Razlika između verzija stranice "Ćilibar"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m robot Dodaje: csb:Bùrsztin |
m robot Mijenja: uk:Бурштин |
||
Red 97: | Red 97: | ||
[[tl:Amber]] |
[[tl:Amber]] |
||
[[tr:Kehribar]] |
[[tr:Kehribar]] |
||
[[uk:Бурштин |
[[uk:Бурштин]] |
||
[[vi:Hổ phách]] |
[[vi:Hổ phách]] |
||
[[zh:琥珀]] |
[[zh:琥珀]] |
Verzija na dan 7 juli 2009 u 17:49
Ćilibar | |
---|---|
Općenito | |
Kategorija | Mineraloid |
Hemijska formula | C10H16O[1] |
Identifikacija | |
Molekularna težina | 152,2 |
Kristalni sistem | amorfan |
Tvrdoća | 2 - 2,5 |
Ultraljubičasta fluorescencija | plvo-bijelo do žuto-zeleno |
Ćilibar ili jantar je fosilna smola, koja se upotrebljava za izradu nakita i lakiranje. Iako nije mineral, jer nema kristalnu strukturu, smatra se dragim kamenjem. Grčki naziv za ćilibar je elektron, te odatle potiče i naziv za elektricitet (prilikom trljanja, ćilibar se naelektriše). Ćilibar se dobivao iz četinarskog drveta Pinus succinifera, koje je izumrlo. To je tvrdi lomljivi materijal, aromatskog mirisa, rastvorljiv u kiselinama. Obično je polutransparentan sa sjajnom površinom. Moguće ga je polirati. Sadrži sukcinatnu kiselinu u kompleksiranom obliku. Sintetički ćilibar je fenol-formaldehidna (ili druga) smola. Jantarno ulje je smjesa terpena i koristi se za lakiranje.[2]
Rasprostranjenost
Nalazišta ćilibara se mogu naći u mnogim zemljama svijeta. Najpoznatija nalazišta u Evropi su ona u baltičkim zemljama, Poljskoj i Njemačkoj; ima ga u Švicarskoj, Austriji i na Siciliji. U Americi ga ima najviše u Dominikanskoj Republici.
Reference
- ^ F. Cardarelli: Materials Handbook, 2000, Springer ISBN 978-1-84628-668-1
- ^ J. A. Vaccari:Materials Handbook, McGraw Hill, 2002 ISBN 978-0071360760