Razlika između verzija stranice "Viseći vrtovi Babilona"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 1: Red 1:
{{Preuređivanje}}
{{Preuređivanje}}
[[Slika:Ogrody semiramidy.jpg|desno|mini|250p|Viseći vrtovi Babilona]]
[[Slika:Ogrody semiramidy.jpg|desno|mini|250p|Viseći vrtovi Babilona]]
Ostaci visećih vrtova u Babilonu nalaze se na istočnoj obali rijeke Eufrat, na oko 50 km južno od Bagdada, u Iraku. Povijest svjedoči da je babilonsko carstvo cvjetalo u vrijeme vladavine čuvenog kralja Hamurabija (1792-1750 g.p.n.e.) Ipak, smatra se da su legendarni viseći vrtovi izgrađeni za vrijeme vladavine njegovog potomka Nabukodonosora II (604-562. g.p.n.e.) i to po želji njegove supruge koja je bila "dovedena iz Medije i naročito voljela planinski pejzaž".
Nabukodonosor je naredio da se u blizini njegove palače podignu uzvišenja od kamenja, da im se da oblik brda i da se zasade raznovrsnim drvećem.

Po želji svoje supruge, koja je poticala Medijce, zasadio je kasnije jedan od onakvih vrtova kakvi su u domovini njegove žene bili uobičajeni.
Detaljni opisi visećih vrtova pronađeni su u djelima grčkih povjesničara Berosa i Diodorusa Sikulusa. U tablicama iz vremena Nabukodonosora, međutim, ni na jednom mjestu se ne pominje postojanje visećih vrtova, iako se mogu naći opisi njegove palate i samog grada Babilona. Sve do 20. stoljeća mnoge misterije vezane za viseće vrtove nisu bile otkrivene - čak se i danas arheolozi bore da prikupe dovoljno dokaza prije nego izvedu konačne zaključke o tačnoj lokaciji vrtova, njihovom sistemu navodnjavanja i njihovom stvarnom izgledu. Neki noviji podaci ukazuju čak i da je vrtove sagradio drugi vladar - Senaherib, i to oko 1000 godina ranije nego što se do sada smatralo.
Kada je jevrejski pisac Flavije (37-100 n.e.) opisivao ove vrtove, mislio je, bez sumnje, na slavne Semiramidine viseće vrtove.

Pisci starog vijeka prikazuju Semiramidu kao ženu obdarenu božanskom moći, no ona nije bila Nabukodonosorova supruga. Očigledno je da je legendarna Semiramidina figura tek kasnije dovedena u vezu sa vrtovima Nabukodonosorove supruge.
Detaljne opise vrtova iznose i poznati starogrčki pisci tog doba - Strabo i Filo bizantijski. Evo izvoda iz njihovih djela: "Vrtovi su oblika kvadrata stranice dužine oko četiri pletre (stara mjera za dužinu, prim. prev.) Sačinjavaju ih lučni svodovi koji se uzdižu nad popločanim osnovama, a terase su izgrađene stepenasto, jedna nad drugom pod različitim kutovima..."; "U vrtovima se uzgajaju egzotične biljke posađene na same terase, poduprte kamenim stubovima... Potoci vode teku s visina i spuštaju se u slapovima do tla... Oni navodnjavaju sve vrtove, natapajući korijenje biljaka i čineći cio predio vlažnim i sparnim. Tako je trava stalno zelena, a drveće buja... Ovo umjetničko djelo kraljevskog luksuza odaje utisak prirodnosti, jer se uticaj čovjeka u održavanju ovih vrtova nikada ne vidi."
Ne bi se više smjelo sumnjati u to da je babilonski kralj bio graditelj vrtova.

