Razlika između verzija stranice "Kostur"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
mNo edit summary |
m robot Dodaje: ar, ca, cs, cy, da, de, eo, es, et, fr, he, hr, hu, it, ja, ko, ku, lb, lt, lv, mk, ms, nds, nl, nn, no, nrm, ps, qu, ru, simple, sk, sl, sr, sv, sw, th, tr, uz, zh |
||
Red 69: | Red 69: | ||
[[Kategorija:Skeletni sistem]] |
[[Kategorija:Skeletni sistem]] |
||
[[ar:هيكل عظمي]] |
|||
[[ca:Esquelet]] |
|||
[[cs:Kostra]] |
|||
[[cy:Sgerbwd]] |
|||
[[da:Skelet]] |
|||
[[de:Skelett]] |
|||
[[en:Skeleton]] |
[[en:Skeleton]] |
||
[[eo:Skeleta sistemo]] |
|||
[[es:Esqueleto]] |
|||
[[et:Skelett]] |
|||
[[fr:Squelette]] |
|||
[[he:שלד]] |
|||
[[hr:Kostur]] |
|||
[[hu:Csontváz]] |
|||
[[is:Beinakerfið]] |
[[is:Beinakerfið]] |
||
[[it:Scheletro (anatomia)]] |
|||
[[ja:骨格]] |
|||
[[ko:골격]] |
|||
[[ku:Kakût]] |
|||
[[lb:Skelett]] |
|||
[[lt:Griaučiai]] |
|||
[[lv:Skelets]] |
|||
[[mk:Скелет]] |
|||
[[ms:Rangka]] |
|||
[[nds:Skelett]] |
|||
[[nl:Skelet]] |
|||
[[nn:Skjelett]] |
|||
[[no:Skjelett]] |
|||
[[nrm:Stchelette]] |
|||
[[ps:هډتړ]] |
|||
[[qu:Saqru]] |
|||
[[ru:Скелет]] |
|||
[[simple:Skeleton]] |
|||
[[sk:Oporná sústava]] |
|||
[[sl:Okostje]] |
|||
[[sr:Скелетни систем]] |
|||
[[sv:Skelett]] |
|||
[[sw:Kiunzi cha mifupa]] |
|||
[[th:ระบบโครงกระดูก]] |
|||
[[tr:İskelet]] |
|||
[[uz:Skelet]] |
|||
[[zh:骨骼系統]] |
Verzija na dan 14 juli 2008 u 17:21
Kostur ili skelet (grč. skeletos=isušeno tijelo, mumija) se u biologiji odnosno u anatomiji naziva dio tijela koji čini nosivu strukturu organizma. Uopćeno postoje dvije vrste kostura odnosno skeleta: tzv. egzoskelet koji čini stabilnu vanjsku opnu jednog organizma, i tzv. endoskelet koji čini nosivu strukturu u unutrašnjosti tijela.
U prenesenom značenju se pod kosturom uvijek podrazumijeva osnovni, noseći dio nečega, npr. u građevini (kostur zgrade) ili u umjetnosti (kostur skulpture).
Citoskelet
Citoskelet (grč. kytos=ćelija ili stanica) služi za stabiliziranje i davanje oblika ćelije. Osim toga ćelije se uz pomoć citoskeleta mogu kretati i transportirati tvari u svojoj unutrašnjosti. Dijelovi citoskeleta osim toga vrše određene radnje u procesu prenosa signala između ćelija. Citoskelet se sastoji od tankih proteina, koje je ćelija po potrebi u stanju producirati ili razgraditi. Ovi proteini se nazivaju mikrofilamenti i protežu se kao niti kroz ćeliju u svim pravcima.
Hidroskelet
Najjednostavnija od svih vrsta kostura koja je zastupljena prije svega kod beskičmenjaka koje popularno nazivamo crvima. Hidroskelet se u suštini sastoji od vanjske mišićne opne koja (slično crijevu za zalijevanje bašte) vrši pritisak na vodu u unutrašnjosti tijela. Budući da se voda da vrlo slabo komprimirati, tijelo organizama s hidroskeletom je prilično čvrsto.
Egzoskelet
Ostale životinje, prije svega člankonošci (grč.: arthropoda), a unutar ove grupe insekti, pauci i rakovi, su razvile ekzoskelete. Pošto egzoskeleti uglavnom nemaju veliku mogućnost rasta, kod ovih životinja u toku individualnog razvoja uglavnom dolazi do presvlačenja prilikom kojeg se stari oklop odbacuje i zamjenjuje novim.
