Razlika između verzija stranice "Jean Baptiste Siméon Chardin"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: ro:Jean Siméon Chardin
Red 47: Red 47:
[[pl:Jean Chardin]]
[[pl:Jean Chardin]]
[[pt:Jean-Baptiste-Siméon Chardin]]
[[pt:Jean-Baptiste-Siméon Chardin]]
[[ro:Jean Siméon Chardin]]
[[ru:Шарден, Жан Батист Симеон]]
[[ru:Шарден, Жан Батист Симеон]]
[[sv:Jean-Baptiste-Siméon Chardin]]
[[sv:Jean-Baptiste-Siméon Chardin]]

Verzija na dan 1 februar 2009 u 18:41

Jean Baptiste Siméon

Jean Baptiste Siméon Chardin (Pariz, 2. novembar 1699. - Pariz, 6. decembar 1779.), francuski slikar, jedan od najvećih slikara cvijeća, voća i karakternih figura.

Stil

Chardin je opsjednutošću velikim historijskim prizorima i veličanstvenim portretima već unaprijed bio obilježen kao slikar drugoga reda. No, ubrzo je tu klasifikaciju pretvorio u vlastitu prednost postavši veoma popularan u građanskom staležu.

Već se samim odabirom tema, genre-scena, mrtve prirode i portreta bitno suprotstavlja pomodnoj maniri aristokrata kasnoga baroka i rokokoa slikajući domaćinske, građanske intimne interijere s likovima u zatvorenim i tamnim prostorima ili pak mnogobrojne mrtve prirode s najraznolikijim bogatstvom sadržaja: od Lule i vrčeva do Bakrenog kotla, Kolača ili pak Raže i Zeca. Odslikati psihički izraz modela bio je jedan od osnovnih zahtjeva realističkoga Chardinova portreta, najčešće dijela neke komorne scene ili prikaza u interijeru. Upravo intimnost tih kompozicija osnovna je odlika Chardinova slikarstva.

Jednostavnost svagdašnjice dovedena do monumentalnosti Chardina je dovela do velike popularnosti još za života, a u historiji mu evropske likovne umjetnosti osigurala mjesto slikara građanskog sloja i malih, običnih ljudi. Uloga toga velikog slikara u historije slikarstva mnogo je veća i važnija nego li se to na prvi pogled može činiti. Do smrti, 6. decembra 1779., Jean Baptiste Simeon Chardin postao je jedan od onih velikih umjetnika čija je snaga djela zadirala i izvan područja umjetnosti i slikarstva i upozoravala na rastuću snagu buržoazije i jačanje njezina duha što će već nepuno desetljeće poslije, upravo u samome Parizu, veličanstveno i dramatično stupiti na svjetsku historijsku pozornicu.

Šablon:Link FA