Razlika između verzija stranice "Henrik V, kralj Engleske"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
JAnDbot (razgovor | doprinosi)
infokutija, kroatizmi, dezinformacije, kategorija
Red 1: Red 1:
{{Infokutija Veličanstvo
[[Slika:Henry V of England.jpg|mini|'''Henrik V''']]
| name =Henrik V
| title =Kralj Engleske; Gospodar Irske
| image =[[Slika:Henry V of England.jpg|200px]]
| caption =
| reign =[[21. mart]] [[1413]] - [[31. august]] [[1422]]
| coronation =[[9. april]] [[1413]]
| predecessor =[[Henrik IV Engleski|Henrik IV]]
| successor =[[Henrik VI Engleski|Henrik VI]]
| consort =[[Katarina od Valoisa]]
| issue =[[Henrik VI Engleski|Henrik VI]]
| royal house =[[Dinastija Lancaster|Lancaster]]
| father =[[Henrik IV Engleski|Henrik IV]]
| mother =Mary de Bohun
| date of birth =[[16. septembar]] [[1387]]
| date of death =[[31. august]] [[1422]]
|}}


'''Henrik V''' (Monmouth, [[Wales]], [[16. septembar]] [[1387]]. - Meaux, [[31. august]] [[1422]]. godine), [[Engleska|engleski]] kralj.
'''Henrik V''' ([[16. septembar]] [[1387]] - [[31. august]] [[1422]]) je bio [[Engleska|engleski]] kralj.


== Rane godine ==
Rodio se tokom vladavine [[Ričard II|Ričarda II]] koji se prema njemu tokom njegove mladosti pravično ophodio bez obzira na sukob s njegovim ocem [[Henrik IV, kralj Engleske|Henrikom]]. Kada je [[1399]]. godine njegov otac [[Henrik IV, kralj Engleske|Henrik IV]] osvojio vlast prisilivši [[Ričard II|Ričarda II]] da abdicira, Henrik je postao vojvoda od Lancastera, te je kao takav imao veliki osobni uticaj na očevu vlast. Već [[1403]]. godine kao šesnaestogodišnjak vodio je kraljevu vojsku u borbi protiv pobunjenika predvođenih Henryjem Percyjem. U bici kod Shrewsburyja umalo je poginuo pogođen strijelom u lice, ali se oporavio sa ožiljkom na licu kao trajnom uspomenom na spomenutu bitku. Do [[1408]]. vodio je kraljevu vojsku u više navrata u bitkama protiv [[Wales|velškog]] pobunjenika Owaina Glandwra. Postepeno, zbog očeve bolesti, preuzima sve veću ulogu u vlasti, pri čemu dolazi i u sukob sa ocem koji ga je [[1411]]. isključio iz kraljevskog vijeća.


Rodio se tokom vladavine kralja [[Rikard II Engleski|Rikarda II]], koji se prema njemu tokom njegove mladosti pravedno ophodio, bez obzira na sukob sa njegovim ocem [[Henrik IV Engleski|Henrikom]]. Majka mu je bila engleska plemkinja koja je umrla prije početka muževe vladavine.
Nakon smrti oca u ožujku [[1413]]. godine naslijedio je [[Engleska|englesku]] krunu. Nakon što je okrunjen istupao je kao vladar svih svojih podanika i težio je ka pomirenju, pa stoga na unutarnjem planu nije imao većih problema. Stoga se okrenuo vanjskoj politici te je, iskoristivši kao povod napadu činjenicu da [[Francuzi]] podržavaju pobunu Owaina Glandwra i slabost [[Francuska|francuskog]] kralja [[Karlo VI, kralj Francuske|Karla VI]] koji je bio mentalno obolio, pokrenuo vojni napad na [[Francuska|Francusku]].


