Razlika između verzija stranice "Petar I, kralj Srbije"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Luka (razgovor | doprinosi)
Nova strana: right|200px|mini|Kralj Petar I '''Kralj Petar Prvi Karađorđević''' (takođe poznat i kao '''kralj Petar Oslobodilac''') rođen je kao peto dijete ...
 
Luka (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 16: Red 16:
[[Prvi balkanski rat]] protiv [[Turska|Turske]] 1912, i [[Drugi balkanski rat|Drugi]] – protiv [[Bugarska|Bugarske]] 1913.- okončani su trijumfom srpske vojske pod vrhovnom komandom kralja Petra I, i oslobađanjem Raške oblasti, [[Kosovo|Kosova]], Metohije i [[Makedonija|Makedonije]], i njihovim pripajanjem Srbiji.
[[Prvi balkanski rat]] protiv [[Turska|Turske]] 1912, i [[Drugi balkanski rat|Drugi]] – protiv [[Bugarska|Bugarske]] 1913.- okončani su trijumfom srpske vojske pod vrhovnom komandom kralja Petra I, i oslobađanjem Raške oblasti, [[Kosovo|Kosova]], Metohije i [[Makedonija|Makedonije]], i njihovim pripajanjem Srbiji.


Usled stalnih i teških napora u Balkanskim ratovima, zdravstveno stanje kralja Petra I se pogoršalo, i on je 24. juna 1914. preneo kraljevska ovlašćenja na prestolonaslednika Aleksandra. Mjesec dana kasnije, Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji, čime je započeo [[Prvi svetski rat]]. Posle veličanstvenih pobeda na Ceru i Kolubari 1914, nakon ulaska Njemačke i Bugarske u rat 1915, srpska vojska bila je prinuđena na povlačenje i napuštanje zemlje. Albanska golgota ostavila je velikog traga na zdravlje ostarjelog kralja. On je ipak doživio da dočeka konačnu pobjedu i oslobođenje Srbije, i stvaranje nove države nastale ujedinjenjem Srba, Hrvata i Slovenaca.
Usled stalnih i teških napora u Balkanskim ratovima, zdravstveno stanje kralja Petra I se pogoršalo, i on je 24. juna 1914. preneo kraljevska ovlašćenja na prestolonaslednika Aleksandra. Mjesec dana kasnije, Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji, čime je započeo [[Prvi svjetski rat]]. Posle veličanstvenih pobeda na Ceru i Kolubari 1914, nakon ulaska Njemačke i Bugarske u rat 1915, srpska vojska bila je prinuđena na povlačenje i napuštanje zemlje. Albanska golgota ostavila je velikog traga na zdravlje ostarjelog kralja. On je ipak doživio da dočeka konačnu pobjedu i oslobođenje Srbije, i stvaranje nove države nastale ujedinjenjem Srba, Hrvata i Slovenaca.


Umro je 16. avgusta 1921. u Beogradu, a sahranjen je u svojoj zadužbini na Oplencu. Zbog svojih zasluga u Balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu u srpskom narodu ostao je zapamćen kao kralj Petar I Oslobodilac.
Umro je 16. avgusta 1921. u Beogradu, a sahranjen je u svojoj zadužbini na Oplencu. Zbog svojih zasluga u Balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu u srpskom narodu ostao je zapamćen kao kralj Petar I Oslobodilac.

Verzija na dan 24 april 2008 u 14:23

Kralj Petar I

Kralj Petar Prvi Karađorđević (takođe poznat i kao kralj Petar Oslobodilac) rođen je kao peto dijete kneza Aleksandra i kneginje Perside (iz čuvene porodice Nenadovića iz Brankovine) na Petrovdan, 11. jula 1844. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu, a dalje školovanje je nastavio u Švajcarskoj u zavodu Venel-Olivije u Ženevi. Po završenom školovanju septembra 1861, Knežević Petar se upisuje u pariski Kolež Sen-Barb, a 1862. u čuvenu vojnu Akademiju Sen-Sir koju završava 1864. godine. U Parizu se bavio fotografijom i slikarstvom, i usavršavao svoje vojničko i političko obrazovanje. Ono mu je otvorilo vidike ideja političkog liberalizma, parlamentarizma, demokratije i njenih institucija. Početkom 1868, knežević Petar je u Beču štampao svoj prijevod knjige engleskog političara i filozofa Džona Stjuarta Mila,, O slobodi, sa svojim predgovorom, koji će kasnije postati njegov politički program.

