Razlika između verzija stranice "Henrik V, kralj Engleske"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: id:Henry V dari Inggris
JAnDbot (razgovor | doprinosi)
Red 58: Red 58:
[[sr:Хенри V]]
[[sr:Хенри V]]
[[sv:Henrik V av England]]
[[sv:Henrik V av England]]
[[th:สมเด็จพระเจ้าเฮนรีที่ 5 แห่งอังกฤษ]]
[[uk:Генріх V (король Англії)]]
[[uk:Генріх V (король Англії)]]
[[zh:亨利五世 (英格兰)]]
[[zh:亨利五世 (英格兰)]]

Verzija na dan 10 april 2008 u 13:57

Henrik V

Henrik V (Monmouth, Wales, 16. septembar 1387. - Meaux, 31. august 1422. godine), engleski kralj.

Rodio se tokom vladavine Ričarda II koji se prema njemu tokom njegove mladosti pravično ophodio bez obzira na sukob s njegovim ocem Henrikom. Kada je 1399. godine njegov otac Henrik IV osvojio vlast prisilivši Ričarda II da abdicira, Henrik je postao vojvoda od Lancastera, te je kao takav imao veliki osobni uticaj na očevu vlast. Već 1403. godine kao šesnaestogodišnjak vodio je kraljevu vojsku u borbi protiv pobunjenika predvođenih Henryjem Percyjem. U bici kod Shrewsburyja umalo je poginuo pogođen strijelom u lice, ali se oporavio sa ožiljkom na licu kao trajnom uspomenom na spomenutu bitku. Do 1408. vodio je kraljevu vojsku u više navrata u bitkama protiv velškog pobunjenika Owaina Glandwra. Postepeno, zbog očeve bolesti, preuzima sve veću ulogu u vlasti, pri čemu dolazi i u sukob sa ocem koji ga je 1411. isključio iz kraljevskog vijeća.

Nakon smrti oca u ožujku 1413. godine naslijedio je englesku krunu. Nakon što je okrunjen istupao je kao vladar svih svojih podanika i težio je ka pomirenju, pa stoga na unutarnjem planu nije imao većih problema. Stoga se okrenuo vanjskoj politici te je, iskoristivši kao povod napadu činjenicu da Francuzi podržavaju pobunu Owaina Glandwra i slabost francuskog kralja Karla VI koji je bio mentalno obolio, pokrenuo vojni napad na Francusku.

1415. godine postigao je veliku pobjedu u bici kod Agincourta. 1417. proširio je vojnu kampanju, osvojio velik dio Normandije, a 1419. osvojio Rouen i sa vojskom došao pred zidine Pariza. Nakon višemjesečnih pregovora, 1420. godine, postignut je sporazum iz Troyesa prema kojem je Henrik oženio kćer francuskog kralja Karla VI Katarinu od Valoisa i postao nasljednik francuske krune. Henrik je tim sporazumom postao prvi engleski kralj koji je i faktički i pravno, svojim pravom na nasljedstvo francuske krune, ujedinio francusku i englesku krunu. Sa Katarinom od Valoisa Henrik je imao sina Henrika.

Ubrzo je Henrik, 31. augusta 1422., prilikom opsade Meauxa u Francuskoj, izgubio život, a naslijedio ga je devetomjesečni sin Henrik koji je naslijedio sklonost mentalnim bolestima od djeda Karla VI i majke Katarine od Valoisa, pa je njegova kasnija nesposobnost za vladanje izazvala građanski rat u Engleskoj, kasnije nazvan Ratovima dviju ruža.