zenici i uređivao njihov časopis. Svoju autorsku šutnju prekida ’94. godine intermedijalnim performansom “Apokalipsa” koji je izveo na maloj sceni “Bosanskog narodnog pozorišta” Zenica pred gotovo punom dvoranom. Povrijeđen kao čovjek time što se odvijalo u njegovom okruženju našao je sponu sa opusom vrsnog slikara Albrehta Dürera von Nermerka “Apokalipsa” i knjigom “Otkrovenje”. Studiozno, sagledavši iskustvo predočenih radova, sublimirao je i ispisao 15 pjesama gdje ih je konceptualno isprepleo sa grafičkim listovima i segmentima “Otkrovenja” koje je preuzeo kao navode iz Dürer-ovog dnevnika. Djeleći autorovu viziju svoj neskroman doprinos projektu dali su i umjetnici: Vesna Košpo, Lejla Suljić, Jasna Bašić i Sabina Kulenović. Glavni moment u stvaralaštvu Emira Sokolovića je bio tekst objavljen u listu “Naša riječ” pod nazivom “Napokon i teatar” gdje je u podnaslovu stajalo “Nakon najavljenog “Zeničkog proljeća” gdje osim najave zeničani nisu vidjeli ništa”. Kada je zahvaljujući nekompromisnim estetskim principima stao sam naspram uljuljanih i etabliranih autoriteta predhodnog sistema kojima je inponovao nerad i status quo. Sporni tekst je izazvao toliko bure da drugi dio nikad nije ugledao svjetlost dana. Čak pojedinci su zahtijevali od Uprave Bosanskog narodnog pozorišta Zenica da se autoru spornog teksta onemogući pristup Sali kada je na repertoaru neki od njihovih programa. Obzirom na kulturološki haos u BiH autor je raspisao audiciju kako bi predstavom “Paris ili zalud je razapinjati Krista” u svoj nesigurnosti okruženja izazvanoj ratnim djelovanjem, djecu zabavio i maknuo s ulice. Nakon godinu dana rada povrijeđeni pomenutim spornim tekstom “Napokon i teatar” osobe koje su bile u poziciji onemugućile su da se predstava prikaže u Zenici. Nakon dugotrajnog čekanja naišavši na razumjevanje pojedinaca “Paris...” je 1996. godine premijerno izveden u Omladinskom pozorištu Travnik. Nailazimo na jedan od prikaza predstave: “...Na daskama travničkog pozorišta mladi zenički glumci isprepleli su vrsni dramski tekst Emira Sokolovića za koji najbližu usporedbu nalazimo u djelu Mihaila Bulgakova “Maistor i Margarita”. Riječ je o modernoj obradi klasičnog grčkog mita o Parisovom izboru između tri božice olimpijskog Panteona; izboru između ljubavi, moći i bogatstva. Autor proširuje dimenziju mita čineći njegov motiv univerzalnim poštujući drevni obrazac ponašanja i u repliciranoj sceni. Uz antički savremena s početka stoljeća akteri drame sudjeluju u Parisovom izboru”. Radi nerazumjevanja pojedinaca i njihove zavisti premijera biva i posljednjom izvedbom “Paris-a...”. U periodu 1995.-’96., obzirom na visoke standarde, za naše novine “Oslobođenje prati i piše prikaze kulturnih događanja u Zenici izazivajući vidno nezadovoljstvo pozicioniranih stoga što nisu navikli na realne prikaze i objektivnu kritiku. Iste 1996. godine kragujevački list za kulturu i društvena pitanja u prvom broju, pored mnogih radova, objavljuje i pjesmu “Mučeništvo svetog Ivana Jevanđelista”, što biva pretečom uspostavljanja pokidanih kulrutoloških mostova u regiji. Nakon sastanka određenog broja entuzijasta i filantropa. Tada pod nazivom “Zelena mreža Balkan ’98.” osjetio je obavezu da svoju kreaciju podijeli sa ljudima dobre volje. Nakon toliko vremena iz fioke izvlači rukopis zbirke poezije “Bio je tada trska” koja je nepunih 10 godina bila zatočena sa prevodom koji je načinio pjesnik Giacomo Scotti da bi u privatnoj ediciji istu štampao u bibliofilskom tiražu od 50 primjeraka. Promocija knjige je održana u Topoli gdje je promotor bio pjesnik Živodrag Živković – veliki Sokolovićev prijatelj – s kojim se tada i prvi put vidio nakon rata u BiH. Od tada će štampa u bibliofilskom tiražu i ručni rad na koričenju biti njegova prepoznatljivost. 2000. godine imamo priliku u rublici “Pisma čitalaca” da čitamo: “Dragi sugrađani i prijatelji pisane riječi! Osjećam neizostavnu potrebu da vas zamolim za razumjevanje što sam, i nakon toliko vremena čuvajući dignitet stvaralaštva, iz svoje neinformiranosti, a iz vjere u neke “autore” dozvolio da budem involviran u organizacioni sklop koji sebe naziva Udruženje književnika ZE-DO kantona”. Iako sam dvojbio da je to samo još jedan eksponent oficijalne kantonalne politike dao sam se ubjediti od “sljedbenika” Muza da sam u krivu. Na žalost. Stoga smatram, kao moralan čin, svoju obavezu da javno istupim iz još jedne demagoške tamnice duha nadajući se da ću tim aktom uspjeti, bar malo, da povratim pređašnji renome. Književnik: Emir Sokolović” 2001. godine na poziv entuzijasta iz Vršca odlazi održati tribinu “Demon je riječ, Riječ je demon” i po prvi puta na teritoriji SRJ prezentirati, na opšte zadovoljstvo prisutnih, intermedijalni performans “Apokalipsa”. To je, ujedno, bio i prvi susret ljubitelja pisane riječi iz Vršca sa tako impresivnim iskazom o stradanjima tokom rata u BiH. Godinu dana poslije objavljivanja zbirke “Bio je tada trska”, uvidjevši nemogućnost da predstava više ikad ugleda svjetlost dana, odlučuje se da isti dramski tekst štampa u formi knjige koja je ujedno bila i prva knjiga na ovim prostorima koja je, radi svoje specifičnosti, zahtjevala da se izvede sa CD-om kao organskim dijelom ukoričenja. I ovoga puta se u Topoli na promociji pojavila znana ekipa. Međutim, upotpunjena sa doajenom ex-Yu glumišta – Goranom Sultanovićem, kao specijalnim gostom. I ove godine, na jubilej dvadesetogodišnjice od objavljivanja prve stihozbirke, pojavljuje se sa romanom “Oslobađanje”. Obilježavanje jubileja organizovano je samo za zvanice u prostoru “Doma rudara” u Zenici jer je autor svoj jubilej želio da daruje gradu i podijeli ga sa svojim sugrađanima. O autoru i djelu u pogovoru Sead Pašić kaže: “Utoliko je više pisac nezadovoljan načinom na koji se tretiraju i pokušavaju razriješiti problemi vezani za stvarnost i umjetnost. On je dešnjak koji živi u svijetu ljevaka. Zbog toga traži ono što se u slikarskoj umjetnosti nemilosrdno podrazumjeva – svjetlost mora na štafelaj padati s lijeve strane. Ova inverzija podrazumjeva autorovo nesuglasje i prezentom i svim stvarima vezanim za sadašnjicu. Princip drevnosti je jedini pravi princip. Nebitno je ono što je korisno, lijepo ili društveno prihvatljivo. To su efemerije i neće preživjeti više od “jednog proljeća”. Specijalni gost na promociji bio je Edin Karamazov.Kao obilježje njegova pregalaštva objavljena je I nekomercijalna edicija “Ouroboros” u tiražu od svega 10 primjeraka. Vidno uznemiren TV reportažom o nebrizi spram ljudi koji su uskraćeni za senzus vida zatvara se i sam priprema audio verziju romana “Oslobađanje”. Sam je iščitao svako poglavlje i “opremio” ga muzičkom podlogom tako da to izdanje-donacija je bila obdarena dimenzijom više. Na promociji, koja se održala u amfiteatru Doma rudara, donaciju Savezu slijepih u ime autora predao je dr. Muhidin Pojskić.

Izvori

http://www.emirsokolovic.com

77.239.5.172 17:54, 10 decembar 2007 (CET)

ekologija

_kako je nastala_

Iz velike grupe bioloskih nauka,prije 150 godina,izdvojila se ekologija.Rijec ekologija koristi od 1866 .godine.U nauku je uveo njemacki biolog Ernest Hekel,koji je pokusao da opise u kakvim se odnosima organizimi sa svojom okolinom.Naziv ekologija potice od grcke rijeci oikos(mjesto gdje neko zivi) i logos(nauka).

Izvori

85.94.113.189 15:49, 11 decembar 2007 (CET)

MILAN STANKOVIĆ

Članak

Izvori

212.200.80.138 17:12, 17 decembar 2007 (CET)

marsela šunjić, autorica romana Laku noć, Grade

Članak

Marsela Šunjić je autorica kultnog romana "Laku noć, Grade", o ratnom stradanju Mostara i Mostaraca. Njen drugi roman "Puno pozdrava s Mjeseca" spada u sam vrh bosanskohercegovačke literature. Malo je pisaca starijih i iskusnijih od Marsele Šunjić koji su uspijeli pobuditi toliko veliko interesovanje za svoja djela.

Izvori

web stranica www://marsela.cc; prof. dr. Enes Karić; Predrag Matvejević

193.2.47.100 11:45, 18 decembar 2007 (CET)

Tabiini

Članak

Tabiini ( arapski: تابعي ili تابع, od glagola تبع, što znači slijediti)su oni koji su vidjeli ashabe.

Definicija tabiina

Većina muhadisa smatra da je tabiin svaka osoba koja je vidjela ashaba, bez obzira da li je bila uz njega duži vremenski period ili nije, ili da li je od njega slušao i prenosio hadise ili nije. Ibn-Hibban uslovljava i to da je vidio ashaba u godinama kada je već mogao pamtiti. Tabiini su druga od tri prve zlatne generacije muslimana, koje je sam Muhammed, neka je mir i blagoslov na njega, spomenuo, kazavši: "Najbolje generacije su moji drugovi, zatim oni poslije njih, zatim oni poslije njih..."

Najpoznatiji tabiini

Među najpoznatije tabiine spadaju: Seid b. El-Musejjib, Urve b. Ez-Zubejr, Ibn-Šihab Ez-Zuhri, Nafia štićenik Ibn-Omera, Salim b. Abdullah b. Omer, Ibrahim En-Nehai, Amir Eš-Šabi, Muhammed b. Sirin, Uvejs El-Kareni, i drugi. Seid b. El-Musejjib i Uvej El-Kareni se smatraju najboljim tabiinima. U tabiine spadaju i muhadremi.

Izvori

1. Ulumul-hadis, Ibnus-Sallah
2. Tedribur-ravi, Es-Sujuti
3. Hadis, Mirsad Mahmutović
4. Es-sunnetu kablet-tedvini, Muhammed Adžadž El-Hatib

Hammad 12:14, 18 decembar 2007 (CET)

Međunarodni aerodrom Stavanger

Članak

Međunarodni aerodrom Stavanger (Norwegian: Stavanger lufthavn, Sola) je međunarodni aerodrom lociran u općini Sola, Norveška, nedaleko od Stavangera. Po veličini je četvrti najveći aerodrom u Norveškoj.

Kroz aerodrom je prošlo 3,271,852 putnika u 2006. Pet aviokompanija leti sa aerodroma na domaćim linijama za devet destinacija, dok devet aviokompanija nudi međunarodne letove za 17 destinacija. Najviše avio-saobraćaja dolazi sa letova za Oslo. Trenutno se na aerodromu u Stavangeru leti 25 puta dnevno za Oslo sa različitim aviokompanijama.

