Razlika između verzija stranice "Murat II"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
CERabot (razgovor | doprinosi)
m Bot automatski mijenja tekst (-bitci +bitki)
JAnDbot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: el:Μουράτ Β΄
Red 39: Red 39:
[[cs:Murad II.]]
[[cs:Murad II.]]
[[de:Murad II.]]
[[de:Murad II.]]
[[el:Μουράτ Β΄]]
[[en:Murad II]]
[[en:Murad II]]
[[es:Murad II]]
[[es:Murad II]]

Verzija na dan 14 oktobar 2008 u 10:51

Murat II.

Murat II (1404. - 3. februar 1451.), osmanlijski sultan.


Murat II postaje sultan u 17. godini poslje smrti oca Mehmeda I Njegova gotovo cjelokupna vladavina je ratno doba što se nalazi u potpunoj suprotnosti s ličnošću ovog sultana.

Nedugo poslije smrti Mehmeda I Bizant objavljuje rat neiskusnom nasljedniku. Kada rat po to umiruće Carstvo krene loše ono uspijeva u njega na svojoj strani uvući Veneciju. Praktično ovaj rat završava 1430. godine kada je Solun osvojen od strane Turskih trupa, ali manji okršaji su se vodili sve do 1432. godine. S druge strane rat se također vodio s Mađarsko-srpskom koalicijom na Balkanu i protiv Karamidskog emirata u Aziji. Povod za taj drugi rat postaje želja sultana za povratak dijela današnje Rumunije natrag Turskoj državi kao što je to i bilo prije bitke kod Angore. Taj rat završava mirovnim sporazumom kojim se potvrđuje tadašnji status quo. Na opće iznenađenje Murat II. potpisuje svoju abdikaciju 1444. godine u korist sina Mehmeda II

Ipak sudbina nije dopustila mirni odlazak u mirovinu ovog čovjeka željnog mira. Tokom te iste godine križarska vojska ulazi na teritorij Turske države i pobjeđuje vojsku neiskusnog Mehmeda II. Taj poraz dovodi do bune protiv mladog sultana sa zahtjevom povratka Murata II. na državno čelo. To se ostvaruje pa Turska vojska pod vodstvom staro-novog sultana pobjeđuje križare 11. novembra 1444. godine u bitki kod Varne.

To poniženje svrgavanja Mehmed II nije nikad zaboravio i nakon što Murat II ponovno abdicira 1451. godine on se pobrinuo da ga niko ne može pozvati nazad na državno čelo.