Razlika između verzija stranice "Ante Gotovina"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Adding: fi
No edit summary
Red 24: Red 24:




[[Category:Ratni zločinci|Gotovina, Ante]]
[[Category:Optuženi za ratne zločine|Gotovina, Ante]]


[[be:Антэ Гатовіна]]
[[be:Антэ Гатовіна]]

Verzija na dan 23 mart 2006 u 01:12

Ante Gotovina (Pašman kod Zadra, 1955.-), penzionisani hrvatski general i optuženik za ratne zločine.

Biografija

Podaci o Gotovini su skromni, dobrim dijelom temeljeni na romansiranoj biografiji «Ratnik» autora bivšega glavnog urednika "Vjesnika", publiciste Nenada Ivankovića, za koju ne postoje kriteriji po kojim bi se moglo odrediti šta je istina, a šta fikcija. No, najvjerovatnije su sljedeće činjenice: Ante Gotovina, sin dalmatinskog ribara, u adolescentskoj je dobi, željan avantura, pobjegao iz rodnoga mjesta i prije doba punoljetnosti prijavio se u francusku Legiju stranaca. Tamo je proveo više godina, i nakon obuke sudjelovao je u vojnim operacijama u Čadu i drugim mjestima Afrike i Azije gdje još postoje francuski neokolonijalni interesi. Nakon otpuštanja u podoficirskom činu narednika, Gotovina je, vjerovatno, djelovao kao vojni instruktor i agent za vezu u zemljama Latinske Amerike, najkasnije u Paragvaju, skoro sigurno s prešutnim odobrenjem francuskih vlasti. Pripovijesti o njegovu navodnom glamuroznom životu u pariškom mondenskom društvu (Serge Gainsborough, Romain Gary...) nemoguće je provjeriti.

Uloga u ratu u Hrvatskoj

Stupivši u kontakt s hrvatskim iseljenicima u Argentini, Gotovina (koji je u međuvremenu izgubio svaki kontakt s domovinom) doznaje za proglašenje hrvatske samostalnosti te se vraća u Hrvatsku u junu 1991., odmah stupivši u Zbor Narodne Garde. Sudjeluje u teškim borbama u Zapadnoj Slavoniji i gradovima (Novska, Nova Gradiška) u sastavu 1. gardijske brigade, prvo kao borac, a zatim kao zapovjednik. Nakon ranjavanja i oporavka, od 1992. do 1996. vrši dužnost zapovjednika Zbornog područja Split, a nakon toga je glavni inspektor odbrane. Brzo je vojno napredovao, te je u činu general-bojnika bio jednim (uz Janka Bobetka i Antu Rosu) od glavnih zapovjednika u Operaciji Maslenica, a kao general-pukovnik organizira i vodi više ključnih vojnih operacija: odbranu Livna i Tomislavgrada od postrojbi Mladićeve Vojske RS, dugotrajni puzeći rat u kojem je tokom desetak mjeseci slomljena srpska odbrana u Livanjskom polju, obroncima Dinare i Šator planine, osvajanje Glamoča i Bosanskog Grahova, te opkoljavanje Knina što je stvorilo preduvjete za brzo i uspješno izvršenje Operacije Oluja. Nakon toga, Gotovina je u drugoj polovici 1995. glavni zapovjednik združenih snaga HV i HVO u Operaciji Maestral, kada je potpuno razbijena vojska bosanskih Srba, a hrvatske snage su zajedno sa Armijom Republike Bosne i Hercegovine došle na udaljenost 23 kilometra od Banja Luke. Slom srpske paradržave u Bosni i Hercegovini spriječila je svjetska, uglavnom američka diplomatija. Ante Gotovina je optužen za ubistvo najmanje 150 srpskih civila za vrijeme Operacije Oluja, i genocid nad srpskim stanovništvom.

Međunarodni sud za ratne zločine

Već tokom posljednje 2-3 godine 20. stoljeća, u doba zalaska hrvatskog predsjednika Tuđmana, počele su dopirati glasine o mogućim optužnicama protiv hrvatskoga državnog vrha, kao i vojnih zapovjednika, što je Tuđman u nekoliko navrata javno komentirao, a ondašnja opozicija dočekala s podsmijehom i nevjericom. Promjenom vlasti u januaru 2000., dolazi do antagoniziranja novouspostavljene šesteročlane koalicije i novog predsjednika Mesića s jedne strane, te poražene stranke HDZ-a i većega broja najviših hrvatskih oficira, odnosno onih koji nisu imali simpatija za vlast liberalno-anacionalne provenijencije. Zbog otvorenog pisma nekoliko hrvatskih najviših oficira, u kojem je oštro kritikovana politika nove vlasti, a koju je supotpisao, Gotovina je penzonisan 2000. godine.

Glasine koje su kolale neko vrijeme pokazale su se istinitima: Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu podigao je u junu 2001. optužnicu protiv Ante Gotovine, optužujući ga za planiranje etničkoga čišćenja, ratne zločine, te sudjelovanje u zločinačkom pothvatu. Gotovina je odbio primiti optužnicu (koja je dostupna na jednoj od vanjskih linkova), te se od podizanja optužnice do hapšenja 7. decembra 2005. na Kanarskim otocima nalazio u bijegu, s nepoznatim prebivalištem. Obje hrvatske vlasti, i koalicijska (2000-2004), i HDZ-ovska (2004- ) priznaju legitimitet Haaškoga suda i pozivale su Gotovinu da se preda. Hrvatska javnost, međutim, o tome ima nešto drugačiji stav: ispitivanja javnoga mnjenja pokazuju da većina drži da se Gotovina ne bi trebao predati, te da je optužnica protiv njega samo politička mahinacija.

Hapšenje generala Gotovine

Ante Gotovina je uhapšen 7. decembra 2005. na Kanarskim otocima (Španija) u jednom turističkom hotelu zbog optužbe za ratne zločine počinjene protiv srpskih civila i njihove imovine tokom i nakon operacije "Oluja", od augusta do novembra 1995.

Vanjski linkovi