Aviokompanije i destinacije

Domaće linije

• Atlantic Airways (Stord)
• City Star Airlines (Ålesund, Kristiansund)
• Norwegian Air Shuttle (Bergen, Oslo)
• Scandinavian Airlines System (Bergen, Kristiansand, Kristiansund, Oslo, Trondheim, Ålesund)
• Vildanden (Molde, Skien)
• Widerøe (Bergen, Sandefjord)

Međunarodne linije

• airBaltic (Riga)
• Atlantic Airways (Vágar)
• City Star Airlines (Aberdeen)
• Danish Air Transport (Billund, Esbjerg)
• Eastern Airways (Aberdeen)
• KLM Royal Dutch Airlines (Amsterdam)
• Lufthansa (Frankfurt)
• Norwegian Air Shuttle (Alicante, Berlin-Schönefeld, Dubrovnik, London-Gatwick, Malaga, Murcia, Nice, Paris-Orly, Prague, Warsaw)
• Scandinavian Airlines (Aberdeen, Alicante, Copenhagen, London-Heathrow)
• Widerøe (Aberdeen, Newcastle)
• Welcome Air (Gothenburg-Landvetter, Hanover, Innsbruck)

Izvori

http://www.avinor.no http://www.avinor.no/lufthavn/stavanger?type=d

Sandnes 17:53, 7 januar 2008 (CET)

Članak

The Wu-Tang Clan is a New York-based hip-hop group, consisting of nine American rappers. Among its members are multi-platinum selling solo artists, multi-platinum record producers, Grammy winners, TV and film stars, screenwriters, product spokespersons, business owners and, most recently, major motion picture composers. The Clan featured nine MCs until the death of Ol' Dirty Bastard in 2004. One of the most critically and commercially successful hip hop groups of all time, Wu-Tang Clan shot to fame through their uncompromising brand of hardcore rap music. Since their debut, they have introduced or launched the careers of numerous other artists and groups, and already in 1994 there were credited to be over 300 Wu-Tang Clan affiliates,[1] known as the Wu-Tang Killa Bees, consisting of rappers, producers, and record label CEOs. Enter the Wu-Tang

The Clan first became known to hip hop fans, and to major record labels, in 1993 (see 1993 in music) following the release of the independent single "Protect Ya Neck", which immediately gave the group a sizeable underground following. Though there was some difficulty in finding a record label that would sign Wu-Tang Clan while still allowing each member to record solo albums with other labels, Loud/RCA finally agreed, releasing their debut album, Enter the Wu-Tang (36 Chambers), in late 1993. This album was popular and critically-acclaimed, though it took some time to gain momentum. Though hip hop had long had a gritty texture, the surreal aggression and minimalist production of 36 Chambers nevertheless had a huge impact on the genre, and was to prove massively influential over the next decade. By the beginning of the 21st century, the album had become a regular fixture on "Best Albums Of The 90s" lists as well as a frequent choice for "Best Albums Of All Time" lists.[4] The success of Enter the Wu-Tang: 36 Chambers established the group as a creative and influential force in early 1990s hip hop, allowing GZA, The RZA, Raekwon,Ghostface Killah, Method Man, and Ol' Dirty Bastard to negotiate solo contracts.

First round of solo albums

The period between the release of Enter the Wu-Tang and Wu-Tang Clan's second album is considered to be "the greatest winning streak in rap history."[5] The RZA was the first to follow up on the success of Enter the Wu-Tang with a side project, founding the Gravediggaz with Prince Paul and Frukwan (both of Stetsasonic) and Poetic. The Gravediggers released 6 Feet Deep (known as NiggaMortis in Europe) in August 1994, which became one of the best known works to emerge from hip hop's small sub-genre of horrorcore.

It had always been planned for Method Man to be the first breakout star from the group's lineup, with the b-side of the first single being his now-classic eponymous solo track. In November 1994 his solo album Tical was released. It was entirely produced by The RZA, who for the most part continued with the grimy, raw textures he explored on 36 Chambers. The RZA's hands-on approach to Tical extended beyond his merely creating the beats to devising song concepts and structures. The album also won a Grammy for the song "All I Need".[clarify] This approach would continue throughout the first round of solo projects from the Clan members. Ol' Dirty Bastard found success in early 1995 with Return to the 36 Chambers: The Dirty Version, which saw the 36 Chambers sound become even rawer and rougher-edged. Raekwon's solo debut, Only Built 4 Cuban Linx... Raekwon's solo debut, Only Built 4 Cuban Linx...

Late 1995 saw the release of the group's two most significant and well-received solo projects. Raekwon the Chef's Only Built 4 Cuban Linx... was a diverse, theatrical criminological epic that saw The RZA move away from the raw, stripped-down beats of the early albums and towards a richer, cinematic sound more reliant on strings and classic soul samples. Lavish living and the crime underworld are referenced throughout, with the mystique of the Wu-Tang Clan deepened by the adoption of crime boss aliases and the crew name Wu-Gambinos. The album introduced a flurry of slang words to the rap lexicon, and many artists have gone on to imitate its materialism. It featured Nas, who was the first non-Clan MC to appear on a Wu-related album. GZA's Liquid Swords had a similar focus on inner-city criminology akin to Only Built 4 Cuban Linx, but it was far darker, both in GZA's grim lyrics and in the ominous, foreboding production that saw The RZA experimenting more with keyboards than ever before. The two 1995 solo albums remain widely regarded as two of the finest hip hop albums of the nineties.

Ghostface Killah released his own debut, Ironman, in 1996. It struck a balance between the sinister keyboard-laden textures of Liquid Swords and the sentimental soul samples of ...Cuban Linx, while Ghost-face himself explored new territory as a lyricist. It was critically acclaimed and is still widely considered one of the best Wu-Tang solo albums. Although the 1994-1996 albums were released as solo albums, The RZA's presence behind the boards and the large number of guest appearances from other Clan members (Raekwon and Ghostface's albums only had two or three actual solo tracks each and both included many tracks that included other Clan members) means they are usually considered as to be all-round group efforts.

Wu-Tang Forever

With their solo careers firmly established, the Wu-Tang Clan reassembled to release the highly-anticipated Grammy-nominated multiplatinum double album Wu-Tang Forever in June 1997. It debuted at number one on the Billboard Charts, by a large margin after selling 600,000 in its first week[citation needed]. This event was featured in a CNN roundup for the extraordinary sales the group achieved without a mainstream sound or commercial appeal. The album's first single, "Triumph," was over five minutes long, featured nine verses (one from each member plus Cappadonna), and no hook or a repeated phrase. The sound of the album built significantly on the previous three solo albums, with The RZA using more keyboards and string samples, as well as, for the first time, assigning some of the album's production to his protégés True Master and 4th Disciple. The group's lyrics differed significantly from those of 36 Chambers, with many verses written in a dense stream-of-consciousness form heavily influenced by the teachings of the Five Percent Nation. Around the same time, the group's participation in the highly-controversial joint 1997 summer tour with Rage Against the Machine was cut short after numerous legal problems and amid rumors of internal disputes[citation needed]. According to Nielsen SoundScan, the album has sold over 8.3 million copies to date worldwide.

Wu-Tang Forever also marked the end of The RZA's "five year plan". After ...Forever's success, The RZA ceased to oversee all aspects of Wu-Tang product as he had done previously, delegating much of his existing role to associates such as Oli "Power" Grant and his brother Mitchell "Divine" Diggs. This move was designed to expand Wu-Tang's reach in the industry and take advantage of financial opportunities for the group. In keeping with this move, an array of Wu-Tang products (both musical and otherwise) were to be released over the next two years.

Following Wu-Tang Forever, the focus of the Wu-Tang empire largely shifted to the promoting of emerging affiliated artists (referred to by the fanbase as "Wu-Family"). The group's close associate Cappadonna followed the group project with March 1998's The Pillage. Soon after, Killah Priest (as with Cappadonna, a close associate of the Clan, though not an official member) released Heavy Mental to great critical acclaim. Affiliated groups Sunz of Man (of which Killah Priest was a member) and Killarmy (which included The RZA's younger brother) also released well-received albums, followed by Wu-Tang Killa Bees: The Swarm - a compilation album showcasing these and more Wu-affiliated artists, and including new solo tracks from the group members themselves. The Swarm sold well and was certified gold[6].

There was also a long line of releases from secondary affiliates such as Popa Wu, Shyheim, GP Wu, and Wu-Syndicate. Second albums from Gravediggaz and Killarmy, as well as a greatest hits album and a b-sides compilation also eventually saw release.

Second round of solo albums The RZA & Ghostface Killah on the cover of The Source promoting Supreme Clientele The RZA & Ghostface Killah on the cover of The Source promoting Supreme Clientele

While this round was very commercially successful, it was not as critically acclaimed as the first. The second round of solo albums from the Clansmen saw second efforts from the four members who had already released albums as well as debuts from all the remaining members except Masta Killa. In the space of two years, The RZA's Bobby Digital In Stereo, Method Man's Tical 2000: Judgement Day and Blackout! (with Redman), GZA's Beneath the Surface, Ol' Dirty Bastard's Nigga Please, U-God's Golden Arms Redemption, Raekwon's Immobilarity, Ghostface Killah's Supreme Clientele and Inspectah Deck's Uncontrolled Substance were all released (seven of them being released in the space of seven months between June 1999 and January 2000). The RZA also composed the score for the film Ghost Dog: The Way of the Samurai, directed by Jim Jarmusch, while he and other Wu-Tang members contributed music to a companion "music inspired by the film" album. Wu-Tang branded clothing and video games were marketed as well. The Wu Wear clothing line in particular was massively influential on hip hop culture; initially started as merely a way to make money from the demand for bootleg Wu-Tang shirts, it evolved into an extensive collection of designer garments. Soon, other hip hop artists were making similar ventures and by the mid 2000s a clothing line was almost a prerequisite for hip hop superstardom, with clothing lines launched by Ludacris, Jay-Z, Puff Daddy, Busta Rhymes, Nelly and more.

The avalanche of Wu-Tang product between 1997 and 2000 is considered by some critics to have resulted in an oversaturation that was responsible for Wu-Tang's drop in popularity, or at least in critical regard, during that time.[7] Reviews such as Melody Maker's writeup on Ghostface Killah's Supreme Clientele in January 2000 which began "Another month, another Wu-Tang side project" revealed critics' exhaustion at the Clan's prodigious output. The overall reception for the second round of Clan member solo albums was decidedly mixed if largely positive, and they did not live up to their pre-...Forever forebears critically; however, the Wu was selling more albums than ever.

Occasional albums would still receive critical acclaim (Ghostface Killah's Supreme Clientele for one, which is regarded as one of the best solo efforts from the Clan) while Method Man and ODB remained popular in their own right as solo artists, and Wu-Tang remained as a well known force, but they had seemingly lost the ability to excite the music world in the way they had throughout the mid 90s.

Many fans and critics also bemoaned the lack of The RZA's input on the post-...Forever solo albums, which were mostly produced by the Wu-Element producers, other lower-ranking affiliates, or by outside producers such as the Trackmasters or the Neptunes.

The W and Iron Flag

The group reconvened once again to make The W, though without Ol' Dirty Bastard, who was at the time incarcerated in California for violating the terms of his probation[citation needed]. Though incarcerated, ODB managed to make it onto the track "Conditioner" which also featured Snoop Dogg. ODB's vocals were recorded via the telephones used for inmates to talk with visitors.[citation needed] The W was mostly well-received by critics,[8] particularly for The RZA's production, and also gave the group a hit single with the uptempo "Gravel Pit", part of a trilogy of videos where the group would visit different eras with a time traveling elevator, which also included "Protect Ya Neck (The Jump Off)" and the internet exclusive (due to excessive gun violence) "Careful (Click, Click)", which were then followed by "I Can't Go to Sleep" featuring Isaac Hayes. The album would go on to reach double platinum status.

Shortly before the release of The W, ODB escaped custody while being transported from a rehab center to a Los Angeles court and was considered a fugitive. At a record release party for The W, ODB, his face hidden by an orange parka, was not recognized until introduced to the crowd. With police officers present outside, ODB performed briefly and then fled, fearing capture. Six days later ODB caused a commotion signing autographs in a McDonald's in South Philadelphia. Unaware of who was causing the ruckus, the manager called the police. When the cops arrived, ODB mistook them for fans until they drew their guns. ODB fled the restaurant but was stopped while trying to start his vehicle. After presenting a fake ID, he admitted who he really was and was arrested.[9]

In 2001, Wu-Tang Clan released their fourth album, Iron Flag, to luke-warm reception. It contained hit single Uzi (Pinky Ring) and guest appearances by artists such as Public Enemy's Flavor Flav. Its production was not completely handled by The RZA and had a less gritty sound than previous Wu-Tang albums.[citation needed]

[edit] Third round of solo albums

RZA's release of Digital Bullet (as Bobby Digital) in 2001 marked the beginning of a small wave of solo releases in between The W and Iron Flag which also included Ghostface Killah's Bulletproof Wallets and Cappadonna's The Yin and the Yang. GZA's release of Legend of the Liquid Sword in late 2002 marked yet another wave that continued for the next two years. The wave included Cappadonna's The Struggle, Method Man's Tical 0: The Prequel, Raekwon's The Lex Diamond Story, Ghostface Killah's The Pretty Toney Album, Inspectah Deck's The Movement, and Masta Killa's No Said Date. It was perhaps the least successful wave yet, with only No Said Date and The Pretty Toney Album gaining any significant attention. Ghostface's album continued the trend of his releases each selling less than the one before it[citation needed] despite mostly good reviews.[10] Masta Killa's album was well received by both the hardcore fanbase and critics for its attempt to return to the classic Wu sound, though as an independent release, it expectedly did not catch on commercially.

As the case usually is, Method Man's album sold very well despite both critics and fans bashing it. Even Method Man himself went on to bash the album, stating that the situation (management transition) going on at the time with Def Jam caused the poor outcome.[clarify][citation needed]

[edit] U-God dispute

In early 2004 U-God, apparently left the group in disgust. A DVD titled Rise of a Fallen Soldier was released detailing his problems, which were mostly with his treatment by The RZA, who he claimed had hindered his success as a solo artist.[citation needed] He also formed a new group of young protegés called the Hillside Scramblers, with whom he released the album U-GODZILLA presents the Hillside Scramblers in March 2004. The dispute culminated in a heated phone conversation between The RZA and U-God on live radio, which ultimately saw the two reconcile.[citation needed] U-God later rejoined the group.

