Ephraim Kishon

Efraim Kišon (heb. אפרים קישון – Ephraim Kishon), 23. avgust 1924.-29. januar 2005., izraelski satiričar, dramaturg, scenarista i filmski režiser.

Rođen je u Budimpešti kao Ferenc Hoffmann. Studirao je likovnu umjetnost, slikarstvo i skulpturu, a tokom studija je pisao humorističke eseje i scenska djela. Preživljava holokaust tokom Drugog svjetskog rata i nakon 1945. mijenja prezime u Kišont. Emigrirao je u Izrael 1949. gdje mu je imigracijski radnik promjenio ime u Efraim Hišon.

Iako nije znao hebrejski, brzo ga je savladao i postaje autor satiričke kolumne u dnevniku na jednostavnom hebrejskom , Omer (Omer), već nakon dvije godine. Od 1952. je bio autor kolumne Had Gadja ("Had Gadya") u dnevniku Ma'ariv (Ma'ariv). Posvetio se pisanju političke i socijalne satire, ali je pisao i djela čistog humora, tako da je ubrzo ova kolumna postala najpopularnija u cjeloj zemlji. Njegov izvrsni smisao za jezik i za likove je primjenio i u brojnim skečevima za pozorišta.
Svoju suprugu uvijek u djelima oslovljava sa najbolja od svih žena. Evo jednog kratkog citata iz njegove knjige:

U Švicarskoj se govore tri jezika: Nijemci znaju francuski i talijanski, Francuzi znaju francuski, a Talijani znaju kako da obrađuju zemlju. Oni francuskog porijekla gledaju s visoka na Nijemce, Nijemci gledaju s visoka na Francuze, zajedno gledaju s visoka na Talijane, a svi zajedno gledaju s visoka na strance.

iz Les Parents Terrible