Kada je 1819. njemački arheolog Robert Koldevej počeo iskopavanja Babilona, pronašao je u sjeverno-istočnom dijelu južnog dvorca zasvođenu građevinu sa dubokim bunarom - kao u antičkim opisima. Koldevejevo uvjerenje da se nalazi pred temeljima visećih vrtova do danas još niko nije ozbiljno osporio.
Novijim arheološkim istraživanjima drevnog grada Babilona u Iraku otkriveni su temelji kraljevske palate, ostaci lučnih svodova i odličan sistem navodnjavanja u južnom dijelu palate, kao i masivni zidovi debljine 25 metara za koje se pretpostavlja da su ostaci samih terasa.
U svakom slučaju, nije se doslovno radilo o visećim vrtovima; termin je vjerovatno nastao usljed greške u prijevodu. Pošto se latinska riječ "pensilis", koja zaista ima ovo značenje, može prevesti kao terasasti vrtovi Babilona, oni su cvjetali na spiralno terasastoj građevini koja se dizala u visinu, na nekoj vrsti bašte pod krovom, koja se mogla vještački navodnjavati.

Ova cvjetna oaza u pustinjskoj klimi Babilona budila je pažnju. Ali zar nije bilo logičnije da se slavna Babilonska kula proglasi svjetskim čudom?
Kada je Aleksandar Veliki došao u Babilon, legendarna kula je već bila propala, a prva lista svjetskih čuda nastala je tek dvije stotine godina kasnije.
[[Slika:Hanging Gardens of Babylon.gif|mini]]
[[Slika:Hanging Gardens of Babylon.gif|mini]]
[[Slika:Hanging Gardens of Babylon.jpg|mini]]
[[Slika:Hanging Gardens of Babylon.jpg|mini]]

Verzija na dan 17 decembar 2008 u 05:11

Viseći vrtovi Babilona

Ostaci visećih vrtova u Babilonu nalaze se na istočnoj obali rijeke Eufrat, na oko 50 km južno od Bagdada, u Iraku. Povijest svjedoči da je babilonsko carstvo cvjetalo u vrijeme vladavine čuvenog kralja Hamurabija (1792-1750 g.p.n.e.) Ipak, smatra se da su legendarni viseći vrtovi izgrađeni za vrijeme vladavine njegovog potomka Nabukodonosora II (604-562. g.p.n.e.) i to po želji njegove supruge koja je bila "dovedena iz Medije i naročito voljela planinski pejzaž".

Detaljni opisi visećih vrtova pronađeni su u djelima grčkih povjesničara Berosa i Diodorusa Sikulusa. U tablicama iz vremena Nabukodonosora, međutim, ni na jednom mjestu se ne pominje postojanje visećih vrtova, iako se mogu naći opisi njegove palate i samog grada Babilona. Sve do 20. stoljeća mnoge misterije vezane za viseće vrtove nisu bile otkrivene - čak se i danas arheolozi bore da prikupe dovoljno dokaza prije nego izvedu konačne zaključke o tačnoj lokaciji vrtova, njihovom sistemu navodnjavanja i njihovom stvarnom izgledu. Neki noviji podaci ukazuju čak i da je vrtove sagradio drugi vladar - Senaherib, i to oko 1000 godina ranije nego što se do sada smatralo.

Detaljne opise vrtova iznose i poznati starogrčki pisci tog doba - Strabo i Filo bizantijski. Evo izvoda iz njihovih djela: "Vrtovi su oblika kvadrata stranice dužine oko četiri pletre (stara mjera za dužinu, prim. prev.) Sačinjavaju ih lučni svodovi koji se uzdižu nad popločanim osnovama, a terase su izgrađene stepenasto, jedna nad drugom pod različitim kutovima..."; "U vrtovima se uzgajaju egzotične biljke posađene na same terase, poduprte kamenim stubovima... Potoci vode teku s visina i spuštaju se u slapovima do tla... Oni navodnjavaju sve vrtove, natapajući korijenje biljaka i čineći cio predio vlažnim i sparnim. Tako je trava stalno zelena, a drveće buja... Ovo umjetničko djelo kraljevskog luksuza odaje utisak prirodnosti, jer se uticaj čovjeka u održavanju ovih vrtova nikada ne vidi."

Novijim arheološkim istraživanjima drevnog grada Babilona u Iraku otkriveni su temelji kraljevske palate, ostaci lučnih svodova i odličan sistem navodnjavanja u južnom dijelu palate, kao i masivni zidovi debljine 25 metara za koje se pretpostavlja da su ostaci samih terasa.