[edit] Live and best-of albums

2004 also saw the unexpected return of the Clan to the live stage. They embarked on a short European tour before coming together as a complete group for the first time in several years to headline the Rock the Bells IV festival in California. The concert was released on DVD shortly afterwards under the name Disciples of the 36 Chambers: Chapter 1. They also soon released a music-video greatest hits album named Legend of the Wu-Tang Clan.

[edit] Death of ODB Funeral of ODB Funeral of ODB

Ol' Dirty Bastard collapsed at approximately 5:29 p.m. on November 13, 2004 at Wu-Tang's recording studio, 36 Chambers on West 34th Street in New York City.[11] He was pronounced dead less than an hour later, just two days shy of his 36th birthday. His funeral service was held at Brooklyn's Christian Cultural Center.

ODB was scheduled to perform in a Wu-Tang reunion concert at Continental Airlines Arena in New Jersey on the night of his death. The members were unaware, as was the audience at the concert, that he was dead; it was assumed that ODB was a no show once more. Wu-Tang has paid homage to their member on more than one occasion. In August 2006, one of his sons came out at a Wu-Tang concert at Webster Hall and rapped "Brooklyn Zoo", along with his mother.

ODB's career in Wu-Tang was marked by wild and criminal behavior. At the 1998 Grammy Awards, he protested the Clan's loss (in Best Rap Album) by interrupting Shawn Colvin's acceptance speech for her Song of the Year award. ODB was also arrested several times for a variety of offenses, including assault, shoplifting, wearing body armor after being convicted of a felony, and possession of cocaine.[12] He was also in trouble for missing multiple court dates. In late 2000, Ol' Dirty Bastard unexpectedly escaped near the end of his rehab sentence, spending one month on the run as a fugitive before showing up on stage at the record release party for The W in New York City. Ol' Dirty Bastard managed to escape the club but was later captured by police in a McDonald's parking lot in South Philadelphia and sent to New York to face charges of cocaine possession.[13] In April 2001, he was sentenced to two to four years in prison.

Once released from prison, he signed to Roc-a-Fella Records. A posthumous official mixtape titled Osirus featuring many new songs was released in March 2005, while ODB's Roc-A-Fella album A Son Unique was originally to be released in 2005, but had numerous delays. It was to be released on November 7, 2006 to commemorate the second anniversary of ODB's death, which occurred on November 13, 2004, but was delayed again.

Izvori

78.134.228.67 10:17, 8 januar 2008 (CET)

Inventura-art

"INVENTURA" Udruzenje strip crtača i ilustratora Bosne i Hercegovine

Udruženje građana INVENTURA je nevladina, nestranačka i neprofitna organizacija, koja djeluje na cijelom području Bosne i Hercegovine za unapređenje vizuelne pop-kulture mladih. Inventura je grupa mladih strip autora, ilustratora i multi-medijskih kreativaca koji za cilj imaju promociju strip umjetnosti i drugih srodnih oblika vizuelne komunikacije (ilustracija, animirani film, dizajn…), podršku razvoju strip umjetnosti i izdavaštva i kreativnog dijaloga mladih putem radionica i izložbi. Inventuru čine strip autori iz Bosne i Hercegovine: Boris Stapić, Sanjin Fazlić, Dragan Rokvić, Damir Sauli, Enis Cišić, Miroslav Slipčević, Amir Idrizović, Esmir Prlja, Midhat Kapetanović, Mirsad Agić, Alen Ajanović.

CILJEVI I DJELATNOSTI

Glavni razlog njihovog nastajanja je proizišlo iz činjenice da u BiH ne postoje adekvatni uslovi za strip izdavaštvo i strip scenu. Prema tome ciljevi ovoga udruzenja jesu: - Povezivanje članova u cilju promocije vizuelne kulture - Podrška razvoju strip umjetnosti i drugih srodnih oblika vizuelne komunikacije (ilustracija, animirani film, dizajn, graffiti art) - Podržavanje kreativnog dijaloga mladih putem radionica i izložbi - Održavanje i organizacija seminara, okruglih stolova, debata - Izdavanje i publiciranje publikacija i audio-vizuelnih materijala u svrhu ostvarivanja ciljeva Udruženja - Razmjena iskustava sa srodnim ili sličnim udruženjima, drugim nevladinim organizacijama u zemlji i inostranstvu i obrazovnim institucijama u zemlji i inostranstvu, a u svrhu promoviranja ciljeva udruženja, aktiviteta mladih i međukulturalnog učenja, kao i prevazilaženja predrasuda i jačanja kapaciteta organizacija i pojedinaca

Izvori

www.Inventura-art.com [2]

Rip 11:11, 11 januar 2008 (CET)

U Labirintu Zivota Autor Sumejja E.C.

Sumejja E.C. rodena je 18.02.1978 godine u Zenici.

Svoje djetinjstvo i život do punoljtstva provela je u stalnim seljenjima od grada do grada širom Evrope. Srednju skolu zavrsila je u Austriji. Knjigu ,,U Labirintu Života ,, napisala je na temelju licnog iskustva a u želji da da doprinos u zaštiti zlostavljane djece i omladine sirom svijeta. Danas živi sretno u SAD-u sa mužem i kćerkom.

Ova knjiga preporucena je za čitanje svim generacijama a posebno onim koji imaju i koji će imati djecu.!

Smjelost i širina misli, planovi za budućnost s pouzdanjem u Boziju milost, odusevilo me do beskrajnosti.

Sejida Čehajic, književnica

Autentičan prikaz poremecenih porodičnih odnosa, te dramaticne implikacije takvih odnosa na djecu u takvoj porodici, kod citaoca pobuduje brojna pitanja.

mr. Hasan Topalović

Knjigu mozete kupiti u udruzenju Horizont ul. Kundurdžiluk bb 71000 Sarajevo ili pozovite 033 272 520 fax 033 272 521

                              ili posjetite stranicu wwww.horizont.ba

Citaoc 03:07, 20 januar 2008 (CET)

U Labirintu Zivota Autor Sumejja E.C.

Sumejja E.C. rodena je 18.02.1978 godine u Zenici.

Svoje djetinjstvo i život do punoljtstva provela je u stalnim seljenjima od grada do grada širom Evrope. Srednju skolu zavrsila je u Austriji. Knjigu ,,U Labirintu Života ,, napisala je na temelju licnog iskustva a u želji da da doprinos u zaštiti zlostavljane djece i omladine sirom svijeta. Danas živi sretno u SAD-u sa mužem i kćerkom.

Ova knjiga preporucena je za čitanje svim generacijama a posebno onim koji imaju i koji će imati djecu.!

Smjelost i širina misli, planovi za budućnost s pouzdanjem u Boziju milost, odusevilo me do beskrajnosti.

Sejida Čehajic, književnica

Autentičan prikaz poremecenih porodičnih odnosa, te dramaticne implikacije takvih odnosa na djecu u takvoj porodici, kod citaoca pobuduje brojna pitanja.

mr. Hasan Topalović

Knjigu mozete kupiti u udruzenju Horizont ul. Kundurdžiluk bb 71000 Sarajevo ili pozovite 033 272 520 fax 033 272 521

sva autorska prava zadrzana -->

Citaoc 03:20, 20 januar 2008 (CET)

Marksizam

Članak

< --> UVODNI DIO

I Šta je to marksizam?

Marksističko shvatanje svijeta nastalo je u okviru učenja Karla Marksa, Fridriha Engelsa i njjihovih sljedbenika. Ono predstavlja skup teorija koje se odnose na sva područja objektivne stvarnosti, kao što su filozofska, ekonomska, sociološka, antropološka teorija.

O osnivačima marksizma: Karl Marks Karl Heinrich Marx (1818. –1883.) bio je utjecajan njemački filozof, politički ekonomist, te revolucionar, organizator Međunarodne udruge radnika. Iako je doktorirao filozofiju, puno se više bavio političkom aktivnošću i spisateljskom djelatnošću, a posebno ekonomijom. Glavno Marksovo djelo je «Kapital» u tri knjige, koje se bavi ekonomskom problematikom. Drugo njegovo djelo, važnije za filozofiju, su "Ekonomsko-filozofski rukopisi". Od djela koja je Marks napisao sa Engelsom važnija su "Njemačka ideologija" i "Manifest Komunističke partije". Veći dio života Marks i Fridrih Engels su blisko surađivali. Engels je uvijek priznavao Marksu vodeću ulogu u izgradnji teorije koju su obojica zastupali. Ipak, većinu filozofskih tekstova «marksizma» napisao je Engels, dok se Marks puno više bavio ekonomskom problematikom. Njegov cilj je bio stvaranje besklasnog društva. Godine 1871. je bio vođa Pariške komune, prve radničke države, koja je u krvi ugušena, ali je bila dragocjeno iskustvo na čijim temeljima je izvedena velika Lenjinska Ruska Revolucija 1917-e. Poslije sloma Pariške Komune Marks je prebjegao u London, gdje je i ostao sve do svoje smrti.

Fridrih Engels Friedrich Engels (1820. - 1895.) njemački sociolog, filozof i revolucionar. Porijeklom je bio iz izrazito religiozne (pa je kao tako i odgojen) i bogate trgovačke porodice. Humanističke i slobodarske ideje u Njemačkoj krče mu put, te ostavljaju dubok trag na njemu. Krajem 1842. upozaje se sa socijalizmom i komunizmom. Ka komunizmu će se usmjeriti u Engleskoj. Nakon izbijanja revolucije u Njemačkoj (1848.) Engels se vraća u domovinu, gdje zajedno sa Karlom Marksom stoji na krajnje lijevom krilu revolucionarnih snaga i sudjeluje u osnivanju lista Nove rajnske novine (Neue Rheinsche Zeitung). Poslije propasti revolucije dolazi do sukoba u njemačkom komunističkom pokretu u kojem Engels i Marks slikovito rečeno izvlače deblji kraj. Marks odlučuje završiti ekonomske studije. Istovremeno Engels ponovo počinje raditi kao namještenik u tvrtki svoga oca u Mančesteru te materijalno pomaže Marksa kako bi ovaj mogao završiti svoju knjigu “Kapital”. Engels je boravak u Manchesteru iskoristio i za studij prirodnih i društevenih znanosti. 1870. godine Engels se defnitivno preselio u London i odmah se uključio u rad Internacionale (čiji je jedan od osnivača) te postao član njenog Generalnog vijeća. Nakon Marksove smrti 1883. godine Engels intezivno radi na izdanju drugog i trećeg sveska Kapitala. Drugi svezak završava 1884., a treći 1894. godine. Preminuo je 5. kolovoza 1895. godine u Londonu. Zanimljivo je spomenuti da je Engels tečno čitao i pisao na dvadeset jezika.

U okviru klasične njemačke filozofije najveći doprinos marksizmu dao je Hegel. Marks od Hegela preuzima princip dijalektike. Učenje engleskih ekonomista XVII i XVIII stoljeća zasnivalo se velikim dijelom na činjenici da je Engleska tog doba bila najrazvijenija kapitalistička zemlja i da je u tom smislu pružala solidnu iskustvenu osnovu za izučavanje kapitalističkog načina proizvodnje i buržoaskog društva uopće. Najvažniji predstavnici engleske političke ekonomije su Adam Smit i David Rikardo. Oni su analizirali rad, kao izvor bogatstva, i dali temelj radne teorije vrijednosti, koju su kasnije Marks i Engels uporjebili za stvaranje teorije viška vrijednosti, koja predstavlja suštinu njihovog ekonomskog učenja. Socijal-utopistička učenja takođe su doprinjeli marksizmu snažnom kritikom kapitalizma i ukazivanjem na potrebu njegovog ukidanja. Prve osnove marksističke sociologije postavili su Marks i Engels, ali nisu razvili potpunu sociološki sistem, sličan Kontovom ili drugim takvim sistemima. Oni su se ograničili na proučavanje prvenstveno onih pojava koje su ih neposredno zanimale i koje su imale najveći značaj, kako za praktičnu klasnu borbu proletarijata tako i za ispravno naučno shvatanje razvoja društva. To su ekonomske pojave. Ali su zahvatali i druge društvene pojave, tako da je na osnovu temelja koje su postavili postalo moguče izgraditi i potpun sociološki sistem. Marksizam historiju tumači kroz sukob povlaštenih i potlačenih društvenih klasa, te smatra da će svi društveni problemi biti riješeni stvaranjem besklasnog društva zvanog komunizam. Za marksiste prijelazna faza između kapitalizma (što oni smatraju posljednim stadijem klasnog društva) i komunizma bi se trebao uspostaviti socijalizam u kome bi postepeno trebalo biti ukinuto privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Marksizam se danas uglavnom povezuje sa revolucijonarnim socijalizmom, odnosno raznim komunističkim pokretima i državama, iako su sve do XX stoljeća među marksiste spadali i umjereni socijalisti od kojih će kasnije nastati moderna socijaldemokracija. Nakon pada Berlinskog zida i propasti komunističkih režima u Istočnoj Evropi, marksizam (koji je bio njihova glavna ideologija) je izgubio dosta pobornika, ali manji dio marksista je to shvatio kao priliku za obnovu svoje filozofije, koja je izopačena zbog zagovornika totalitarizma kao što su Lenjin, Staljin, Mao i Pol Pot.

