Dioklecijan

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dioklecijan
Car Rimskog carstva
Vladavina20. novembar 284. - 1. maj 305.
PrethodnikKarin
NasljednikKonstancije I
SupružnikPrisca
DjecaGalerija Valerija
Rođenje22. decembar 244.
Salona (današnji Solin), Rimsko carstvo
Smrt3. decembar 311. (u 66. godini)
Aspalathos (današnji Split), Rimsko carstvo
Mjesto sahraneKatedrala svetog Duje, Split

Dioklecijan (latinski: Gaius Aurelius Valerius Diocletianus Augustus; 22. decembar 244 – 3. decembar 311) bio je rimski car od 284. do 305. godine. Rođen je u porodici nižeg društvenog statusa u rimskoj provinciji Dalmaciji. Tokom vladavine cara Kara bio je komandant konjice. Nakon smrti cara Kara i njegovog sina Numerijana tokom kampanje u Perziji, Dioklecijan je proglašen carem. Pošto je ovu titulu imao i mlađi sin preminulog cara Karin, Dioklecijan ga je porazio u bici kod Margusa. Dioklecijanova vladavina je stabilizovala carstvo i označila kraj Krize trećeg stoljeća.

Kako bi imao potpunu kontrolu nad Rimskim carstvom, Dioklecijan je 1. marta 293. godine imenovao Galerija i Konstancija za Cezare. Tokom perioda tetrarhije, svaki car je vladao trećinom carstva. Nakon toga je osigurao granice carstva i uništio svaku prijetnju svojoj moći. Tokom mnogih ratova između 285. i 299. godine porazio je Sarmate, Karpijce, Alemane i uzurpatore Egipta. Nakon toga je Galerije, uz pomoć Dioklecijana, vodio uspješan rat protiv Sasanidskog carstva, tradicionalnog rimskog neprijatelja. Nakon što je 299. godine zauzeo njihov glavni grad Ktesifon, Dioklecijan je naknadnim pregovorima postigao dugotrajan i povoljan mir.

Dioklecijan je razdvojio i proširio civilnu i vojnu službu i reorganizirao provincijsku podjelu carstva uspostavljajući najveću birokratsku vladu u historiji Rimskog carstva. Nakon toga, osnovao je nove administrativne centre u Nikomediji, Mediolanumu, Antiohiji i Trieru. Birokratski i vojni rast, stalni ratovi i građevinski projekti su povećali rashode carstva, što je zahtijevalo sveobuhvatnu poresku reformu. Međutim, svi njegovi planovi nisu bili uspješni. Pokušaj obuzdavanja inflacije preko kontrole cijena je bilo kontraproduktivno i zanemarivo. Iako je bio djelotvoran, Dioklecijanov tetrarhijski sistem je propao nakon njegove abdikacije nakon navoda Maksencija i Konstantina, sinova Maksimijana i Kostancija. Dioklecijanovi progoni (303. - 311.) su bili posljednji veliki i najkrvaviji zvanični progoni hrišćana; hrišćanstvo je 324. godine postalo glavna religija carstva tokom vladavine prvog hrišćanskog cara Konstantina.

Uprkos neuspjesima i raznim izazovima, Dioklecijanove reforme su fundamentalno promijenile strukturu carske vlasti i ekonomski i vojno stabilizirale carstvo, omogućavajući mu da ostane netaknuto još sto godina. Oslabljen bolešću, Dioklecijan je abdicirao 1. maja 305. godine čime je postao prvi car Rimskog carstva koji je dobrovoljno abdicirao. Ostatak života je proveo u svojoj palači na dalmatinskoj obali. Njegova palača je na kraju postala jezgro današnjeg grada Splita.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Porijeklom je iz seljačke porodice. Uzdigao se od običnog vojnika do vojnog zapovjednika u Meziji i zapovjednika carske tjelesne garde. Poslije smrti Numerijana u nerazjašnjenim okolnostima Dioklecijan uspijeva da ga vojska 284. proglasi carem, tj. pobunjenikom protiv cara Karina. Odlučujuću vojnu bitku za vlast Dioklecijan gubi, ali, ne gubeći duh, organizira ubistvo Karina postavši tako napokon car. Samo godinu dana kasnije, tj. 286. godine imenovao je svog prijatelja Maksimijana augustom i suvladarom, predavši mu na upravu zapadni dio carstva. Osiguravši granice države na Eufratu i u Siriji, uzeo je 293. sebi za suvladara i cezara Galerija, koga je oženio svojom kćerkom Valerijom. Istodobno je i Maksimijan za svog suvladara i cezara proglasio Konstancija I Klora.

Time je u državi provedena tetrarhija:

Zakone, koji su vrijedili za čitavo carstvo, izdavala su zajednički sva 4 vladara. Kao car bio je najžešći progonitelj kršćana, a progone je otpočeo oko 303. godine objavljivanjem tzv. Četiri edikta. Najpoznatija žrtva njegovih progona bio je biskup Dujam (danas poznatiji kao Sveti Duje). Vladao je apsolutistički i uveo je strogi dvorski ceremonijal po orijentalnom uzoru. Svoju ličnost okružio je kultom, tako da su Senat i preostale republikanske institucije i tradicije izgubile svaki značaj. U skladu s tim Dioklecijan se proglasio sinom boga Jupitera i zahtijevao da svi pred njim moraju pasti ničice (proskineza) i poštovati ga kao živog boga. Tako je s božanskim carem (dominus deus) otpočeo dominat, a principat završio.

Državu je podijelio na 12 dijeceza (101 provincija). Italiji je oduzeo dotadašnji povlašteni položaj u pogledu plaćanja poreza. Uredio je finansije i porezni sistem te reformirao novčani sistem. Također je reorganizirao vojsku i donio zakon o maksimiziranju cijena živežnih namirnica i usluga (Dioklecijanov edikt o cijenama 301). Odvojio je i vojnu upravu od civilne i uveo hijerarhiju dvorskih i društvenih staleža.

Za vrijeme vladavine vodio je ratove protiv Germana i Perzijanaca. Dvije godine prije abdikacije (zbog bolesti) počeo je proganjati kršćane, iako im je prije toga bio naklonjen. 1. maja 305. odrekao se carske časti (istovremeno je to učinio i Maksimijan) i povukao se u svoju palaču u Dalmaciji, koju je dao sagraditi na području današnjeg Splita (danas poznata Dioklecijanova palača). Nakon napuštanja carske vlasti bavio se vrtlarstvom (najdraže mu je bilo uzgajanje kupusa). U privatnom životu doživio je tešku tragediju kad mu je uzurpator Licinije dao ubiti ženu Prisku i kćer Valeriju. Umro je, a postoji i teorija da se ubio (otrovao), 316. godine, u 81. godini života jer se bojao kako će ga njegovi nasljednici ubiti.


prethodnik:

Karin (283-285)

Rimski carevi
nasljednik:

Konstancije I Klor (305-306)

suvladar:

Maksimijan (286-305)
Galerije (293-305)
Konstancije I Klor (293-305)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]