Kada je [[1399]]. godine njegov otac osvojio krunu prisilivši Rikarda II na [[abdikacija|abdikaciju]], Henrik je postao vojvoda od Lancastera, te je kao takav imao veliki uticaj na očevu vlast. Već [[1403]]. godine kao šesnaestogodišnjak vodio je kraljevu vojsku u borbi protiv pobunjenika predvođenih Henryjem Percyjem. U bici kod Shrewsburyja teško je ranjen strijelom u lice, ali se oporavio sa ožiljkom kao trajnom uspomenom na spomenutu bitku. Do [[1408]]. godine vodio je očevu vojsku u više navrata u bitkama protiv [[Vels|velškog]] pobunjenika Owaina Glandwra. Postepeno, zbog očeve bolesti, preuzima sve veću ulogu u vlasti, pri čemu dolazi i u sukob sa ocem koji ga je [[1411]]. godine isključio iz kraljevskog vijeća.
[[1415]]. godine postigao je veliku pobjedu u bici kod Agincourta. [[1417]]. proširio je vojnu kampanju, osvojio velik dio [[Normandija|Normandije]], a [[1419]]. osvojio [[Rouen]] i sa vojskom došao pred zidine [[Pariz]]a. Nakon višemjesečnih pregovora, [[1420]]. godine, postignut je sporazum iz [[Troyes]]a prema kojem je Henrik oženio kćer [[Francuska|francuskog]] kralja [[Karlo VI, kralj Francuske|Karla VI]] Katarinu od Valoisa i postao nasljednik francuske krune. Henrik je tim sporazumom postao prvi [[Engleska|engleski]] kralj koji je i faktički i pravno, svojim pravom na nasljedstvo francuske krune, ujedinio francusku i englesku krunu. Sa Katarinom od Valoisa Henrik je imao sina [[Henrik VI, kralj Engleske|Henrika]].


== Vladavina ==
Ubrzo je Henrik, [[31. august]]a [[1422]]., prilikom opsade Meauxa u Francuskoj, izgubio život, a naslijedio ga je devetomjesečni sin [[Henrik VI, kralj Engleske|Henrik]] koji je naslijedio sklonost mentalnim bolestima od djeda [[Karlo VI, kralj Francuske|Karla VI]] i majke Katarine od Valoisa, pa je njegova kasnija nesposobnost za vladanje izazvala [[građanski rat]] u [[Engleska|Engleskoj]], kasnije nazvan [[Ratovi dviju ruža|Ratovima dviju ruža]].

Nakon smrti oca u martu [[1413]]. godine naslijedio je [[spisak engleskih i britanskih vladara|englesku krunu]]. Nakon što je okrunjen [[9. april]]a, težio je ka pomirenju, pa stoga na unutarnjem planu nije imao većih problema. Okrenuo se vanjskoj politici, te je, iskoristivši kao povod činjenicu da [[Francuzi]] podržavaju pobunu Owaina Glandwra i slabost [[spisak francuskih vladara|francuskog kralja]] [[Karlo VI Francuski|Karla VI]], koji je bio mentalno obolio, pokrenuo vojni napad na [[Francuska|Francusku]].

Godine [[1415]]. postigao je veliku pobjedu u bici kod Agincourta. Godine [[1417]]. proširio je vojnu kampanju i osvojio velik dio [[Normandija|Normandije]]. Godine [[1419]]. osvojio je[[Rouen]] i sa vojskom došao pred zidine [[Pariz]]a. Nakon višemjesečnih pregovora, [[1420]]. godine, postignut je sporazum iz [[Troyes]]a prema kojem je Henrik oženio Katarinu od Valoisa, kćer kralja Karla VI, a dogovoreno je da će njihov muški potomak biti nasljednik francuske krune.

Ubrzo je Henrik, dana [[31. august]]a [[1422]]. godine, prilikom opsade Meauxa u Francuskoj, izgubio život. Naslijedio ga je devetomjesečni sin kao [[Henrik VI Engleski|Henrik VI]]. On je naslijedio sklonost mentalnim bolestima od djeda [[Karlo VI Francuski|Karla VI]], pa je njegova kasnija nesposobnost za vladanje izazvala [[građanski rat]] u [[Engleska|Engleskoj]], kasnije nazvan [[Ratovi dviju ruža|Ratovima dviju ruža]]. Henrikova udovica imala je vezu, a možda čak i tajni brak, sa Owenom Tudorom, a njihov unuk okončat će građanski rat i postati [[Henrik VII Engleski]].