Razlikujemo četiri vrste Marksizma:

1. Ortodoksni tip Marksizma koji egzistira između 1880-1920. godine; 2. Marksizam-Lenjinizam čija strategija i ideologija se bazira na dogmatskim načelima boljševizma u Sovjetskom savezu početkom 1920. godine; 3. Maoizam Mao Zedong marksizam koji je imao revolucionarni karakter i potencijal u Kini i zemljama trećega svijeta; 4. Zapadnjački marksizam kao alternativni oblik marksizma koji je najveći dijelom bio zastupljen i manifestiran u krugovima socijaldemokratskih stranaka na zapadu početkom 1920. godine.

GLAVNI DIO

II Marksističko shvatanje društva

U vrijeme kada je nastalo Marksovo učenje o društvu javlja se i socologija kao nauka u djelima Ogista Konta i Herberta Spensera. Marksizam i sociologija nastaju zajedno u isto vrijeme u sličnim društvenim i političim uslovima,ali jedan prema drugome su pokazali krajnju ignoranciju. Radilo se o dubokoj i opravdanoj netrepeljivosti. Prvi sociolozi i njihovi kasniji sljedbenici smatrali su da marksovo učenje o društvi je opasna ideologija nižih slojeva, koji preko te ideologije žele da se domognu vlasti i promjene svijet u svoju korist. A dok su Marks i Engels u novoj nauci odruštvu tj. sociologiji vidjeli konzervativnu društvenu misao koja je nastala s ciljem da autoritetom nauke ne samo objasni već i opravda postojeće društvene odnose i na taj način obezbjedi njihovu stabilnost, a po mogučnosti i vječnost. I jedni i drugi su bili u pravu. Svojom teorijom marks i Engels su zaista željeli postojeće društveno uređenje i da uspostave novo. Ta teorija kasnije će poslužiti kao radničkoj klasi kao sredstvo oružje u borbi za osvajanje vlasti i promjenu društvenog uređenja. Na drugoj strani, buržoaski sociolozi su svoj veliki teorijski sistem zaista stavili u službu naučne argumentacije za očuvanje klasnog društva buržoaskog tipa. Marksovo učenje o društvu nije strogo sociološko jer se tiče ekonomije, filozofije, antropologije. Suština Marksovog učenja o društvu je sadržana u rečenici: “ne određuje svijest ljudi njihovo biće, već obrnuto njihovo društveno biće određuje njihovu svijest.” Ako se želi steći uvid u aktuelne rasprave o značaju marksističkog prava u sociologiji i operativnosti kategorija marksisitičke sociologije za istraživanje pojava u savremenim društvima pojasnilo se stanovište marsistički sociološki metod analize društvenih pojava koristi se i u modernoj sociološkoj analizi. Kako u teorijskim tako i u empirijskim sociološkim analizama u izučavanju problema razvoja i strukture savremenih društava, mnogo sociloga danas nalazi inspiraciju u marksističkoj metodi istraživanja. Takođe koriste teorijske koncepte koje su razvili značajni marksistički istraživači, a ti teorijski koncepti daju i danas validne rezutate. Marksistički metodolški pristup u istraživanju društvenih pojava u suštini se zasniva na Marksovoj dijalektičkoj metodi; iako treba napomenuti da marksistički pristup sociologiji respektuje određena saznanja i drugih teorijsko – metodoloških orijentacija u duhu najbolje tradicije marksističke teorije kao teorije otvorene za sve progresivne trendove u sklopu metodologije istraživanja društvenih pojava. Američki sociolog Rajt Mils je vjerno izrazio gledišta velikog broja savremenih sociologa kada je Marksa uvrstio među utemeljivače savremene sociološke teorije, a Ogista Konta sasvim zanemario. S druge strane, iskustva su jasno pokazala da se marksizam pretvara u neplodnu dogmu kad ostane bez smisla za kritiku “svega postojećeg” jer je to u isti mah gubitak smisla za konkretno istraživanje postojećeg.

III Marksov dijalektički metod Dijalektika je pojam koji potiče iz stare Grčke, a njegovo značenje najlakše možemo definirati kao proturječnost stajališta dva ili više sugovornika koji dolaze do objektivne istine. Stari Grci u razvili sistem zdravorazumske dijalektike, čiji je rodonačelnik Heralit. Ali, stari Grci su dijalektiku, posebno Sokrat, poimali kroz proturječje suprostavljenih pojmova, i ona je prvobitno bila pojmovno-teoretski, a ne stvarno – historijski definirana. Hegel će dijalektici, nastojati u svom dijalektičkom metodu, dati stvarno – historijsko značenje. Ali, on samu povjest, materijalističku stvarnost, koristi kao sredstvo da bi dokazao kretanje duha, u onom što predstavlja nešto duhovno i određuje postojeći svijet socijalnog života. Hegel je dijalektiku poimao kao permanentni razvoj duhovne supstancije, pa iz tih razloga kažemo da je njegov pristup povjesti društva, države, čovjeka, spiritualističkog karaktera, mada je duh supstanciji davao primat, ona je kod njega posebno u poimanju historije države i društva materijalistički obojena. Osnova Hegelove dijalektike je dijalektička trijada, koja se odvija kroz logičke pojmove: teze, antiteze i sinteze. Na bazi ove trijade može se u potpunosti shvatiti naša spoznaja, kretanje cjelokupne historije, kao i razvoj prirode. Cjelokupna historija, nije ništa drugo nego razvoj duhovne supstracije, koja se operacionalizira ponovno kroz trijadu: subjektivni duh, objektivni duh, i apsolutni duh. Sfera objektivnog duha je utemeljena na: običajnosti, moralu i državi. Sfera apsolutnog duha na: filozofiji, religiji kao apsolutnim spoznajama svijeta i kraju povijesti. Kod Hegela, kada je riječ o dijalektici, riječ je o ideološko-filozofskoj konstrukciji. Ono što je vrijedno u ovoj konstrukciji jeste dijalektički metod, dijalektičke logičke kategorije, koje preuzima Marks i daje im stvarno, materijalističko određenje. Cjelokupnu historiju društva čovjeka, njegovu spoznaju, Marks sagledava kroz prizmu načina proizvodnje date epohe. Prema njemu ideje nisu supstracija i fundament postojećeg svijeta, života, već je materijalni život, tak koji određuje duhovni, politički, državni, pravni i svijet činjenica. Kod njega je dijalektika, povijest sama po sebi, kao povijest klasnih materijalističkih borbi, sukob materijalnih interesa, iz ovog sukoba se rađaju ideje, oblici društvene svijesti, političke grane i institucije. S pravom možemo reći da je marksistička dijaletkika materijalistička. Na ovaj način Marksovo učenje definiramo kao historijski materijalizam, a njegov dijalektički metod kao dijalektički materijalizam. Marksovi nasljednici, su njegov dijalektički materijalizam su vulgarizirali. Smatrali su da materijalna proizvodnja, direktno bez stvaralačkog posredovanja čovjeka, mehanički određuje oblike društvene svijesti, političke i pravne institucije. Kada imamo ovo stajalište u okviru marksizma, da materijalna proizvodnja direktno, mehanički određuje odlike društvene svijesti, političke i pravne institucije, onda ovo stajalište definiramo kao vulgarni marksizam odnosno vulgarni materijalizam. Tipični predstavnici vulgarnog marksizma su bili: Karl Kaucki, Bernštajn, Rener i dr. Usljed nedostatka vremena i prostora Marksu nije pošlo za rukom da na jednom mjestu sistematski izloži povratan uticaj oblika društvene svijesti, pravnih i političkih institucija, na materijalističku bazu društva. Marks smatra kako kultura, oblici društvene svijesti, religija, ideologija, književnost, umjetnost nisu samo puki, mehanički izrazi date stvarnosti, nego proizvod slobodne, stvaralačke kreativnosti čovjeka, i da imaju, itekako povratno značenje, utjecaj na dinamiku i statiku socijalne baze društva. Marks je bio oduševljen grčkom umjetnošću, posebno Homerovom epikom, dramom, Šekspirovom dramom te je uvijek naglašavao koliko velika stvalačka umjetnost, nadilazi svoje vrijeme i da izražava materijalnu supstancu tog vremena. Ako ga nadilazi, ona ima svoje vlastite imanentne zakone, nedostižne ideale, ka kojima konkretan čovjek teži. IV Humanizam i općeljudska emancipacija predstavljena u djelima Karla Marxa

Marksovo stajalište se sastoji iz toga da sve institucije građanskog društva, država, pravo kao i oblici društvene svijesti, ideologija religija, moral, književnost, umjetnost, usljed totalnog otuđenja se u građanskom društvu manifestiraju kao samostalni entiteti, subjektiviteti, kao neka vrsta utvara, gdje se zaboravlja njihovo sociološko, klasno porijeklo ovih institucija, oblika društvene svijesti. Oni umjesto da budu sredstva u rukama individua, ove institucije i oblici društvene svijesti se nameću kao neka vrsta novih gospodara. Prema njemu država, pravo, religija, nisu ništa drugo nego oblici vladavine vladajuće klase. Ondje gdje postoji građansko društvo prema Marksu, tu je na djelu negacija humanizma koja se ostvaruje kroz totalno otuđenje. Marks je prevashodno fenomen otuđenja razmatrao u ekonomskoj sferi građanskog društva, pa je spoznao korijenje i ključ razriješenja, otuđenja kroz razotuđenje cjelokupnog građanskog svijeta. On u prvoj glavi, svoga djela “Kapitala”, u poglavlju, “fetišizam robe” analizira ekonomsku osnovu otuđenja građanskog svijeta. Po Marksu roba posjeduje upotrebnu i prometnu vrijednost. Upotrebna vrijednost robe je određena njenom kvalitetom, a prometna vrijednost robe je određena njenim kvantitetom. Da bi se neka stvar iz proizvodnog procesa manifestirala kao roba, odlazi na tržište, a zakoni tržišta vladaju nezavisno o subjektivne volje ljudi. Proizveo ih je čovjek gdje uložena količina manuelnog i intelektualnog rada. Taj rad je bitna odlika čovjekove prirode kao društvenog bića. Kad roba odlazi na tržište putem imanentnih zakona tržišta, mi ne znamo što se s tom robom dešava, ona dobija magična, fetiška obilježja, postaje novom mističnom fetišističkom snagom. Umjesto da čovjek njom vlada, jer je dio njegovog bića,čovjek je proizvodi, te robe zapravo vladaju čovjekom kao nova božanstva. U toj vladavini one se odvajaju od svojih korjena, od porjekla te istupaju kao samostalne, otuđene, ostvarene sile. Kao što je ovdje slučaj sa robom, tako je slučaj i sa pravom, državom, ideologijom, drugim oblicima društvene svijesti, to su sve tvorevine koje imaju sociološko-antropološki korjen, ali zahvaljujući kapitalodnosu, jednom kada su stvorene one dobijaju vlastitu moć i postaju jedna nova vrsta vladara nad ljudima i narodnostima. Kad obrazlaže fenomen otuđenja onda Marks uočava da je na prvom mjestu čovjek otuđen od svoje vlastite biti. Čovjekova bit je rad manuelni i intelektualni, koji je odpremećen u robama. Kada je otuđena čovjekova bit od samog čovjeka, onda je na djelu podjeljenost između ljudske esencije i egzistencije. Ako je čovjek otuđen od svoje biti, onda je prvo otuđen od sredstava za proizvodnju, od proizvoda svoga rada, zatim od drugog čovjeka i na kraju cjelokupnog građanskog svijeta koji je čovjek stvorio, otuđen je od drugog čovjeka. Ovo otuđenje se prema Marksu može prevladati samo kroz misao i čin socijalističke revolucije. Marks pojavi socijalističke revolucije daje široke mogućnosti, da se ona ne može samo reducirati na političku revoluciju nego da iz kapitalizma može svojom vlastitom socijalističkom revolucijom prijeći u jedno novo stanje socijalizam, odnosno komunizam.

