Razlika između verzija stranice "Edvard IV, kralj Engleske"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
SieBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: ga:Éadbhard IV Shasana
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
Red 79: Red 79:
[[pl:Edward IV York]]
[[pl:Edward IV York]]
[[pt:Eduardo IV de Inglaterra]]
[[pt:Eduardo IV de Inglaterra]]
[[ro:Eduard al IV-lea al Angliei]]
[[ru:Эдуард IV]]
[[ru:Эдуард IV]]
[[simple:Edward IV of England]]
[[simple:Edward IV of England]]

Verzija na dan 26 maj 2008 u 22:24

Edvard IV, kralj Engleske

Edvard IV (28. april 1442 - 9. april 1483) je bio prvi engleski kralj iz dinastije York i de jure francuski kralj do 29. augusta 1475.

Bio je najstariji sin Rikarda Plantageneta, vojvode od Yorka, nakon čije je smrti u jednoj od bitaka Ratova dviju ruža, vođenoj sa plemićima naklonjenim dinastiji Lancaster, istakao svoje pravo na englesku krunu. Svoje pravo je temeljio na činjenici da je bio potomak Lionela od Antwerpa, drugog sina Edvarda III, engleskog kralja iz dinastije Anžuj-Plantagenet.

Uz pomoć uticajnog Richarda Nevillea, grofa od Warwicka, koji je kroz Edvarda želio ostvariti svoje ambicije, tokom 1461. porazio je vojsku plemića naklonjenih dinastiji Lancaster. Iste se godine, nakon što su Henrik VI i njegova borbena supruga, kraljica Margareta, izbjegli u inostranstvo, proglasio engleskim kraljem. Edvard je, za razliku od Henrika VI, bio jak, energičan i popularan, te je u tom, vanjskopolitički (vojni porazi u Francuskoj) i unutarnjopolitički (Ratovi dviju ruža i potpuni haos u zemlji) nepovoljnom trenutku za Englesku, bio za mnoge bolje rješenje nego Henrik VI, čija je supruga bila Francuskinja i držala de facto vlast za vrijeme vladavine svog nesposobnog supruga.

Nakon što je porazivši svoje protivnike iz klana Lancaster postao kralj, Edvard IV je ubrzo došao u politički sukob sa svojim političkim mentorom, grofom od Warwicka, uz čiju je neprocjenjivu pomoć i osvojio krunu, budući da se potajno oženio udovicom Elizabeth Woodville, uprkos grofovim savjetima i željama, te omogućio rođacima svoje nove supruge veliki uticaj na vlast. Edvard je, također protivno željama grofa od Warwicka, počeo samostalno voditi politiku mimo njegove volje. Sve ovo je oslabilo grofovu moć, pa je postao Edvardov politički protivnik, te je izazvao pobunu i poveo vojsku protiv Edvarda.

Godine 1469. Edvard je vojno poražen od strane grofa od Warwicka, te je ubrzo i zarobljen. Grof od Warwicka je pokušao vladati u Edvardovo ime, ali se tome protivilo ostalo uticajno plemstvo pa je grof bio prisiljen Edvarda pustiti iz zarobljeništva. Edvard se pokušao izmiriti sa grofom, ali je grof 1470. godine ponovo, ali ovoga puta neuspješno, pokrenuo pobunu i nakon poraza morao napustiti Englesku izbjegavši u Francusku. Grof od Warwicka je u Francuskoj skovao novu urotu, ovoga puta sa svojim bivšim najljućim protivnicima koje je porazio, Henrikom VI i Margaretom Anžujskom. Oni su uz pomoć Francuske vojno napali Edvarda koji je, poražen, napustio Englesku i pobjegao u Burgundiju. Henrik VI je 1470. godine ponovno vraćen na tron, a de facto vlast je opet preuzela kraljica Margareta, ali njegova vladavina je trajala kratko.

Edvard i suprug njegove sestre, Karlo, vojvoda Burgundije, koji je na Edvardovu molbu pokrenuo vojsku, iskrcali su se u Engleskoj, te su 1471. godine u nekoliko bitaka porazili protivnike. Ubili su grofa od Warwicka, Henrikovog sina Edvarda, te zarobili samog Henrika VI, kojeg je Edvard ubrzo dao i ubiti. Nakon toga je vojno porazio i minimalizirao politički uticaj klana Lancaster na engleskoj političkoj i dinastičkoj sceni.

Edvard je 1475. godine objavio rat Francuskoj u kojem je uspješno porazio u više navrata francusku vojsku, te Francuskoj nametnuo plaćanje visokih novčanih kontribucija u zamjenu na njegovo odustajanje od prava na francusku krunu.

Edvard se 1483. godine razbolio, te ubrzo umro, a naslijedio ga je sin Edvard kojeg je ubrzo sa vlasti srušio brat Edvarda IV, Rikard III.