{{Redoslijed|
{{Redoslijed|
|prethodnik =[[Henrik IV, kralj Engleske|Henrik IV, kralj Engleske]]
|prethodnik =[[Henrik IV Engleski|Henrik IV]]
|gl_članak_funkcija = [[Popis engleskih i britanskih vladara|Kralj Engleske]]
|gl_članak_funkcija = [[Popis engleskih i britanskih vladara|Kralj Engleske]]
|nasljednik=[[Henrik VI, kralj Engleske|Henrik VI, kralj Engleske]]
|nasljednik=[[Henrik VI Engleski|Henrik VI]]
}}
}}


{{Engleski vladari}}
{{Engleski vladari}}

{{Britanski vladari}}
{{Britanski vladari}}



[[Kategorija:Engleski vladari]]
[[Kategorija:Engleski vladari]]
[[Kategorija:Lancasteri]]


[[af:Hendrik V van Engeland]]
[[af:Hendrik V van Engeland]]

Verzija na dan 16 april 2008 u 14:43

Henrik V, kralj Engleske

Henrik V (16. septembar 1387 - 31. august 1422) je bio engleski kralj.

Rane godine

Rodio se tokom vladavine kralja Rikarda II, koji se prema njemu tokom njegove mladosti pravedno ophodio, bez obzira na sukob sa njegovim ocem Henrikom. Majka mu je bila engleska plemkinja koja je umrla prije početka muževe vladavine.

Kada je 1399. godine njegov otac osvojio krunu prisilivši Rikarda II na abdikaciju, Henrik je postao vojvoda od Lancastera, te je kao takav imao veliki uticaj na očevu vlast. Već 1403. godine kao šesnaestogodišnjak vodio je kraljevu vojsku u borbi protiv pobunjenika predvođenih Henryjem Percyjem. U bici kod Shrewsburyja teško je ranjen strijelom u lice, ali se oporavio sa ožiljkom kao trajnom uspomenom na spomenutu bitku. Do 1408. godine vodio je očevu vojsku u više navrata u bitkama protiv velškog pobunjenika Owaina Glandwra. Postepeno, zbog očeve bolesti, preuzima sve veću ulogu u vlasti, pri čemu dolazi i u sukob sa ocem koji ga je 1411. godine isključio iz kraljevskog vijeća.

Vladavina

Nakon smrti oca u martu 1413. godine naslijedio je englesku krunu. Nakon što je okrunjen 9. aprila, težio je ka pomirenju, pa stoga na unutarnjem planu nije imao većih problema. Okrenuo se vanjskoj politici, te je, iskoristivši kao povod činjenicu da Francuzi podržavaju pobunu Owaina Glandwra i slabost francuskog kralja Karla VI, koji je bio mentalno obolio, pokrenuo vojni napad na Francusku.

Godine 1415. postigao je veliku pobjedu u bici kod Agincourta. Godine 1417. proširio je vojnu kampanju i osvojio velik dio Normandije. Godine 1419. osvojio jeRouen i sa vojskom došao pred zidine Pariza. Nakon višemjesečnih pregovora, 1420. godine, postignut je sporazum iz Troyesa prema kojem je Henrik oženio Katarinu od Valoisa, kćer kralja Karla VI, a dogovoreno je da će njihov muški potomak biti nasljednik francuske krune.

Ubrzo je Henrik, dana 31. augusta 1422. godine, prilikom opsade Meauxa u Francuskoj, izgubio život. Naslijedio ga je devetomjesečni sin kao Henrik VI. On je naslijedio sklonost mentalnim bolestima od djeda Karla VI, pa je njegova kasnija nesposobnost za vladanje izazvala građanski rat u Engleskoj, kasnije nazvan Ratovima dviju ruža. Henrikova udovica imala je vezu, a možda čak i tajni brak, sa Owenom Tudorom, a njihov unuk okončat će građanski rat i postati Henrik VII Engleski.