V Socijalizam Socijalizam je društveno-ekonomska formacija koja nastupa nakon obaranja kapitalizma (eksproprijacije), a taj kapitalizam se može samo ukinuti revolucijom. Takođe kapitalizam predstavlja prijelazno razdoblje iz klasnog društva u besklasno. U socijalističkom načinu proizvodnje ne postoji nikakva posebna klasa ljudi koja u svojim rukama monopolizira sredstva za proizvodnju. Isto tako ne postoji ni jedna klasa koja bi zahvaljujući tom monopolu, mogla stalno prisvajati dio proizvoda što ga stvara druga klasa. Sva osnovna proizvodnja sredstava nalaze se u općedruštvenom vlasništvu. Višak proizvoda, stvoren pomoću tih općedruštvenih sredstava za proizvodnju, također je općedruštveno vlasništvo. Marks socijalizam definira kao diktaturu proleterijata, a to nije ništa drugo nego radnička klasa, organizirana na stupanj države. Diktatura proleterijata predstavlja prijelazni oblik ka jednom višem stupnju socijal-komunističke zajednice. Osnovna predpostavka i uslov slobode socijalne zajednice se ogleda u slobodnom razvoju pojedinca, koji će biti oslobođen svake dužnosti. Ova slobodna zajednica socijalističkih proizvođača predstavlja novi humanizam- kao društveni naturalizam- kao realizirani humanizam. Kada je riječ o odnosu humanizma-naturalizma, onda to podrazumijeva harmoničan odnos, suradnju čovjeka sa prirodom i s drugim čovjekom sa samom socijalnom zajednicom. Cjelokupna dosadašnja povjest je bila utemeljena na socijalističkoj i političkoj moći, na eksploataciji prirode, jer čovjekova moć nad prirodom se istovremeno proicirala kao i moć nad drugim čovjekom, jer čovjek je i prirodno biće te Marks smatra da će ovaj novi komunistički humanizam kao dovršeni naturalizam predstavljati onaj društveni socijalni protest gdje će čovjek, dokinuti sve oblike otuđenja, postojeće institucije i oblike društvene svijesti, staviti pod svoju plansku strukturu, slobodnu kontrolu kao oblike vlastite socijalističke moći. Dakako ovo je jedna vrsta utopije što ne znači da nekada neće biti realizirana, jer otkako postoji pisana povijest, ljudi su, počevši od Platona, sanjali o slobodi čovjeka, o njegovom drugom stanju, gdje će kako Marks kaže čovjek biti korjen za drugog čovjeka.

VI Marksovo poimanje historije i društva

Marks historiju ne smatra jednom vrstom samotoka, već historijske determinante posmatra kroz objektivne nužnosti klasne borbe između potčinjenih i vladajućih. Marks kada je riječ o historiji, od Hegela preuzima jedno dominantno načelo, da je stepen historijskog progresa, uvijek proporcjonalan sa stepenom razvoja ljudske slobode i općeljuske emancipacije. Mada preuzima ovo načelo od Hegela on se sa njim razilazi u jednom drugom načelu. Hegel polazi od činjenice da kada se kroz historijski process konstitruira država, historijski proces je završen, to predstavlja kraj historije, jer je ostvaren najviši stepen slobode. Hegel: “Ondje gdje je država, a ona je rezultanta povijesnog procesa, tu se realizira i najviši stepen slobode čovjeka, država se manifestira kao druga strana, ili drugi oblik ljuske slobode.” Marks: “Ondje gdje je država, tu je vlast, moč, ona je negacija slobode čovjeka. Jer je država klasna tvorevina, a ondje gdje je vladavina država, tu je djelu političko otuđenje, nesloboda, ropstvo, podaništvo čovjeka kao takvog.”

Marks cjelokupnu historiju, izuzev prvobitne zajednice, sagledava kao historiju klasnih borbi, gdje vodi i razjašnjenje ovog klasnog antagonizma u konstituciji jednog društva – socjalizma, njegova diktatura proleterijata kao prijelaznog oblika ka konunizmu.

Marks poimanje historije i društva će najbolje izraziti u svom jednom pismu upućenom 50-ih godina XIX stoljeća svom prijatelju Vajdmajeru. U tom pismu Marks govori da njemu ne pripada zasluga otkrivanja društvenih klasa, klase su prije njega otkrili historičari. Ono što njemu pripada i što otkrio jeste da postojanje klasa vezano za određeni način materijalne proizvodnje, da klsna borba vodi diktaturi proleterijata i ta diktatura predstavlja samo prijelazni oblik ka bezklasnom društvu. Ono što predstavlja odrednicu klasnog društva , za Marksa, je ekonomska struktura što je anatomija klasnog društva. Ekonomska stuktura predstavlja dio ukupne strukture društva koja se sastoji iz dva dijela: društvene baze i društvene nadgradnje. Pod društvenom bazom on podrazumjeva način proizvodnje, materijalnog života, a ovaj način proizvodnje materijalnog života je sastavljen iz proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Proizvodne snage su sredstva proizvodnje i sredstva čovjeka, kao temeljna proizvodna snaga društva. Proizvodni odnosi su oni odnosi u koje ljudi stupaju nužno, nezavisno od svoje vlastite volje, u odnose proizvodnje. Ovi odnosi su određeni samim vlasničkim odnosima. Kada je riječ o vlasničkim odnosima, prema Marksu, onaj ko je vlasnik sredstava za proizvodnju, u materijalnoj produkciji i reprodukciji života, on je vladajući subjekt društva, države, prava, te je njegova svijest vladajuća svijest date epohe. Pod društvenom nadgradnjom Marks podrazumijeva državnu, pravnu, političku sferu kao i oblike društvene svijesti. Pod oblicima društvene svijesti podrazumjevamo religiju, ideologiju, nauku, forme umjetnosti, itd. Marks je uočio dualizam između građanskog društva i same države, a taj se dualizam prelama kroz samu egzistenciju individua, pa je individue u građanskom društvu nazvao homo duplex, tj. kroz individuu se prelamaju javna i privatna sfera. Privatna sfera je utemeljena na egoističkom interesu koji određuje individualno ponašanje pojedinca. Javna sfera, tj. politika i država su utemeljeni na općem interesu. Ovaj opći interes je apstraktan i on u potpunosti ne izražava interese i potrebe konkretnih individua. Kada je riječ o individualnosti, javna, politička sfera ne polazi od konkretnog individualizma, već od apstraktnog, pa je riječ o čovjeku kao apstraktnom građaninu. Ovaj pojam apstraktnog građanina, kao navodno slobodnog, Marks nastoji objasniti kroz samu sferu proizvodnih odnosa gdje je, prema njemu, čovjek slobodan u dvostrukom smislu riječi, slobodan od sredstava za proizvodnju i slobodan da svoju radnu snagu na tržištu prodaje kome hoće. Prema Marksu, ovdje je riječ o formalnoj, lažnoj slobodi jer da bi čovjek živio, da bi reproducirao svakodnevno svoju biološku ili kulturnu egzistenciju, čovjek je prisiljen da prodaje svoju radnu snagu na tržištu. Na osnovu navedenog, čovjek može biti istinski slobodan stvaratelj, kreativac, tek ako prevlada ovu ekonomsku zavisnost koja isključuje pojam i čin slobode. Stoga, on analizira i sam kapitalistički način proizvodnje koji prema njemu stvara realne predpostavke istinske slobode čovjeka i njegove emancipacije i dolazi do fundamentalnog zaključka da je građansko društvo sa svojim načinom proizvodnje u totalnoj proturiječnosti, te Marks spoznaje osnovni zakon građanskog načina proizvodnje, a to je da imamo na djelu sve više procese podruštvljavanja procesa proizvodnje, a način prisvajanja novostvorene vrijednosti je prevashodno privatnog karaktera.

Drugi Marksov temeljni zakon po čemu je i danas aktuelan, je Zakon o višku vrijednosti, na kojem je zasnovan cjelokupan kapitalistički sistem. Do ovog zakona je došao analizom strukture i funkcije kapitala, kao društvenog odnosa. Prema strukturi Marks kapital dijeli na dva dijela: 1. Stalni, nepromijenjivi ili sterilni kapital – u ovu vrstu kapitala ubrajamo sredstva za proizvodnju i sirovine; 2. Promjenjivi kapital – pod ovom vrstom kapitala Marks podrazumjeva radnu snagu kao robu. Kapitalista na tržištu nalazi obje vrste kapitala plaća ih i na taj način organizira proces proizvodnje. U novostvorenoj vrijednosti, kada je proces proizvodnje završen, ovaj sterilni ili nepromjenjivi kapital prenosi samo jedan dio svoje vlastite vrijednosti, a ne stvara novu vrijednost. Prema Marksu novu vrijednost stvara promjenjivi kapital, radna snaga kao roba. Marks otkriva jednu specifičnost, koja je do tada bila nepoznata u povijesti političko - ekonomskih doktrina, tj. da je radna snaga takva vrsta robe, ako radnik, npr. radi 8 sati, on za 4 sata sa svojim društveno priznatim radom može stvoriti dio novostvorene vrijednosti koja će mu osigurati biološku i kulturnu reprodukciju, njega i njegove obitelji, pa se postavlja fundamentalno pitanje. Radnik radi 8 sati, za 4 sata je osigurao svoju egzistenciju, što je sa ostala 4 sata. Prema njemu je to višak vrijednosti koje prisvaja kapitalist, pa na ovom višku počiva cjelokupan kapitalistički sustav, kako njegova baza tako i njegova nadgradnja.

Treći zakon koji je Marks nastojao objasniti kao naučnik, a nauka je pokazala da je Marks pseudoznanstvenik, je “Zakon o tendencijskom padu prosječne profitne stope”. Ako kapitalist sa razvojem nauke i tehnike sve više ulaže u tehničko znanstveni proces proizvodnje, a prema njemu sterilni kapital ne stvara novu vrijednost, dakle profit, onda se postavlja fundamentalno pitanje, zašto konstantno kapital ulaže u nauku i njenu tehničku primjenu, upravo iz tih razloga da bi se uvećao profit što je pokazala savremena praksa građanskog svijeta, jer razvojem nauke i tehničke primjene u proizvodnom procesu dominantno značenje ima tehnika, a sve manje radna snaga kao takva. Npr.danas u zapadnoj Europi u novostvorenoj vrijednosti nauka i tehnika učestvuje sa 95%, a radna snaga sa 5%. Marks je posmatrao ovaj tendencijski pad prosječne profitne stope kao jednu vrstu samotoka vlastitog kretanja kapitala, ka svom vlastitom uništenju, ka jednom kaosu koji će sam od sebe stvoriti jedno novo društvo – socijalizam, odnosno komunizam. On ovdje pada u jednu vrstu proturječja. S jedne strane govori da sam kapital svojim razvojem vodi ka vlastitom uništenju, a s druge strane on polazi od spasiteljske uloge i zadaće radničke klase koja je po svojoj prirodi svjesni stvaralački subjekt, koja će kroz socijalisičku revoluciju srušiti kapitalizam i stvoriti novo društvo.

Građanski svijet koji je nazavisno od bilo čega u odnosu na predhodne društveno – ekonomske formacije, bio najprogresivniji svijet, koji je stvorio predpostavke za nesmetani razvoj nauke i tehnike do interkontinentalnih razmjera. Marks taj građanski svijet smatra da svojim bogatstvom i emancipatorskom ulogom tog građanskog svijeta na uvećano bogatstvo, sve više raste bijeda radničke klase, što je pogrešno. Marks u kategoriji te opće bijede vidi i predpostavku same socijalne revolucije.

Međutim, niko nije bolje na naučnom nivou objasnio strukturu kapitala i odnosa građanskog društva prema kapitalu, pod uslovom da zanemarimo njegovu političko-proletersku opciju, kao Karl Marks. On je spoznao zakon akumulacije, centralizacije kapitala, teoriju viška vrijednosti, prostu i proširenu produkciju. Zatim u drugoj polovini XIX. stoljeća uočio je dvije fundamentalne tendencije građanskog svijeta koje će u XX. stoljeću postati opća zakonitost kapitalističkog načina proizvodnje. U klasičnom kapitalskom odnosu sve do prve polovine XIX. stoljeća u jednoj ličnosti, odnosno u ličnosti kapitaliste, imali smo da je on bio istovremeno vlasnik sredstava za proizvodnju i da je organizirao proizvodni proces. U drugoj polovini XIX. stoljeća kada tehnika kao primjenjena nauka postaje odnos produkcije i reprodukcije kapitala, ove funkcije vlasništva i upravljanja kapitalom se razdvajaju. U proizvodni proces upravljanja kapitalističkim načinom proizvodnje ulaze stručnjaci različitih profila i oni predstavljaju jednu novu proizvodno organsku strukturu koja je dominantna u proizvodnom procesu, a definiramo je kao vladavinu tehničke strukture. Sada je na djelu tehnička, humanistička inteligencija iz svih oblasti naučnih sredstava koja ima dominantno značenje ne samo u proizvodnom procesu, već i u društvu kao cjelini. Ovdje je riječ o osnovnoj promjeni društvenog odnosa, jer kapitalist kao vlastnik sredstava za proizvodnju nije više dominantna ekonomska snaga, a to nam govori da se sukcesivno i mijenja socijalna struktura građanskog društva kao takvog. To će nam u potpunosti pokazati socijalistička struktura kapitalističkih odnosa u XX. stoljeću. U socijalnoj strukturi društva vište nisu na djelu, dvije antagonističke klase, tj. buržuji i proleteri, već je društvo utemeljeno na socijalnoj stratifikaciji, posebno na vladavini srednjeg sloja, na dominaciji ove tehno - strukture koja upravlja proizvodnim procesom. Drugu tendenciju, koju je Marks uočio, a koja će u XX. stoljeću postati općim zakonom funkcionisanja i reprodukcije kapitala jeste da proizvodna funkcija sve više gubi naznačaju, a sve veći značaj funkcije financijskog kapitala gdje se ostvaruje višak vrijednosti – profit kroz špekulativni kapital putem malverzacije porodaje dionica na međunarodnim berzama. ZAKLJUČAK

