Denaturacija (biohemija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Denaturacija bjelančevina na primjeru kuhanog jajeta i analogija vezanja sa spajalicama za papir.

Denaturacija je proces u kojem se bjelančevinama narušava kvartarna, tercijarna i sekundarna proteinska struktura koja je prisutna u njihovom prirodnom stanju. Gubitak se postiže vanjskim uticajem, agensima poput snažne kiseline ili baze, koncentrirane neorganske soli, organskog rastvarača (kao što su alkohol i hloroform), radijacija ili toplota.[1] Ako se bjelančevine u živoj ćeliji denaturira, ishod je poremećaj ćelijskeaktivnosti i moguća ćelijska smrt. Denaturirane bjelančevine moguispoljavati različita svojstva, od konformacijske promjene do gubitka topivosti i proteinske agregacije.

Sekvenca aminokiselina u bjelančevinama je tačno određen, kao i prostorni oblik, koji je vrlo bitan za njihovu bioaktivnost. Naruši li se prostorni oblik i struktura, bjelančevine više ne mogu obavljati svoju dotadašnju funkciju, jer jedošlo do njihove denaturacije, odnosno gubitka prirodnog stanja.

Kuglaste bjelančevine ili globularne denaturiraju znatno lakše nego vlaknaste. Nakon toplotne denaturacije, kuhana jaja postaju čvrsta, a meso se stvrdne.

Ova denaturacija nije isti proces koji se primjenjuje kod proizvodnje denaturiranog alkohola.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mosby's Medical Dictionary (8th izd.). Elsevier. 2019. Pristupljeno decembar 2019. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)