Aulos

Svirač aulosa

Aulos je duhački instrument orijentalnog porijekla koji se koristio (najviše) u Staroj Grčkoj. To je dionizijski instrument uzbuđenja i strasti. Nalik je na našu obou, sastojao se od cijevi (koje su na kraju otvorene) sa rupicama. Na gornjem kraju aulos je imao dvostruki jezičak. Aulos je izrađivan od trske, šimšira, obične ili slonove kosti, ali nikada od kovine. Klasični aulos se zapravo sastojao od dvije potpuno odvojene cijevi iste ili različite dužine (diaulos - dvostruki aulos), koje je svirač istovremeno držao u ustima. Vjerovatno je da je istovremeno sviranje na dvostrukom aulosu proizvodila nekakvu vrstu heterofonije. Na desnom, dubljem aulosu, izvodila se melodija, a na lijevom, višem, pratnja. Broj rupica na aulosu nije bio stalan. Vremenom se taj broj povećavao: od četiri, na dvanaest, pa petnaest rupica.

Izvori

• Josip Andreis, Historija muzike, (1966.).
• Članak sadrži i prevedene odlomke sa Wikipedije na engleskom jeziku.