Na osnovu svega navedenog možemo postaviti pitanje da li možemo govoriti o marksističkoj sociologiji?! Marksizam i sociologija kao nauka nastaju u isto vrijeme i u sličnim društvenim i političkim uslovima ,ali jedno prema drugome pokazuju krajnju ignoranciju. Marksističko učenje nije vezano samo za društvo, već je vezano i za filozofiju, ekonomiju i antropologiju. Kontova i Sen – Simonova sociologija zasnovana na onom toku ideja koje uzdižu kapitalizam, ne poklanjajući pažnju društvenim klasama i njihovoj borbi, kasnije ta sociologija koja u njihovih kasnijih učenika nije bila neposredno povezana s političkom borbom. Radnički pokret na osnovu socialističkih ideja koje su iz njega proizišle nije odmah uspio da stvori cjelovit naučni sociološki sistem sličan Kontovom. Socjalizam je u početku utopijski i kao takav vjerno održava nepovezanu borbu radničke klase, koja još nije postala dovoljno svjesna same sebe i svojih posebnih interesa. S obzirom na tjesnu vezu sa radničkim socjalističkim pokretom, marksistička sociologija (ukoliko možemo govoriti o marksističkoj sociologiji) ostala povezana tokom svog cijelog razvoja pa sve do danas. Ipak, ma koliko bila povezana sa njom nju treba razlikovati od tog pokreta i njegove neposredne političke djelatnosti. Marksistička sociologija je kao i svaka druga nauka na osnovu koje se izgrađuje jedna taktička politička djelatnost. Postoje različita mišljenja, neki naučnici smatraju da se iz okvira Marksove i Engelsove teorije može govoriti o sociologiji – kao izdiferenciranoj nauci. Charles Andler u svom djelu “Historijski uvod i komentar Komunističkog manifesta” iznosi stanovište da su Marks i Engels ustanovili opštu metodu ekspikacije i teoriju klasnih borbi, što je u suštini sociologija. Bez obzira na to da li postoji marksistička sociologija ili ne, možemo zaključiti da su Marks i Engels bavili se ne samo sociološkom, već i filozofkom, filozofsko - antropološkom, političko – ekonomskom i raznim drugim analizama. Dakle, oni su analizirali društvo sa više apekata i dali su veliki doprinos savremenoj sociologiji, kao i drugim naukama kao što su filozofija, ekonomija, antropologija itd.

Izvori

< 1. Internet, http://bs.wikipedia.org/wiki/Marksizam 2. Internet, http://bs.wikipedia.org/wiki/Sociologija 3. Korać, Veljko, marks i savremena sociologija, Beogradski izdavačko – grafički zavod, Beograd, 1976. 4. Marx – Engels, Rani radovi, Naprijed, Zagreb, 1961. 5. Mesihović, Nijaz, Teorijske osnove savremene sociologije, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2005.

Haris talic 19:17, 24 januar 2008 (CET)

Članak

Izvori

Scientist 13:20, 29 januar 2008 (CET)

Bosanska buša

Članak

Smatra se da su prva goveda udomaćena prije 6 – 8.000 godina i to u Maloj Aziji i na Bliskom Istoku. Danas u svijetu ima oko 1.350.000.000 goveda, a poznato je preko 783 različitih pasmina. Jedna od njih je i Buša. Prepoznatljivi tradicijski običaj u Bosni i Hercegovini je uzgoj i očuvanje autohtonih pasmina domaćih životinja, koje su stoljećima bile prepoznatljive u stočarskoj proizvodnji. U njegovanju očuvanja kulturnog identiteta je i zaštita naših autohtonih pasmina, koje daju specifičnost i raznolikost područja Bosne i Hercegovine. Naime, govedo Buša o kojoj danas pišemo je atipično govedo po tome što ih ima u raznim bojama, nemaju još uvijek standard visine, težine i ostalih morfometrijskih parametara. Čak i sve buše ne daju isto mlijeka. To je primitivno govedo područja Dinarida. Bosanska buša ili kako se ranije u nekim krajevima nazivala Domarac, je balkansko, kratkorožno, primitivno goveda (Bos brachyceros europeus). Osim u Bosni i Hercegovini, buša se još uzgaja u Albaniji, Srbiji, Hrvatskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Makedoniji, Kosovu. Pojedini stručnjaci navode da je njena migracija ka našim područjima krenula iz Zapadne Evrope, preko Alpa, prema jugoistočnoj Evropi, te potom prema Aziji i Africi. Pred kraj devetnaestog stoljeća, importom plemenitijih pasmina goveda, počeo je opadati broj buša na ovim prostorima. Danas se one najčešće mogu pronaći samo u najzabačenijim planinskim područjima Bosne i Hercegovine, na mjestima prvobitnog uzgojnog područja gdje su uzgojne prilike i uvjeti držanja buše ekstenzivni, a glavni izvori hrane su prirodni pašnjaci sa ekstenzivnih livada. Na ostalim područjima javljaju se križanci buše većinom sa pasminama sivo-alpskog i smeđeg goveda. Uzgojno područje buše i njenih križanaca sa plemenitijim pasminama goveda su krševiti planinski prostori naše zemlje. To su predjeli sa izuzetno malim obradivim površinama zemlje. Preko polovine ukupnog zemljišta su slabo rodni pašnjaci. Livada je malo, a oranica sa stočnim biljem do 5%. U pomanjkanju dovoljnih količina stočne krme (sjeno i djetelina) goveda se tokom zime hrane lisnikom, kukuruzovinom i slamom. Za vrijeme sušnih godina to im je glavna hrana. U proljeće ima dovoljno paše za ishranu goveda. Ljeti je paša još uvijek dobra na planinskim pašnjacima, dok u ravnici biljni pokrivač sagori zbog velikih vrućina i suše. Zimi goveda gladuju, što potvrđuje njihov izgled u proljeće. Neujednačena ishrana, povremeno gladovanje tokom godine, je pored ostalih, važan razlog niske tjelesne mase i visine grebena naše buše. Gladovanje kao i ishrana krmivima lošeg kvaliteta uzrok su jalovosti, osteomalacije i rahitisa. Fenomen «gladovanja» obično počinje od doba teleta. U težnji da dobiju što više mlijeka za domaćinstvo, uzgajivači ostavljaju teletu tek najnužniji minimum. Period sisanja kratko traje. Telad se prije vremena počinju dohranjivati voluminoznim krmivima, zbog čega već u ranoj fazi uzgoja zaostaju u razvoju. Junice se pripuštaju prerano, u dobi od 18-24 mjeseca. Bređost prije vremena, kao i gladovanje tokom zime (za vrijeme bređosti), važni su razlozi zaostajanja u razvoju kako roditelja tako i njihovih potomaka. Buša je u grebenu visoka svega oko metar, što odrasloj osobi prosječne visine nije ni do struka. Oplemenjivanje Buše je započelo krajem 19. stoljeća. Tadašnje stručne službe sprovele su akciju za poboljšanje proizvodnih sposobnosti buše i to uzgojem u čistoj krvi i strogom selekcijom odabiranja plus varijanti. Nosilac ove aktivnosti bio je prof. Adametz. On je predložio da se buša križa sa stranim plemenitim pasminama i to sa: pincgavcem, viptalcem i oberintalcem. Međutim, neki tadašnji stručni krugovi u BiH su samo djelimično prihvatili ovu preporuku. U periodu od 1892.-1916. godine u Bosnu je uvezeno 7.364 bikova i 1.723 krava i junica pincgavske pasmine, koje su podijeljene stočnim centrima u Butmiru kod Sarajeva, Modriči i Livnu, pa je vršeno križanje sa domaćom autohtonom bušom. Međutim, ta akcija nije postigla željeni efekat, budući da dobivenim križancima nisu bili obezbjeđeni adekvatni uvjeti ishrane, njege i držanja, pa su križanci od pincgavske pasmine zadržali samo karakterističnu boju, dok su proizvodne karakteristike, kao što su uzrast i količina mlijeka, bile samo nešto veće.

== Opis eksterijera, reproduktivnih i proizvodnih osobina ==

Obzirom na uzrast, buša je u odnosu na europske plemenite pasmine, sitno govedo. Ona spada u skupinu jednobojnih goveda. Nalazimo smeđe, sive, crne, žućkasto-crvene i plave buše. Kod jednobojnih tamnih grla nalazi se karakteristična tamna pruga, koja se proteže linijom leđa. Vrlo rijetke su šarene buše. Zbog slabe ishrane ima relativno duguljastu, suhu i usku glavu. Gubica je pigmentirana, oko pigmentirane sluzokože nalazi se rub bjelih dlaka -“srneća gubica”. Čelo je usko i dugo. Rogovi su okrugli, kratki tanki. Vrat je dug, suh, plosnat i slabo vezan s grebenom. Greben je uzak, oštar i izrazit. Visina grebena kreće se u prosjeku kod pojedinih sojeva odrasle životinje 102-112 cm, a ima pojedinačnih slučajeva koja su ispod 100 cm. Dužina trupa je od 114-118 cm od visine grebena. Vime je kratko, plitko, malo, ali ima pravilan oblik. Prednje noge imaju pravilan stav, a stražnje u većini slučajeva “iksast” (kravlji) stav nogu. Papci su čvrsti i tamno pigmentirani. Koža je elastična, tanka i mehka, ali ima i znatan broj grla sa grubom i debelom kožom. Tjelesna masa odraslih buša kreće se od 150- 300 kg, a ima primjera gdje dostignu težinu i preko 320 kg. Telad su prosječne tjelesne mase 12-20 kg, sa trideset dana 30 kg, sa šest mjeseci 80-90 kg, a junad sa 1 godinom 100-150 kg. Kod krava život prosječno traje 10-12 godina i za to vrijeme otele 7-10 teladi. Životni vijek kod dobrih uvjeta života traje 15 i više godina. Zdravlje je kod buše izuzetno dobro. Način života je učinio čvrstom i otpornom, tako da rijetko oboljeva. Trajno je izložena svim elementarnim nepogodama: ljeti nesnosnoj žezi, često i žeđi, a zimi hladnoći i gladi. Kad dođe u optimalne uzgojne prilike, postaje osjetljiva kao i sve druge pasmine plemenitih goveda. Po tjelesnoj masi pripada skupini najlakših goveda. Proizvodne sposobnosti buše su u prosjeku slabe. Ona se može svrstati u kombinirani proizvodni tip kao mliječno-tovno-radni tip. Mliječnost buše je relativno niska, uglavnom, zbog slabe ishrane, prosječna mliječnost je relativna i kreće se u rasponu od 1.000 – 2.000 litara po laktaciji, sa oko 4 % mliječne masti. Međutim, utvrđeno je da se količina dabijenog mlijeka može, obilnijom ishranom koncentratima i lucerkinim sijenom, znatno poboljšati i čak udvostručiti. Ova pojava nam govori da buša ima genetski potencijal za mnogo veću proizvodnju mlijeka. Postoje podaci da je buša u okolini Mostara, dvadeset tri dana nakon telenja dala 27 litara mlijeka. Takvi slučajevi zabilježeni su sredinom prošlog stoljeća u Izraelu, gdje je nakon uvoza naše buše poboljšana ishrana sa koncentratima i vrlo kvalitetnim sijenom, kao i načinom držanja postignuta mliječnost oko 3.000 litara po laktaciji. Tovna sposobnost buše je, zbog kasne dozrelosti i nedovoljne ishrane koncentratima i kvalitetnim sjenom, dosta skromna. Randman ili udio čistog mesa nakon klanja se kreće u prosjeku kod krava 41,5%, a kod volova 45,5%, kod utovljenih bikova randman se kreće od 52-55 %. Prosječni dnevni prirast kod teladi buše iznosi 400-600 gr, a utrošak mlijeka za 1 kg prirasta je 10 litara. Zdravlje i konstitucija buše su, uglavnom zadovoljavajući iako vrlo često živi u neadekvatnim uzgojnim prilikama, vrlo se lako prilagođava promjenjljivim prilikama sredine. Ona vrlo rijetko oboljeva od tuberkuloze i znatno je otpornija od plemenitih pasmina goveda na bolesti: antraks, šuštavac, slinavku i šap, itd. Junice se prvi put pripuštaju sa 22-25 mjeseci, odnosno sa potpunim izrastanjem prvog para sjekutića. Sa dobi od 30-36 mjeseci se po prvi put pripuštaju bičići. Plodnost buše je, s obzirom da se radi o primitivnoj pasmini, vrlo dobra. Oko 90% krava teli se redovno svake godine. U normalnim prilikama ishrane i držanja u godini dana daje jedno tele.

Izvori

Magazin za poljoprivredu, turizam, ekologiju "Zemlja"

Hrasnica F. i sar.: Specijalno stočarstvo. S.612. Poljoprivredni nakladni zavod - Zagreb.1958.

