Bertrand Russell

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bertrand Russell
Russell 1957.
Rođenje (1872-05-18) 18. maj 1872.
Trelleck, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt2. februar 1970(1970-02-02) (97 godina)
Penrhyndendraethe, Ujedinjeno Kraljevstvo

Bertrand Arthur William Russell (Bertrand Artur Vilijam Rasel; Trelleck, Vels, 18. maj 1872. – Penrhyndendraethe, 2. februar 1970), britanski filozof, matematičar i društveni reformator. Prema Russellu poziv filozofa se sastoji prije svega, u borbi za istinu. Istina po njemu treba biti naučno potkrijepljena, daleko od svih predrasuda, bez netrpeljivosti, egzaktna, nepersonalna, jer će jedino tako omogućiti razumijevanje među ljudima. Bio je humanistički angažovan protiv svih oblika dehumanizacije, degradacije čovjeka i ljudske zajednice[1].

Biografija[uredi | uredi izvor]

Na Trinity Collegeu u Cambridgeu studirao je filozofiju i matematiku, gdje po završetku studija 1895. počinje univerzitetsku karijeru, ali je 1916. udaljen zbog borbene protivratne agitacije, a 1918. je iz istog razloga zatvoren na šest mjeseci. Potomak je ugledne plemićke porodice, ali ubrzo i sam stiče glas slobodnog mislioca, pacifista, kritičara građanskog morala i borca za ljudsku jednakost. Politički se angažira na lijevom krilu laburističke stranke, ali na zastupničkim izborima 1922. i 1923. nema uspjeha. Od 1938. do 1944. predavao je na različitim univerzitetima u SAD-u, a tek je 1944. ponovno izabran za profesora na Trinity Collegeu. I nakon Drugog svjetskog rata nastavlja s političkim aktivnošću humanista: bori se protiv "ludila hladnog rata", predsjedava "Međunarodnom sudu za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu", pa je u 89. godini drugi put zatvoren kao vođa i učesnik antinuklearnih demonstracija. Godine 1950. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Njegovo prvo filozofsko zanimanje vezano je uz matematički prilaz filozofije, a iz te faze proizašlo je monumentalno djelo "Principia mathematica" nastalo u saradnji s A. N. Whiteheadom, koje je obojici autora donijelo svjetsku slavu i postalo ishodište novog smjera u filozofiji i matematici. Već 1901. istaknuo se kao briljantan logičar, uočivši paradoks koji je proizlazio iz petog aksioma Fregeove logičke analize aritmetike (Russellov paradoks, također, paradoks berberina je jedan od poznatijih paradoksa koji se bavi teorijom skupova). U svojoj konkretnoj društvenoj borbi decidirani je kritičar svake dominacije, proizlazila ona iz vlasništva, države ili iz međurasnih i međuspolnih odnosa.

Glavna djela[uredi | uredi izvor]

  • Principi matematike
  • Načela društvene obnove
  • Uvod u matematičku filozofiju
  • Osvajanje sreće
  • Historija zapadne filozofije
  • Istraživanje značenja i istine
  • Naše saznanje spoljašnjeg sveta
  • Filozofija logičkog atomizma
  • Analize materije
  • Problemi filozofije
  • Mudrost Zapada

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Grlić, Danko (1982). Leksikon filozofa. Zagreb: Naprijed. str. 357.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Pisanja dostupna na internetu[uredi | uredi izvor]

Ostalo[uredi | uredi izvor]