Razlika između verzija stranice "Silicij-dioksid"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m robot Mijenja: es:Óxido de silicio (IV) |
m robot Dodaje: ar:ثاني أكسيد السيليكون |
||
Red 39: | Red 39: | ||
[[Kategorija:Oksidi]] |
[[Kategorija:Oksidi]] |
||
[[ar:ثاني أكسيد السيليكون]] |
|||
[[bg:Силициев диоксид]] |
[[bg:Силициев диоксид]] |
||
[[bn:সিলিকন ডাই অক্সাইড]] |
[[bn:সিলিকন ডাই অক্সাইড]] |
Verzija na dan 7 juli 2009 u 00:24
Šablon:Hemijski spoj Silicijum dioksid (SiO2) se javlja u tri alotropske modifikacije: kvarc, tridimit i kristobalit. Svaki od ova tri oblika postoji još u dvije modifikacije (α i β)
Hemijske osobine
Silicijum dioksid je prilično inertan. Ne reaguje sa kiselinama, osim sa fluorovodoničnom kiselinom (HF). Taljenjem sa alkalnim hidroksidima prelazi u rastvorljive silikate:
- SiO2 + 2 NaOH → Na2SiO3 + H2O
Kiselina koja odgovara silicijum dioksidu naziva se ortosilikatna kiselina, ali se ne može dobiti kao kod oksida nemetala rastvaranjem u vodi, jer je silicijum oksid netopiv. Najlakši način je hidroliza silicijum tetrahlorida:
- SiCl4 + 4 H2O → H2SiO4 + 4 H+ + 4 Cl-
Ova kiselina u monomolekularnom obliku postoji pri pH oko 3,2. Pri nižim ili višim vrijednostima počinje polimerizirati.
Soli silikatnih kiselina se nazivaju silikati. Samo alkalni silikati se rastvaraju u vodi. Polimerizirana silikatna kiselina prelazi u gel, čijim sušenjem nastaje silikagel.
Upotreba
Silicijum dioksid je jedna od osnovnih komponenata u proizvodnji stakla. Važnu grupu minerala čine silikatni minerali. Zamjenom OH-grupa u silikatnoj kiselini organskim radikalima, moguće je kontrolisati reakciju kondenzacije, pri čemu nastaju polimerni spojevi strukture slične ketonima R2C=O, pa se nazivaju silikoketoni ili silikoni.