Dositej Obradović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dositej Dimitrije Obradović
Rođenje17. februar 1742?
Čakovo, Habsburško Carstvo
Smrt1811
Beograd, Karađorđeva Srbija

Dositej Obradović srpski je pisac koji se smatra najvažnijim predstavnikom srpskog prosvjetiteljstva. Najpoznatiji je po djelima Sovjeti zdravogo razuma i Život i priključenja.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Čakovu u Banatu (danas Rumunski Banat), u zanatlijskoj porodici. Još kao učenik osnovne škole odaje se sanjarenju i vjerskom zanosu. Poslije smrti njegovog oca, njegov tetak, da bi ga izliječio od sanjarenja i misticizma, ispisao ga je iz škole i poslao na zanat. Ali želja za naukom, koju je on gledao u crkvenim knjigama, nije nestala ni kasnije i čim se ukazala prilika, ostavio je zanat i rodbinu i pobjegao u fruškogorski manastir Hopovo.

Tu se zakaluđerio i počeo ozbiljno misliti o pustinjačkom životu. Ali, kad je bolje i bliže upoznao manastirski život i kaluđersko bratstvo, uvidio je da to ne odgovara životopisima svetaca i njegovim iluzijama. Pored toga, došle su mu do ruku i druge, "graždanske" knjige, iz kojih uviđa da izvan crkve postoji i druga mudrost, upravo ono za čim je žudio. Poslije 3 godine manastirskog života odlazi iz manastira, u koji se više nije vraćao. Od tog trenutka nastaju njegova neprekidna putovanja radi studija.

Kao učitelj ili kao manastirski gost obilazi skoro cijeli Balkan i Malu Aziju, zatim Italiju, Njemačku, Francusku, Englesku, Austriju i Rusiju. U Izmiru je proveo nekoliko godina, kao učenik čuvene grčke bogoslovske škole Jeroteja Dendrina. Tu i na Krfu je naučio grčki jezik, književnost i filozofiju. Poslije toga živi u Dalmaciji kao učitelj, zatim u Zadru i Trstu. Iz Trsta odlazi u Beč, gdje je proveo punih 6 godina u učenju njemačkog jezika i kulture. Kao učitelj jezika odlazi iz Beča u Karlovce i Moldaviju. Mantiju je skinuo tek u Halleu, kad se upisao na studij filozofije. Filozofske studije nastavlja u Leipzigu i tu počinje i sam pisati. 1783. štampa svoje prvo i najbolje djelo, Život i priključenija. Putovao je još u Pariz, London i Rusiju, gde je bio pozvan za nastavnika jedne vojne škole.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]