Društvo

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Slijeva na desno: porodica u Savannakhetu, Laos; jato ribe u blizini Fidžija; vojna parada na španski nacionalni praznik; gomila šopinga u Maharaštri, Indija.

Društvo je grupa pojedinaca uključenih u stalnu društvenu interakciju ili velika društvena grupa koja dijeli istu prostornu ili društvenu teritoriju, tipično podložna istom političkom autoritetu i dominantnim kulturnim očekivanjima. U sociologiji i antropološkim naukama označava općenit pojam koji obuhvata različite karakteristike ograničenog broja osoba, koji međusobno povezani kao socijalni akteri zajedno žive i direktno ili indirektno vrše međusobne interakcije. Etnologija (nauka o narodima) pod društvom podrazumijeva veću socijalnu grupu čiji su članovi međusobno povezani zajedničkim jezikom, ubjeđenjima, tradicijama, iskustvima i zajedničkim mjerilom vrijednosti.[1] Društva karakteriziraju obrasci odnosa (društvenih odnosa) između pojedinaca koji dijele karakterističnu kulturu i institucije; dato društvo se može opisati kao zbir takvih odnosa među njegovim konstitutivnim članovima. U društvenim naukama, veće društvo često pokazuje stratifikaciju ili obrasce dominacije u podgrupama.

Društva izgrađuju obrasce ponašanja tako što određene radnje ili koncepte smatraju prihvatljivim ili neprihvatljivim. Ovi obrasci ponašanja u datom društvu poznati su kao društvene norme. Društva i njihove norme prolaze kroz postepene i stalne promjene.

U mjeri u kojoj je kolaborativno, društvo može omogućiti svojim članovima da imaju koristi na načine koji bi inače bili teški na individualnoj osnovi; Tako se mogu razlikovati i pojedinačne i društvene (zajedničke) koristi, ili se u mnogim slučajevima mogu utvrditi da se preklapaju. Društvo se također može sastojati od ljudi istomišljenika kojima upravljaju vlastite norme i vrijednosti unutar dominantnog, većeg društva. Ovo se ponekad naziva subkultura, termin koji se uveliko koristi u kriminologiji, a također se primjenjuje na posebne podsekcije većeg društva.

U širem smislu, a posebno unutar strukturalističke misli, društvo se može ilustrovati kao ekonomska, društvena, industrijska ili kulturna infrastruktura sastavljena od, a ipak različita, od raznolike kolekcije pojedinaca. U tom smislu, društvo može značiti objektivne odnose koje ljudi imaju s materijalnim svijetom i drugim ljudima, a ne "drugim ljudima" izvan pojedinca i njihovog poznatog društvenog okruženja.

Pojam društva se odnosi na čovječanstvo u cjelini (nasuprot životinjskom i biljnom carstvu), kao i na određene grupe ljudi, naprimjer na jedan narod ili naciju. Međutim, društvo se može odnositi i na neku prostorom ograničenu grupu ljudi i strukturiranu međuzavisnost između njih (npr. švedsko društvo) ili na klaster u socijalnoj mreži čovječanstva, koji se može ograničiti multipleksitet socijalnih interakcija i gustoću društvene mreže.

U aktuelnoj sociologiji pojam društva se koristi unutar te nauke često sa neodređenim značenjem.

Koncepti[uredi | uredi izvor]

Ljudi spadaju između presocijalnog i eusocijalnog na spektru životinjske etologije. Veliki majmuni su uvijek bili više (Bonobo, Homo, Pan) ili manje (Gorila, Pongo) društvene životinje. Prema antropologu Mauriceu Godelieru, jedna kritična novost u društvu, za razliku od najbližih bioloških srodnika čovječanstva (čmpanze i bonoba), je roditeljska uloga koju preuzimaju mužijaci, a koja je navodno bila odsutna kod naših najbližih rođaka, za koje očinstvo općenito nije odredivo.[2][3]

Sa evolucijske tačke gledišta, čini se da je opstanak ljudskskog roda, u teškim fizičkim uslovima, bio na strani drupe koja praktikuje društveni život-Homo sapiensa.[4]

U sociologiji[uredi | uredi izvor]

Društvena grupa omogućava svojim članovima da imaju koristi na načine koji inače ne bi bili mogući na individualnoj osnovi. Tako se mogu razlikovati i razmatrati i individualni i društveni (zajednički) ciljevi. Društvena etologija mrava (formicidae).