Scientist 13:32, 29 januar 2008 (CET)

Woodstock

                         == WOODSTOCK  ==

---

Woodstock je naziv za koncert koji se dogodio 1969. godine i trajao 3 dana, a okupio je mnogobrojne hippyje.

Kolektivni izlet na farmu Maxa Yasgura (50-tak kilometara udaljena od predviđenog Woodstocka; alternativna pozornica pošto se prvobitna lokacija pokazala premalim mjestom za brojne sudionike). Neočekivani događaj cijele jedne generacije: od očekivanih 200-tinjak tisuća posjetitelja brojka je narasla na nevjerojatnih 450-500 tisuća, dok je još dvaput toliko ostalo na zakrčenim prilaznim putovima (50 kilometara u krugu je promet bio paraliziran). Organizator, 25-godišnji Michael Lang, možda je i mislio nešto zaraditi, no vidjevši koliko ljudi pristiže i kakve se sve poteškoće mogu proizvesti proglašava festival besplatnim iako je ulaznica na početku bila 8 dolara na dan.

Woodstock nije bio puki rock festival kakvih je tog ljeta bilo diljem Amerike: tamo se odlazilo iz uvjerenja i iz protesta. I to u velikom broju. Morala je reagirati i vojska osiguravajući prolaz znatiželjnima, ali i prijevoz sudionika helikopterima do bine, nužnu medicinsku pomoć te hranu i vodu. No, ukupno gledajući, strahu nije bilo mjesta, Woodstock naciji je jedino "prijetio" oblak dima marihuane brojnih sudionika te kiša. U tolikoj gomili bilo je sasvim jasno kako je sigurnost ugrožena: ondje je bilo nekoliko stotina tisuća ljudi, vjerojatno i cijeli milijun, tri dana glazbe, ljubavi, mira i seksa na otvorenom, a sve bez ijednog ozbiljnijeg incidenta. Nikad se ništa sličnog nije dogodilo u povijesti čovječanstva. Samo pet osoba je umrlo (troje od predoziranja, jedna od puknuća slijepog crijeva dok je jednog usnulog tinejdžera pregazio traktor), ali su tijekom tri dana rođene tri bebe. Tu se dogodio vrhunac zanosa i prosvjeda cijele jedne generacije...

Posljednji je na binu izišao Jimi Hendrix. Bio je to četvrti dan slavlja - 18. kolovoz 1969., 8. 30 ujutro. Dva sata kasnije nadahnuto je odsvirao američku himnu pred (preostalih) 40. 000 najizdržljivijih: sve što se kasnije događalo ostalo je u velikoj sjeni Woodstocka...

---

Zvijezde Woodstocka

Iako su oluje skratile neke od nastupa, svi koji su prisustvovali festivalu nisu bili razočarani kada bi obratili pažnju na događanja na pozornici.

Prvi dan: Richie Havens, Swami Satchidananda, Country Joe McDonald, John B. Sebastian, Sweetwater, Incredible String Band, Bert Sommer, Tim Hardin, Ravi Shankar, Melanie, Arlo Guthrie, Joan Baez

Drugi dan: Quill, Keef Hartley Band, Santana, Canned Heat, Mountain, Janis Joplin, Sly & The Family Stone, Grateful Dead, Creedence Clearwater Revival, The Who

Treći dan3: Jefferson Airplane, Joe Cocker, Country Joe & The Fish, Ten Years After, The Band, Blood Sweat And Tears, Johnny Winter, Crosby, Stills, Nash & Young, Paul Butterfield Blues Band, Sha-Na-Na, Jimi Hendrix

Neke od zvijezda koje su odbile poziv:

The Beatles (John Lennon je rekao kako ih ne bi mogao okupiti) Led Zeppelin (dobili su bolje plaćenu gažu negdje drugdje) The Doors (Jim Morrison je mrzio velike koncerte na otvorenomu) Bob Dylan (odbio iz gnušanja premahipijima) Jethro Tull (odbili jer su smatrali kako se ne radi o bitnom događanju)

Izvori

http://en.wikipedia.org/wiki/Woodstock_Festival www.woodstock69.com

Wild child 21:46, 7 februar 2008 (CET)

Najva\

Članak

Izvori

Stojnic 14:09, 9 februar 2008 (CET)

Najvažnije bolesti jabuke i kruške

Članak

   Od najvažnijih bolesti u proizvodnji jabuke i kruške pojavljuju se:
             -Kod jabuke: Čađava krastavost lišća i pegavost plodova jabuke(Venturia ineqalis); Pepelnica jabuke(Podosphaera leucotricha); Rak rane grana i grančica(Paraziti izroda Nectria); 
       
             -Kod kruške: Čađava krastavost kruške(Venturia pirina Aderh);Lisna pjegavost kruške(Mycosphaerella pyri).
   Osim ovih gljivičnih oboljenja pojavljuju se još i neka virusna oboljenja,od kojih su kod jabuke najčešća: Virus mozaika jabuke, Virus hlorotične lisne pjegavosti jabuke, Virus brazdavosti stabla jabuke; a kod kruške: Virus prstenastog mozaičnog šarenila kruške, Virus žutila nerava kruške, Virus kamenitosti plodova kruške, Virus mehurastog raka kruške.

Izvori

Osnovni izvor svih gore navedenih podataka je knjiga "Zaštita bilja" koju su naopisali Dr.Radosav Sekulić i Dr.Milorad Babović.

Stojnic 14:32, 9 februar 2008 (CET)

Vrtovi Riverine

Osnovene informacije

Površina zemljišta

Vrtovi Riverine je jedan od najvećih projekata urbanog razvoja u Evropi. Sa preko milion metara kvadranih površna namjenjenih gradnji, namjenjenih za različite građevinske poduhvate, na ukupno 172 ha zemljane površine namjenjene budućem naselju, Vrtove Riverine će uključivati otvorenu i prostranu stambenu zonu, sa modernom Poslovno-Komercijalnom zonom koja uključuju i jednu od najvećih Shopping Zona u Bosni i Hercegovini. Vizija postavljena kao vodilja za Vrtove Riverine je napredna urbana zajednica koja predstavlja slobodan izbor životnog stila i sigurnog života. Vrtovi Riverine kreiraju novi način života, poslovnog ambijenta i kupovine, na organizovanom prostoru sastavljenom do najmanjih detalja, savršeno integriranih u glavni grad Sarajevo.

Lokacija

Naselje Vrtovi Riverine je smješeno u sjevero-zapadnom dijelu Sarajeva, gdje ujedno postaju ulazna kapija u Sarajevo iz pravca Mostara. Sjevero-zapadni dio grada je u začetku razvoja u proteklih nekoliko godina i počinje biti prepoznatljiv dio grada među stanovnicima Sarajeva, uzimajući u obzir da se tu nalaze rijeke i zelenilo. Naravno, to je dio grada udaljen 15 minuta vožnje od samog centra. Prvo integrisano naselje, Vrtovi Riverine, su dostupni koristeći se postojećim sitemom puteva, automobilom ste preij svega povezani sa Vrtovima Riverine sa ostatkom Sarajeva.

Prilazi naselju

Prilazni putevi su završeni i čine Vrtove Riverine prihvatljivim i dostupnim stanovnicima Sarajeva. Prilaz Vrtovima Riverine je moguć kroz 2 osnovne tačke (sa autoputa Sarajevo-Mostar i sa puta Stari Drum) Kao što je i planirano pritstup novom susjedstvu će biti prije svega automobilom, a onda i gradskim saobraćajem. Treba uzimeti u obzir da smo posvetili pažnju pogodnostima saobraćaja, prilaza i parkinga unutar naselja, zajedno sa pješačkim mostovima biciklističkim stazama, stazama za trčanje, kao i modernom glavnom saobraćajnicom.

Integracija, kvalitet i raznolikost zelenila

Osnovna vrijednost koju podrazumjevaju Vrtovi Riverine jeste integracija, kvalitet, raznolikost zelenila. Integracija se odnosi na činjenicu da će Vrtovi Riverine biti sastavni dio Sarajeva, u sredini otvorenoj za sve i koji žele poslovni ambijent, radna mjesta, život i shopping prostor, za boljitak svih stanovnika Sarajeva. Kada kažemo kvalitet, onda mislimo na oboje i na građevine koje će postojati u Vrtovima Riverine sa korištenim materijalima i dizajnom i na kvalitet života koji podrazumjeva – mir, blizinu prirode i blizinu porodice. Naposlijetku, Vrtovi Riverine su “zelenilo,” sa smislom da će harmonije ahritektonskog pejsaža zajedno sa preko 70 ha vegetacije odabrane ekološkim pristupom prema sredini tj. budućem naselju.

Projektne faze

Vrtovi Riverine kao impresivan projekat urbanog razvoja, će se graditi trajati u preiodu od 20 godina počevši od sada i to u tri faze. Projekat je iniciran prije 7 godina i već je prošao kroz nekoliko uvodnih faza: kreiranje površina za Regulacioni Plan – Septembar 2001; kreiranje detaljnog Regulacionog Plana – ljeto 2002; usvajanje novo-kreiranog Regulacionog Plana – početkom 2003; početak građevinskih radova – April 2003. Cijeli projekat zajedno sa stambenom i poslovno-komercijalnom zonom će biti implementiran u nekoliko faza. Tokom faze jedan, koja je i najveća svojom površnom, a obuhvaća i Shopping Zonu, biti će građena, u početku sa Poslovno-Komercijalnim Parkom, stambenim jedinicama i sportsko-rekreacionim centrom, poslije sa kućama u nizu, gdje će naposlijetku biti izgrađen i hotel. U drugoj fazi, gradnja će se nastaviti kroz gradnju stambenih jedinica, vila i individualnih kuća i dodatnih kuća u nizu. Inače, ova faza će imati izvjesni ekskluzivitet kao dio Vrtova Riverine sa odabranim kupcima. Treća faza je faza završetka građevinskih radova svih stambenih jedinica i javnih ustanova kao i sportsko-rekreativnih površna, uključujući i golf teren sa 9 rupa, koji će zapremiti površinu od 45 ha.

Stambeni objekti

Otvoreno za sve, Vrtovi Riverine će nuditi 7000 stambenih jedinica, od stanova i kuća u nizu do pojedinačnih kuća a centar zajednice će pokriti sve potrebe stanovnika, nudeći pored uobičajenih sadržaja, trgovačke centre i prodavnice, škole i sportsko-rekreacione objekte.

Vrtovi Riverine imaju i pojedinačnu arhitektonsku jedinstvenost i predstavljat će mali grad građen u početku tako da uključi sve zahtjeve morednog planiranja grada, gdje su kuće sa velikom okućnicom, 'pametni' stanovi sa dopunskim parkovnim površinama, igralištima i sportskim terenima. Vrtovi Riverine će funcionisati prema pavilima života u (zatvorenoj) zajednici, koja će pomoći stvaranje sigurnog i zdravog okruženja, ljupkog i opuštajućeg ambijenta.

Stambene jedinice

Vrtovi Riverine među prvima u Bosni i Hercegovni nude koncept življenja u zatvorenoj zajednici (gated community) u prvoj fazi projekta, gdje fizički i video nadzor doprinose miru i sigurnosti naših stanara tako i njihove imovine. Svaki stan u Vrtovima Riverine je pažljivo osmišljen kako bi obezbjedio planirane visoke standarde koje smo postavili sa prvim objektom Vila Lavanda.

Neke od osnovnih karakteristika stanova u naselju Vrtovi Riverine: - savremen i moderan dizajn, - kontrolisan pristup zajednici, - termo fasada, - granitno predvorje, - podzemna garažna mjesta sa daljinski kontroliranim ulazom, - lift iz gražnog prostora, - video nadzor, - protuprovalna vrata, - etažni sitem grijanja, - CATV – internet, - PVC stolarija , - moredno opremljena kupatila, - parket, - klima uređaj u centralnoj prostoriji, - 2 godine garancije na završne radove.

Mogućnost individualnog odabira, te prilagođavanje zahtjevima kupca i savjet za budući izgled interijera, povećava bliskost sa kupcem i čini ga partnerom i odabranim stanarom. To činimo kako bi povećali užitak kupovine i ispunili očekivanja svakog kupca.

Poslovno-komercijalna Zona

Vrtovi Riverine Poslovno-Komercijalna zona uključuje 6 modernih objekata sa prostranim poslovnim prostorima sa svim tehnološkim unaprijeđenjima. Cijeli kompleks objekata građen je u prirodi tako da svako može vidjeti zelenilo iz objekataa u kojim se nalaze.

Predviđena na površini 80,000 m2, zona je idealno namjenjena za uprave međunarodnih kompanija i za kompanije iz djelatnosti informacionih tehnologija, oglašavanja i ostalih djelatnosti. To je mjesto za rad u kojem ostajete povezani sa prirodom. Poslovno-Komercijalna zona će između ostlog uključivati i hotel zajedno sa konferencijskom salom, restoran, bar, klub i 200 parking mjesta.

