Asturija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kneževina Asturija

Principado de Asturias
Geografski položaj Kneževine Asturije u Španiji
Geografski položaj Kneževine Asturije u Španiji
Država Španija
Glavni gradOviedo
Vlada
 • PredsjednikFrancisco Álvarez-Cascos Fernández
Površina
 • Ukupno10.604 km2
Mjesto po površini10.
Stanovništvo (2006)
 • Ukupno1.076.896
 • Rang13.
 • Gustoća101,53 /km2
ISO 3166 kodES-O
Statut usvojen11. januar 1982.
Broj predstavnika u kongresu8
Broj predstavnika u senatu6
Veb-sajtwww.princast.es

Asturija, također i Kneževina Asturija (španski Principado de Asturias, asturski Principáu d'Asturies ili Asturies) je jednoprovincijalna autonomna zajednica. Smještena je na obali Biskajskog zaliva i graniči s Galicijom na zapadu, na istoku s Kantabrijom i na jugu s Kastilijom i Leónom.

Njena teritorija je nešto veća od 10.000 km2 i broji nešto više od milion stanovnika. Službeni jezik je španski, iako stanovnici govore asturskim, koji nema službeni status, ali je pod posebnom zaštitom u skladu sa Statutom autonomije.

Glavni grad je Oviedo (na asturskom Uviéu). Glavnina asturskog stanovništva živi u središnjem predjelu, od obale prema unutrašnjosti. Najnaseljeniji grad je Gijón (Xixón, 273.931), slijedi glavni grad Oviedo (212.174) i Avilés (84.171).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Historija[uredi | uredi izvor]

Asturija je bila nastanjena još u kamenom dobu. U srednjem kamenom dobu razvila se originalna kultura. Bronzano doba je karakteristično po megalitima i tumulusima (zemlja koja se nabacivala na grobnice pokojnika). Keltski narod Asturi obuhvaćao je različita plemena koja su nastanjivala prostor današnje Asturije. Keltski uticaj održao se do danas i ogleda se u toponimima rijeka i planina, kao i imena naselja.

Rimska osvajanja između 29. i 19. godine p. n. e. učinila su da Asturija uđe u historiju.

Nakon nekoliko vijekova bez stranih osvajanja, Svevi i Vizigoti pokušali su da osvoje teritoriju u 6. vijeku. U 8. vijeku, osvajanja se završavaju sa muslimanskom invazijom. Stanovnike tadašnje Asturije nije bilo lahko porobiti, a sam planinski teren težko osvojiti, tako da Asturija nikada nije potpuno pstala dio Islamske Španije. Zapravo, sa početkom mavarskih osvajanja, Asturija je postala utočište kršćanskog plemstva i 722. godine dolazi do proglašenja Kraljevine Asturije (Regnum Asturorum), koja je postala kolevka i polazna tačka španske Rekonkiste.

Asturijska monarhija će u 10. vijeku ustupiti mjesto Kraljevini Leonu. Zahvaljujući kantabrijskom planinskom venacu u toku srednjeg vijeka Asturija je bila dosta izolovana, pa samim tim nema mnogo historijskih izvora iz tog perioda. Godine 1388. Asturija postaje kneževina, a svakom nasljedniku španskog prijestola se dodjeljuje titula princa od Asturije (špa: Príncipe de Asturias). Trenutno tu titulu nosi princ Felipe (špa: Felipe), sin španskog kralja, Huana Karlosa I (špa: Juan Carlos I).

Nakon svog uključenja u Kraljevinu Španiju, iz Asturije će poteći mnogi pripadnici visoke aristokratije na španskom dvoru koji su odigrali važnu ulogu u kolonizaciji Amerike. U 16. vijeku broj stanovnika je dostigao cifru od 100.000 stanovnika. Taj broj se udvostručio u sljedećem vijeku, dolaskom američkog kukuruza.

U 18. vijeku Asturija je bila jedan od centara španske prosvećenosti. Industrijska revolucija je donela novi sistem eksploatacije prirodnih bogatstava. Od 1830. otvaraju se rudnici uglja i gvožđa. U isto vrijeme, veliki broj ljudi je imigrirao u Ameriku. Oni koji su su uspjeli u Americi, obično su se vraćali u domovinu kao dobrostojeći ljudi. Bili su poznati pod imenom "Indijanci" (špa: Indianos), zato što su se obogatili u "Zapadnim Indijama", kako se u to vreme nazivala Amerika. Te porodice su ostavile traga iza sebe koji još uvek može da se vidi u velikom broju modernističkih vila, kao i mnogim kulturnim institucijama kao što su besplatne škole ili javne biblioteke.

Tokom Španskog građanskog rata (1936-1939), Asturija je ostala izolovana od centralne vlade, te je morala da osnuje sopstvenu. Oviedom je vladao pukovnik Aranda, koji je pripadao nacionalističkom taboru. Republikanska vlada je bezuspješno pokušavala da uspostavi vlast u provinciji, i uprkos činjenici da su bili u većini, zbog pomoći pobunjenicima koju je pružao šef vojske u Oviedu, pukovnik Aranda, nije uspjela da se nametne u Asturiji. U Hihonu, pukovnik Pinilja će organizovati pobunu po kasarnama.

Oba tabora su sebi postavila cilj: republikanska vlada da brzo okonča sa pobunjeničkim žarištima, a nacionalisti, da izdrže dok ne stigne galicijska kolona. Dolazak galicijske kolone kao pojačanja nacionalistima, bio je uzrok raskola na republikanskoj strani između komunista i anarhista. Poraz za porazom dovodi do gubljenja morala na republikanskoj strani, do konačne pobjede nacionalista 1939. godine. Sa pobjedom frankističkih snaga, Asturija je bila svedena na "provinciju Oviedo" a veze sa španskom krunom su iskidane. Ovakvo stanje će potrajati do Frankove smrti, 1975. godine. Puno ime provincije sa svim privilegijama koje nosi je vraćeno 1977. godine sa povratkom demokratije u Španiju.

Sa dolaskom demokratije u Španiju nakon Frankove smrti, Asturija dobija status autonomne zajednice u okviru španske države 1982. godine proglašavanjem Statuta o autonomiji.

Jezik[uredi | uredi izvor]

Jedini službeni jezik u Asturiji je španski. Asturski jezik se također govori, i zaštićen je zakonom iz 1998. godine o upotrebi i promociji asturskog jezika

Teritorijalna organizacija[uredi | uredi izvor]

Prema Statutu autonomije, zajednica se dijeli na 78 općine (u Asturiji se one nazivaju concejos i imaju istu vrijednost kao municipios). Općine se dijele na parroquia, koje se pak dijele na četvrti (barrios).

Statut također poznaje podjelu na okruge (comarcas), iako se do danas još nisu razvili.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Sadašnju demografsku sliku Asturije karakterizira najviša stopa smrtnosti (12 promila) i najniža stopa nataliteta (6 promila) u Španiji, zbog čega se broj stanovnika od 1987. godine smanjuje, iako se u velikim gradovima to ne primjećuje.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Privreda Asturije temelji se na rudarstvu. Njena industrija tradiconalno je vezana za ugalj. Hunosa (Hullera del Norte Sociedad Anónima) je preduzeće koja iskorištava rudnike uglja. Španski ugalj nije rentabilan zbog toga što sadrži puno sumpora. Također, ovaj sektor prolazi kroz krizu.

Kultura[uredi | uredi izvor]