Egzoskeleti se mogu sastojati od različitih materija. Primjeri su kosti i hrskavica (kod kornjača i plakoderma tj. oklopnih riba), hitin (kod člankonožaca), kalcijevi spojevi (kod korala, školjki i nekih mnogočekinjaša) ili silikata (kod silikatnih algi i radiolarije).
Egzoskelet inesktima ne služi samo kao zaštita, nego i kao površina za spoj mišića, vodootporna opna koja štiti od isušivanja i kao čulo za interakciju s okolinom. Sastoji se od nekoliko slojeva s četiri funkcionalno različite regije: epicuticula, procuticula, epidermis i basallamina.
Endoskelet
Endoskelet je noseća struktura organizma koja se nalazi u unutrašnjosti tijela. Ovakve strukture možemo naći kod svih hordata, bodljokožaca i spužvi. Endoskelet tijelu daje stabilnost i omogućuje slobodno kreanje. Pravi endoskelet se razvija iz mezoderma i ovakav tip kostura nalazimo kod hordata i bodljokožaca.
Spužve
Skelet spužvi se sastoji od mikroskopskih krečnjačkih ili silicijumdioksidnih tzv. spicula. Spicule tvore sklerociti, vrsta ćelija u mezoglodei. Po materijalu od kojih su načinjene spicule spužve dijelimo na krečnjačke i silikatne spužve.
Bodljokošci
Skelet bodljokožaca u koje se ubrajaju i morske zvijezde se sastoji najvećim dijelom od kalcita uz mali dodatak magnezijevog oksida. Nalazi se ispod vanjske kože (epiderma) u mezodermu i stvara se unutar ćelijskih zajednica tzv. sklerocita. Materija koju stvaraju ovi sklerociti (tzv. stereom) je porozna i stoga istovremeno i čvrsta i laka. Ona vremenom srasta u ploče (osikli) koji mogu rasti u svim pravicma i stoga nadomjestiti gubitak jednog dijela tijela. članci koji povezuju pojedine dijelove kostura se mogu pokretati uz pomoć mišića.
Hordati
Skelet kičmenjaka (kralježnjaka) i leptokardija se sastoji od čvrstih elemenata koji se mogu pomjerati uz pomoć mišića. Kod čovjeka i uopćeno kod većine kičmenjaka se ovi elementi nazivaju kosti. Drugi veoma važan dio kostura kod hordata je hrskavica. Kod sisara je nalazimo uglavnom u području zglobova, dok je kod drugih životinja (npr. kod hrskavičnjača ili rušljoriba kojima pripada ajkula) skelet u potpunosti izgrađen od hrskavice.
Dok se kosti sastoje od osteocita (specifične koštane ćelije), hrskavica se sastoji od hondrocita (specifične hrskavične ćelije). Na osnovu međućelijske matrice se razlikuju hijalinska, elastična i končasta hrskavica.
Kičmenjaci
Kosturi kičmenjaka (kralježnjaka) pokazuju velike sličnosti ali se kod različitih životinja ipak daju primijetiti važne razlike koje su nastale pod uticajem životnog prostora i uslova.
- Ribe
- Kostur riba je izgrađen iz hrskavice ili iz kostiju. Osnovne karakteristike riba, peraja, su pojačane koštanim nitima (tzv. radije). Parna prsna i stomačna peraja su spojena s ramenim ili karličnim pojasom dok su neparna peraja preko perajnih nosača (tzv. radijali) srasla s kičmom. Riblje kosti se sastoje od okoštane hrskavice.
- Ptice
- Da bi što više umanjile težinu, neke kosti kod ptica su ispunjene zrakom.
- Morski sisari
- Da bi olakšalo ili omogućilo kretanje u vodi, kod morskih sisara su se prednji udovi razvili u obliku peraja. Stražnji ekstremiteti su se ili potpuno izgubili (kao kod kitova) ili su se spojili u jednu zajedničku repnu peraju (kao kod foka ili tuljana).
- Ljudski kostur predstavlja 12% ukupne mase tijela, što znači da kod čovjeka težine 75 kg kostur teži samo 9 kilograma. Kostur odraslog čovjeka se sastoji od nešto više od 200 kostiju (tačan broj se može razlikovati od čovjeka do čovjeka) i dijeli se u aksijalni i udni dio. Aksijalni kostur čine lobanja, vrat i torzo. Udni kostur se sastoji od kostiju ruku i nogu, te ramenog i karličnog pojasa.
- Ljudskom kosturu je potrebno više godina dok se u potpunosti ne razvije. Iako se nadlaktična kost (lat. humerus) razvije još za vrijeme trudnoće (8. sedmica), kostur je potpuno razvijen tek oko 20. životne godine.