Biosinteza proteina

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Biosinteza bjelančevina)

Sinteza bjelančevina / biosinteza proteina je proces u kojem ćelija stvara proteine. Ponekad se isti termin upotrebljava i kada se govori o translaciji, ali je praksa njegova upotreba podrazumijeva sveukupni proces stvaranja proteina, koji počinje transkripcijom, a završava se translacijom. Sinteza proteina je općenito ista kod prokariota i eukariota, tj. među njima, u tom pogledu nema suštinskih razlika.[1][2][3][4][5]

Transkripcija[uredi | uredi izvor]

U procesu prepisivanja genetičke informacije (transkripcije)kao matrica služi samo jedan od dva polulanca koji čine molekuluDNK. Taj lanac ustvari služi kao kalup za sintezu komplementarnog lanca nukleotida u primarnom prepisu. Transkripcija počinje fazom koja se označava kao inicijacija. Enzim RNK polimeraza se veže na određenoj sekvenci DNK molekule, koja služi kao startna pozicija za transkripciju. Segment za koji se veže RNK polimeraza se naziva promotor.

Prilikom vezanja enzima na promotor, razdvajaju se dva spiralno uvijena polinukleotidna polulanca DNK molekule.Nakon toga slijedi faza zvana elongacija (=izduživanje). Enzim RNK polimeraza se kreće duž polulanca DNK koji se prepisuje kao kalup, pri čemu se sintetizira ribonukleotidni polimer.

Kada RNK polimeraza dospije do faze zvane terminacija, neophodne su modifikacije novonastalog lanca. Dodavanjem 'kape'na 5' kraj lanca iRNK, molekula se štiti od degradacije. Polinukleotidni lanac koji se sastoji od baza adenina, poli-A rep, se nadograđuje na 3'kraj novonastalog lanca, što ga stabilizira.

Translacija[uredi | uredi izvor]

Tokom translacije, informacijska RNK (iRNK) se, sa jezika nukleotida, prevodi na novi 'jezik' aminokiselina, što omogućava sintezu polipeptidnog lanca nastajućeg proteina. Ovo 'prevođenje' genetičkog koda se odvija u ćelijskim organelama ribosomima.

U ribosome pristižu specijalne molekule RNK zvane transportna RNK, koji se vežu na odgovarajuće pozicije molekule iRNK, koje na svom kraju nose 'porukčenu' aminokiselinu. Precizno pozicioniranje sveke molekule transportne RNK na informacijsku RNK je moguće prisustvom antikodona koji je neodvojivi dio t-RNK. Tako određena t-RNK, za koju je hemijski vezana odgovarajuća aminokiselina prolazi kroz ribosom i dodaje aminokiselinu rastućem novonastalom polipeptidu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Voet D., Voet J. G., Pratt C. W. (2013): Fundamentals of biochemistry: Life at the molecular level, 4th Ed. Wiley, Hoboken, NJ, ISBN 0470547847.
  2. ^ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
  3. ^ Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger principles of biochemistry. W. H. Freeman and Co., ISBN 978-1-4641-0962-1.
  4. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  5. ^ Sofradžija A., Berberović Lj., Hadžiselimović R. (2003): Biologija za 2. razred opće gimnazije: 39-41. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-581-0.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]