Katakomba

Katakombe su podzemne grobnice u kojima su sahranjivani stari kršćani. Isklesane su u mekoj stijeni na svetom području koje okružuje Rim.

Kad je car Neron počeo progoniti kršćane, za molitvu su se sastajali u grobnicama – u to je vrijeme svaki građanin na groblju bio siguran. Sredinom 3. vijeka, kada se u katakombama više nisu osjećali sigurnima, ljudi su zazidali postojeće ulaze i napravili nove, tajne. Podzemni su se hodnici pružali kilometrima – čak se kaže da bi katakombe bile duže od cijelog Apeninskog poluotoka kad bi se hodnici pružali pravocrtno.

U doba cara Konstantina završava progon kršćana te katakombe počinju posjećivati hiljade hodočasnika. U 5. vijeku se ulazi u katakombe zatrpavaju kako bi ih se zaštitilo od Gota koji su u to vrijeme osvojili i opustošili Rim. Ulazi u podzemne hodnike toliko su dobro skriveni da je tek 1578. godine slučajno pronađena jedna katakomba.

Hodnici su najčešće dugi tri do četiri kilometra, a široki tek toliko da se dva pogrebnika, koja nose mrtvačka nosila, mogu mimoići. Stube koje vode u ove hodnike ponekad su i 12 metara ispod zemlje, a pri njihovom se dnu hodnici račvaju u brojnim pravcima.

Neke katakombe imaju dva ili više nivoa – katakombe svetog Sebastijana imaju čak četiri nivoa. Tijela umrlih stavljala su se u šupljine u zidovima, koje su prvobitno bile zazidane ciglama ili kamenjem. Kako su mnoge od tih pregrada u međuvremenu popustile i popucale, današnji se posjetitelji često moraju provlačiti između dugih redova kostura.