Posle ubistva kneza Mihaila u maju 1868, politički krugovi bliski dinastiji Obrenović priključili su novom srpskom Ustavu i odredbu kojom se porodici Karađorđević zabranjuje povratak u otadžbinu i oduzima sva imovina.

Knežević Petar pridružio se Legiji stranaca francuske vojske 1870. i sa njom učestvovao u brojnim borbama. Odlikovan je ordenom Legije časti. Godine 1875. radio je na organizovanju i aktivno učestvovao u bosansko-hercegovačkom ustanku. Nakon neuspijele Topolske bune 1877, vodio je živu političku aktivnost.

U leto 1883. godine na Cetinju se oženio kneginjom Ljubicom-Zorkom, najstarijom kćerkom crnogorskog knjaza Nikole. U tom braku rođeno je petoro dijece: kćerke Jelena i Milena (umrla kao dete), i sinovi Đorđe (odrekao se prava nasledstva prestola 1909.), Aleksandar i Andrija (umro kao dete). Posle kraćeg boravka u Parizu, porodica Karađorđević preselila se na Cetinje, gde je ostala sledećih deset godina. Zbog lošeg materijalnog položaja, knežević Petar prodao je kuću u Parizu 1894, i nastanio se sa porodicom u Ženevi. Njegovi kontakti sa ljudima iz Srbije nikada nisu prestajali, pre svega sa [[Nikola Pašić| Nikolom Pašićem, prvakom Radikalne stranke.

Tokom 1897, knežević Petar odlazi u Rusiju, i biva primljen kod cara Nikolaja II. Tri godine kasnije pokušao je da se sporazumije sa kraljem Aleksandrom Obrenovićem o priznavanju kneževske titule i povraćaju oduzete imovine, ali bez uspjeha. Knežević Petar je još više pojačao svoju političku aktivnost za povratak u Srbiju. Godine 1901. nastojao je da stupi u bliže odnose sa Austro-Ugarskom, nudeći joj svoj politički program.

U noći između 28. i 29. maja 1903. oficiri zaverenici ubili su kralja Aleksandra i kraljicu Dragu. Vojska je izvela državni udar, i proglasila kneževića Petra Karađorđevića za kralja Srbije, što je svojim izborom potvrdila Narodna Skupština 2. juna. Posle 45 godina Karađorđevo potomstvo ponovo dolazi na čelo srpske države, čime počinje novi period u njenom razvoju.

Od samog početka svoje vladavine, kralj Petar I suočio se sa ozbiljnim preprekama. Zemlja je bila rastrzana unutašnjom političkom borbom, a Austro-Ugarska, isprva naklonjena novom srpskom kralju, postala je ubrzo otvoreni neprijatelj Srbije, naročito posle krize izazvane aneksijom Bosne i Hercegovine 1908.

Prvi balkanski rat protiv Turske 1912, i Drugi – protiv Bugarske 1913.- okončani su trijumfom srpske vojske pod vrhovnom komandom kralja Petra I, i oslobađanjem Raške oblasti, Kosova, Metohije i Makedonije, i njihovim pripajanjem Srbiji.

Usled stalnih i teških napora u Balkanskim ratovima, zdravstveno stanje kralja Petra I se pogoršalo, i on je 24. juna 1914. preneo kraljevska ovlašćenja na prestolonaslednika Aleksandra. Mjesec dana kasnije, Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji, čime je započeo Prvi svjetski rat. Posle veličanstvenih pobeda na Ceru i Kolubari 1914, nakon ulaska Njemačke i Bugarske u rat 1915, srpska vojska bila je prinuđena na povlačenje i napuštanje zemlje. Albanska golgota ostavila je velikog traga na zdravlje ostarjelog kralja. On je ipak doživio da dočeka konačnu pobjedu i oslobođenje Srbije, i stvaranje nove države nastale ujedinjenjem Srba, Hrvata i Slovenaca.

Umro je 16. avgusta 1921. u Beogradu, a sahranjen je u svojoj zadužbini na Oplencu. Zbog svojih zasluga u Balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu u srpskom narodu ostao je zapamćen kao kralj Petar I Oslobodilac.