U Poslovno-komercijanoj zoni je smještena Shopping Zona Vrtova Riverine koja će uskoro postati dio prepoznatljivosti među stanovnicima Sarajeva. Posjetioci će potrošiti svoje slobodno vrijeme ne samo u kupovini, već i u uživanju sa porodicom u potpuno jedinstvenoj zabavnoj Shopping Zoni.

Shopping Zona

Shopping Zona je među prvim na bosansko-hercegovačkom tržištu, koja donosi u jednom najmoredniji i praktičan komercijalni koncept koji će odmah postati mjesto okupljanja za stanovnike Sarajeva. Zona razvijena na više od 60.000 m2 (unutar Poslovno-Komercijalnom zonom) i ukljućivat će Shopping Riverina Center, a Mercator hipermarket, modne prdavnice, prodavnice namještaja, veliki centar uradi-sam, autosalon itd. Shopping Zona počiva na ponudi ugodnosti kupovine, korištenja usluga, gastronomije za najprofinjenije ukuse a ujedno bogati i životni stil posjetilaca.

Vrijednost projekta

Projekat Vrtovi Riverine predstavlja investiciju vrijednu preko 700 miliona EUR, nudeći jasna riješenja za lokalnu zajednicu i naredne generacije. Stoga, značaj 20 ha površine predviđene za puteve uključene u projekat, uvjerava nas u bolji protok saobraćaja kroz naselje. Svakako, Vrtovi Riverine stvaraju dodatni izvor prihoda za budžet lokalne i državne administracije sa približno 100 miliona eura od direktinih i indirektnih poreza.

Moderan standard života

Stambene zgrade naselja Vrtovi Riverine će biti sve više i više ispred basansko-hercegovačkog kvaliteta radova. Naravno, poboljšanje kvaliteta života nudi dodatni poticaj za kupovinu novog stana. Vrtovi Riverine su iz tih razloga za mnoge ljude koji su izabrali život u centru idealno mjesto za premještanje u novu životnu sredinu. Stoga su Vrtovi Riverine idealan izbor.

Privatnost i zajednica u jednom

Naš cilj je sagraditi Vrtove Riverine zajedno sa kućama u nizu i ostalim objektima i ponuditi riješenje za one koji žele živjeti u modernom, ugodnom i dobro-organizovanom domu, smještenom u mirnoj, blagonaklonoj sredini i koji trebaju privatnost kao što im je potrebna pripadnost ovoj zajednici.

Sinhronizirani stambeni objekti, putevi i zelenilo

Kuće u nizu nude korist individualnih i kombinovanih stambenih jedinica koje sklanjaju stanare od gradske vreve, ali ih ne čine izolovanim, i u isto vrijeme stvara toplu i opuštajuću atmosferu dobrog susjedstva drugih stanara. Da bi dosegli tu atmosferu, uvidjeli smo da u ovoj sredini promet na putevima i pješačkim stazama treba biti reduciran samo na stanare naselja i goste naselja, te ga kao riješenje treba umanjiti naročito onaj koji predstavlja nepotreban ili tranzitni promet. Činjenica da samo male ulice i aleje mogu biti građene u naselju sa zgradama, kućama i vilama (organiziranim u zatvorenu zajednicu), predstavljaju garanciju da će promet saobraćaja biti vođen smanjenom brzinom kretanja, povećavajući ugodan i siguran život stanara.

Arhitektonski sklad

Estetiski gledano stambeni objekti su cjelina koja dozeže stilsko jedinstvo koje isključuje monotoniju. Arhitektonski cilj je ostvaren kreiranjem različitih veličina objekata, gdje se izbjeglo dosadno ponavljanje eksterijera. Međutim, iako postoje različiti oblici za stambenih objekata, fasade ipak koriste iste elemente i osnovne materijale i boje koje omogućavaju povezanost i integrisanost cjeline. Javne i privatne površine su određen i ograđen na odgovarajući način ne narušavajući arhitekturu naselja. Naselje će imati manje asfaltnih površina, ali više zelenila, vegetacije i prizora koji sugeriraju opuštenost i komfor. Oko kuća će se nalaziti vrtovi sa dodatnim stepenom privatnosti i sigurnosti.

Pravo mjesto građeno za budućnost

Sarajevo je iskusilo vrijeme ekspanzije, kada su dugoročna, dobro planirana riješenja trebala biti pronađena kako bi zadovoljila potrebe povećanja populacije koja konstantno zahtjeva da se ostvare ta poboljšanja. Grad treba proširenje, kako bi obezbjedio visok kvalitet. Grad treba potpuno integrisana stambena riješenja. Vrtovi Riverine su prvi integrisani projekat urbanog razvoja u Bosni i Hercegovini, sačinjen od strane malezijskih stručnjaka i uz podršku lokalnih vlasti, te predstavljaju investiciju vrijednu više od 700 miliona EUR.

Prikaz umjetnosti gradnje

Vrtovi Riverine imaju sve kavlitete koje ih čine najboljim naseljem u Sarajevu – postavljene u sjevero-zapanom djelu grada, u zelenilu i rijekama; građeni prema najvišim međunarodnim standardima kvaliteta, komfora i dizajna, prema potpuno integrisanom projektu, koji će za potrebe 21-og vijeka postati živo naselje i prikaz umjetnosti gradnje sa svim ustanovama i pogodnostima koje čine sigurnu zajednicu.

Izvori

- ZAVOD ZA IZGRADNJU KANTONA SARAJEVO - www.zavodzpr-sa.ba - ZAVOD ZA PLANIRANJE RAZVOJA KANTONA SARAJEVO - www.ziksar.com.ba - DNEVNI AVAZ - www.avaz.ba - MBI DEVELOPMENT d.o.o. - www.vrtoviriverine.ba

Joldas 08:48, 27 februar 2008 (CET) [[Slika:

• 
• Opis
  Opis
• Opis
  Opis

[[Slika:

• Opis
  Opis
• Opis
  Opis

]]]]

Slavoluci

Članak

Izvori

Razvoj arhitekture, stari vijek. Husref Redžić. Sarajevo 1979

91.191.50.2 11:20, 1 mart 2008 (CET)

Ronald Braus

primjer

Kreiranje članaka/Traženi članci, dobro došli na Wikipediju na bosanskom jeziku – slobodnu enciklopediju!

---

Stranice Pomoć i Najčešća pitanja olakšat će Vam da se snađete nakon registracije. Na njima se nalaze objašnjenja kako koristiti Wikipediju, kako kreirati članke i kako članci trebaju izgledati. Slobodno radite na Wikipediji i razgovarajte s drugima. Više informacija dostupno je na Čaršiji, gdje možete razgovarati s drugim korisnicima. Možete kontaktirati i s nekima od administratora ako imate neko posebno pitanje. Na svoju korisničku stranicu možete staviti odgovarajuće Babel okvire i korisničke šablone, tako da drugi znaju koje jezike poznajete, šta Vas zanima, čime se bavite i tome slično. Kad pišete na stranici za razgovor nekog članka ili na stranicama za razgovor drugih korisnika, molimo Vas da se obavezno potpišete uz pomoć četiri znaka tilda ~~~~ ili tako što ćete kliknuti na znak za potpis na vrhu prozora za uređivanje. Također preporučujemo da za provjeru izgleda članka koristite opciju "Prikaži izgled". Učestalim korištenjem opcije "Sačuvaj članak" opterećujete stranicu nedavne izmjene i historiju članka. Radite zajedno s drugim korisnicima, dijelite ideje i rješavajte probleme. S vremena na vrijeme pogledajte nedavne izmjene, gdje možete vidjeti nedavne aktivnosti na Wikipediji. Prilikom postavljanja slika koristite ispravne šablone za licencu i vodite računa o autorskim pravima prilikom pisanja članaka. Članci ili slike koje krše autorska prava bit će obrisani. Rovinj 21:25, 8 mart 2008 (CET) Don't speak Bosnian? Bs-0? Talk to us via our Village Pump in English P. S: Imate li primjedbe ili komentare na ovu poruku? Kliknite ovdje.

Prvi koraci Pet stubova Wikipedije Glavna stranica Kako početi novu stranicu Sadržaj članka Interwiki Navođenje izvora Vanjski linkovi Slike (datoteke) Tabele Stranice za razgovor Prijavljivanje Pravilno-nepravilno u bos. jeziku Pogledaj Uvod u Wikipediju

RONALD BRAUS - bariton

Nakon završenog glazbenog obrazovanja u Rovinju i Puli započeo je studij pjevanja kod profesorice Renate Šeringer u Zagrebu, a 2001. godine diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Dunje Vejzović.

Polazio je tečajeve usavršavanja kod Katie Ricciarelli, Ferdinanda Radovana, Giorgia Suriana i Cynthie Hansell Bakić. Ostvario je slijedeće uloge: Ptolomej (G.F.Handel: “Giulio Cesare”), Gasparo (G.Donizzetti: “Rita”), Paž (G.Menotti: “Amahl i noćni posjetitelji”), Lambertuccio (F.Suppe: “Boccaccio”), Ben (G.Menotti: “telefon”) Signor Bruschino ( G. Rossini : Il signor Bruschino)..... Prvu suradnju s producentskom kućom Vero Vision ostvaruje ulogom Ptolomeja u operi “Giulio Cesare” G.F.Händela na otvorenju Zagrebačkog ljeta1999.godine. Sa Zagrebačkim opernim studijom surađuje od 1997. godine, a prvu suradnju s kazalištem “Komedija” ostvaruje ulogom Lambertuccia u opereti “Boccaccio” F.Suppea. Često nastupa kao koncertni pjevač te nastupa na mnogim festivalima.

Sudjelovao je u izvedbama koncerata različitih tematskih sadržaja kao i misa i oratorija (Schubert – Misa u G-duru; W.A.Mozart – Krunidbena misa; J.S.Bach – Misa u H-molu, Ch.Gounod .- Misa Simplex). Nastupao je u zemlji i inozemstvu (Slovenija, Italija, Švicarska, Austrija, BiH). Aktivno se bavi vokalnom pedagogijom, te edukacijom mladih kroz koncerte namjenjene učenicima osnovnih i srednjih škola te tako već nekoliko godina nastupa u projektima “Od baroka do roka”; “Šaljiva glazba velikih majstora”; Mozart dolazi u goste” sa ciljem da se djeci približi ozbiljna glazba. Izdao je nosač zvuka (CD) u prosincu 2005.

Surađuje s više zborova i komornih ansambala, umjetnički je voditelj Međunarodnog kulturnog centra u Rovinju, dirigent Ženskog pjevačkog zbora “Hrvatica” Društva Hrvatska žena Grad Zagreb i Mješovitog pjevačkog zbora crkve sv. Blaža u Zagrebu sa kojima ostvaruje bogat zborski repertoar. Od 2000. g ustanovio je Glazbene večeri u dvorcu na Crvenom otoku kod Rovinja čime je bitno upotpunjena kulturna ponuda regije. Godine 2006. osniva komornu operu „Opera b b” koja djeluje u Zagrebu s ciljem da predstavi opernu umjetnost svim krajevima Hrvatske i inozemstva.

Naslov linka

IGOR ZERAJIC

Članak

IGOR ŽERJIĆ

-bosanskohercegovački rock pjevač -rođen u Sarajevu

1985-zavrsio klasičnu gitaru kod profesora Mile Praljka 1986-postao vokalni solista sarajevske grupe "VISA" 1989-krajem iste godine prelazi iz grupe "VISA" u sarajevsku grupu "CRNO VINO" i sa njima objavljuje album "VOLJETI"

1992-1994- ostvaruje suradnju sa vise umjetnika grada Sarajeva te nastup u mjuziklu "KOSA ANNO DOMINI 1992" sarajevskoga Kamernoga Teatra 55

1994- odlazi u UK ondon ljeta iste godine

1998-2000-pohađa i završava "PADDINGTON GREEN COLLEGE"-department of art-sound engineering

1999- radi kao sound engineer, studio "FULL CONTACT"-UK ,London 2001-radi kao sound engineer, "TEATRO TECHNIS'Theater of Cameoon Town-UK,London 2002-radi kao sound engineer,"ENGLISH NATIONAL OPERA" -UK London

2002-povratak u Sarajevo i ponovno okupljanje grupe "CRNO VINO" 2003-rad na remasteru albuma "VOLJETI" 2004-rad na albumu "PROPOVJEDNIK" -saradnja sa Esmom Redzepovom,Miki Tifunov

2005-kajem te godine odlazak iz grupe "CRNO VINO" i nastavak samostalne karijere -saradnja sa Sergej Žerajic,Miroslav Pilj,Davor Maraus, Ivan Barbalić,Željko Škaic, Marin Meštrović,Nedim Alikadic, PAKT 5

2006- izdaje majski single "ODGOVOR" 2006-izdaje septembarski videoklip ODGOVOR" 2006-izdaje novembarski single "KARMIN" 2007-izdaje februarski single "DA JE BOG D"O RANIJE" sa kojime ulazi u drugi krug takmicenja na BH Radio TV Festivalu

Izvori

www.igorzerajic.com

angel 17:41, 11 mart 2008 (CET)

COWEK I PRIRODA

Članak

Izvori

212.200.56.13 15:11, 23 mart 2008 (CET)