Razlika između verzija stranice "Velites"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Nova strana: '''Velites''' (lat.) su bili lako naoružani vojnici koji su služili u vojsci Rimske Republike. Vojska Starog Rima sastojala s… |
m robot Mijenja: ca:Veles |
||
Red 12: | Red 12: | ||
[[be:Пелтасты]] |
[[be:Пелтасты]] |
||
[[ca: |
[[ca:Veles]] |
||
[[de:Velites]] |
[[de:Velites]] |
||
[[en:Velites]] |
[[en:Velites]] |
||
⚫ | |||
[[es:Vélites]] |
[[es:Vélites]] |
||
⚫ | |||
[[it:Velita]] |
|||
[[he:וליטים]] |
[[he:וליטים]] |
||
[[hu:Velites]] |
[[hu:Velites]] |
||
[[ |
[[it:Velita]] |
||
[[ja:ウェリテス]] |
[[ja:ウェリテス]] |
||
[[nl:Velites]] |
|||
[[pl:Velites]] |
[[pl:Velites]] |
||
[[ru:Велиты]] |
[[ru:Велиты]] |
Verzija na dan 14 mart 2009 u 19:03
Velites (lat.) su bili lako naoružani vojnici koji su služili u vojsci Rimske Republike. Vojska Starog Rima sastojala se od nekoliko legija i u svakoj od njih broj legionara tipa velites odgovarao je broju legionara tipa hastati i principes (oko 1000). Velites su bili opremljeni laganim oklopom izrađenim od kože životinja (često ne svi) i malim drvenim štitom (ne uvijek) i malim bacačkim kopljima sličnim ali nešto kraćim od onih koji se koriste u današnjoj olimpijskoj sportskoj disciplini bacanje koplja.
Tokom bitaka koje su vodile legije, veliti su prvi napadali neprijatelja, ometali ga i provocirali. Pod stalnom vatrom kopalja kojim su ga velites gađali, protivnik je teško održavao borbeni poredak i/ili bio primoravan na povlačenje odnosno preuranjeni napad. Nedostatak teže opreme poput boljeg oklopa ili štita davao im je veliku brzinu kretanja i okretljivost. Ove osobine su omogućavale izvršavanje određenih radnji koje teška pješadija nije mogla te su legije tako mogle sprovoditi više različitih taktičke manevara.
Dakle, brzina i pokretljivost koju su velites posjedovali, kao i činjenica da se nisu borili u formaciji, otvarala je prostor za efiksano sukobljavanje i sa neobičnim neprijateljskim trupama koje su koristile borna kola ili slonove. S druge strane, velites se nisu mogli efikasno nositi u borbi prsa u prsa protiv neprijatelja, pogotovo ne protiv teške pješadije.
Pljusak malih kopalja imao je veoma negativan uticaj po moral neprijatelja i to je zapravo bila glavna snaga i cilj ovih trupa: psihološki oslabiti neprijatelja. Ipak, stari Rimljani nisu visoko cijenili ove trupe ali je njihovo učešće u borbama davalo dovoljno vremena i prostora ostatku legije da se pripremi i izvrši borbeni zadatak.
Gaius Marius ih je svojom vojnom reformom ukinuo krajem II stoljeća p.n.e.