Fenomenologija duha

"Fenomenologija duha" (Phänomenologie des Geistes 1807.), djelo je Georga Vilhelma Fridriha Hegela. To je najvažnije Hegelovo filozofsko djelo, ono istražuje koncept duha, pitajući se kako je ono sastavljeno od sebe i od svjeta, i u procesu daje prikaz čitavog sistema metafizike, etike, i političke filozofije. Često spominjano kao jedno od Hegelovih radikalnijih djela, ono daje uvod u poznatu Hegelovu dijalektiku. Hegel u ovoj knjizi unosi razvoj svih mogućih formi svijesti, do tačke u kojoj svijest postaje moguća ne kao puki fenomen, već kao realnost kakva je ona po sebi, poistovjećena kako sa saznanjem apsoluta tako i sa trenutkom kada "duh" konačno saznaje sebe. "Fenomenologija duha" sadrži odličnu analizu krhke prirode samosvijesti, a naročito načina na koji ona zavisi od priznanja od strane drugih. Prema tome, pojava singularnog "duha" kao suprotnost normalnoj pluralnosti mnoštva duhova opravdana je društvenom prirodom samosvijesti.

Relevantni članci

• Filozofija
• Hegel
• Enciklopedija filozofskih nauka
• Nauka logike
• Historija filozofije

Nedovršeni članak Fenomenologija duha koji govori o filozofiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.