Razlika između verzija stranice "Silicij-dioksid"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćena izmjena 808767 korisnika 88.207.97.5 (razgovor)
CERabot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Automatska zamjena teksta (-Slika: +Datoteka:)
Red 1: Red 1:
{{Hemijski spoj
{{Hemijski spoj
| Strukturna formula = [[Slika:Towering_Sand_Dunes.jpg|200px]]
| Strukturna formula = [[Datoteka:Towering_Sand_Dunes.jpg|200px]]
| Hemijski spoj = Silicijum dioksid
| Hemijski spoj = Silicijum dioksid
| Druga imena = Silicijum (IV) oksid, kvarc, kremen
| Druga imena = Silicijum (IV) oksid, kvarc, kremen
Red 33: Red 33:
==Upotreba==
==Upotreba==


[[Slika:silikon.png|thumb|Struktura silikona|left]]
[[Datoteka:silikon.png|thumb|Struktura silikona|left]]
Silicijum dioksid je jedna od osnovnih komponenata u proizvodnji [[staklo|stakla]]. Važnu grupu minerala čine [[silikatni minerali]]. Zamjenom OH-grupa u silikatnoj kiselini organskim radikalima, moguće je kontrolisati reakciju kondenzacije, pri čemu nastaju polimerni spojevi strukture slične [[ketoni]]ma R<sub>2</sub>C=O, pa se nazivaju silikoketoni ili '''[[silikoni]]'''.
Silicijum dioksid je jedna od osnovnih komponenata u proizvodnji [[staklo|stakla]]. Važnu grupu minerala čine [[silikatni minerali]]. Zamjenom OH-grupa u silikatnoj kiselini organskim radikalima, moguće je kontrolisati reakciju kondenzacije, pri čemu nastaju polimerni spojevi strukture slične [[ketoni]]ma R<sub>2</sub>C=O, pa se nazivaju silikoketoni ili '''[[silikoni]]'''.



Verzija na dan 6 januar 2009 u 12:19

Šablon:Hemijski spoj Silicijum dioksid (SiO2) se javlja u tri alotropske modifikacije: kvarc, tridimit i kristobalit. Svaki od ova tri oblika postoji još u dvije modifikacije (α i β)

Hemijske osobine

Silicijum dioksid je prilično inertan. Ne reaguje sa kiselinama, osim sa fluorovodoničnom kiselinom (HF). Taljenjem sa alkalnim hidroksidima prelazi u rastvorljive silikate:

SiO2 + 2 NaOH → Na2SiO3 + H2O

Kiselina koja odgovara silicijum dioksidu naziva se ortosilikatna kiselina, ali se ne može dobiti kao kod oksida nemetala rastvaranjem u vodi, jer je silicijum oksid netopiv. Najlakši način je hidroliza silicijum tetrahlorida:

SiCl4 + 4 H2O → H2SiO4 + 4 H+ + 4 Cl-

Ova kiselina u monomolekularnom obliku postoji pri pH oko 3,2. Pri nižim ili višim vrijednostima počinje polimerizirati.

Soli silikatnih kiselina se nazivaju silikati. Samo alkalni silikati se rastvaraju u vodi. Polimerizirana silikatna kiselina prelazi u gel, čijim sušenjem nastaje silikagel.

Upotreba

Struktura silikona

Silicijum dioksid je jedna od osnovnih komponenata u proizvodnji stakla. Važnu grupu minerala čine silikatni minerali. Zamjenom OH-grupa u silikatnoj kiselini organskim radikalima, moguće je kontrolisati reakciju kondenzacije, pri čemu nastaju polimerni spojevi strukture slične ketonima R2C=O, pa se nazivaju silikoketoni ili silikoni.