Sociolog Peter L. Berger definiše društvo kao "...ljudski proizvod, i ništa osim ljudskog proizvoda, koji ipak kontinuirano djeluje... na svoje proizvođače." Prema njegovim riječima, društvo su stvorili ljudi, ali se ta kreacija svakodnevno vraća i stvara ili oblikuje ljude.[5]

Canis lupus socijalna etologija

Sociolog Gerhard Lenski razlikuje društva na osnovu njihovog nivoa tehnologije, komunikacije i ekonomije: 1) lovci i sakupljači; 2) jednostavna poljoprivredna društva; 3)napredna poljoprivredna društva; 4)industrijska društva; i 5) posebna društva (npr. ribarska društva ili pomorska društva).[6]

Ovo je slično sistemu koji su ranije razvili antropolozi Morton H. Fried, teoretičar sukoba, i Elman Service, teoretičar integracije, koji su proizveli sistem klasifikacije za društva u svim ljudskim kulturama zasnovan na evoluciji društvene nejednakosti i uloge države. Ovaj sistem klasifikacije sadrži četiri kategorije:

  • Lovačko-sakupljačke družine (kategorizacija dužnosti i odgovornosti). Zatim je došlo poljoprivredno društvo.
  • Plemenska društva u kojima postoje ograničeni primjeri društvenog ranga i prestiža.
  • Stratificirane strukture na čelu sa poglavicama.
  • Civilizacije, sa složenim društvenim hijerarhijama i organizovanim, institucionalnim vladama.

Pored ovoga, tu su i:

  • Čovječanstvo, na kojem počivaju svi elementi društva, uključujući i uvjerenja društva.
  • Virtuelno društvo, društvo zasnovano na online identitetu, koje se razvija u informatičkom dobu.

Vremenom su neke kulture napredovale prema složenijim oblicima organizacije i kontrole. Ova kulturna evolucija ima dubok uticaj na obrasce zajednice. Plemena lovaca-sakupljača naselila su se oko sezonskih zaliha hrane da bi postala agrarna sela. Sela su prerasla u gradove. Gradovi su se pretvorili u gradove-države i nacionalne države.[7]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Društva su društvene grupe koje se razlikuju prema strategijama egzistencije, načinima na koji ljudi koriste tehnologiju kako bi ispunili svoje potrebe. Iako su ljudi tokom historije uspostavili mnoge tipove društava, antropolozi imaju tendenciju da klasifikuju različita društva prema stepenu do kojeg različite grupe unutar društva imaju nejednak pristup prednostima kao što su resursi, prestiž ili moć. Praktično sva društva razvila su određeni stepen nejednakosti među svojim ljudima kroz proces društvene stratifikacije, podjele članova društva na nivoe s nejednakim bogatstvom, prestižem ili moći. Sociolozi svrstavaju društva u tri široke kategorije: predindustrijska, industrijska i postindustrijska.[8]::99

Predindustrijsko društvo[uredi | uredi izvor]

U predindustrijskom društvu proizvodnja hrane, koja se odvija korištenjem ljudskog i životinjskog rada, je glavna ekonomska aktivnost. Ova društva se mogu podijeliti prema njihovom nivou tehnologije i načinu proizvodnje hrane. Ove pododjele su Lovačko-sakupljački, pastirski, hortikulturni i poljoprivredni.[9]::96

Lov i sakupljanje[uredi | uredi izvor]

Glavni oblik proizvodnje hrane u lovačko-sakupljačkim društvima je svakodnevno skupljanje divljih biljaka i lov na divlje životinje. Lovci-sakupljači se stalno kreću u potrazi za hranom.[9]::135 Kao rezultat toga, oni ne grade stalna sela i ne stvaraju široku paletu artefakata, obično formiraju samo male grupe kao što su grupe i plemena. Međutim, neka lovačka i sakupljačka društva u područjima s obilnim resursima (kao što je narod Tlingita u Sjevernoj Americi) živjela su u većim grupama i formirala složene hijerarhijske društvene strukture kao što je poglavarstvo. Potreba za mobilnošću također ograničava veličinu ovih društava.[9]::134 Grupe se sastoje od 15 do 50 ljudi u srodstvu.[10] Statusi unutar plemena su relativno jednaki, a odluke se donose opštim dogovorom. Veze koje vezuju pleme su složenije od veza između grupa. Liderstvo je lično – harizmatično – i koristi se u posebne svrhe samo u plemenskom društvu. Ne postoje političke kancelarije koje sadrže stvarnu moć, a šef je samo osoba od uticaja.[9]::146 Porodica čini glavnu društvenu jedinicu, pri čemu je većina članova povezana rođenjem ili brakom.[9]::142 Antropolog Marshall Sahlins opisao je lovce-sakupljače kao "prvobitno bogato društvo" zbog njihovog produženog slobodnog vremena:[11] odrasli u krmnim i hortikulturnim društvima rade u prosjeku oko 6,5 sati dnevno, dok ljudi u poljoprivrednim i industrijskim društvima rade u prosjeku 8,8 sati dnevno.[12]

Pastirsko društvo[uredi | uredi izvor]

Pastirsko društvo je malo efikasniji oblik izdržavanja. Umjesto da svakodnevno traže hranu, članovi pastirskog društva oslanjaju se na pripitomljene stočne životinje kako bi zadovoljile svoje potrebe za hranom. Stočari žive nomadskim životom, seleći svoja stada s jednog pašnjaka na drugi. Budući da je njihova opskrba hranom daleko pouzdanija, pastirska društva mogu podržati veće populacije. Budući da postoje viškovi hrane, potrebno je manje ljudi za proizvodnju hrane. Kao rezultat toga, podjela rada (specijalizacija pojedinaca ili grupa u obavljanju određenih ekonomskih aktivnosti) postaje složenija.[8]::99 Na primjer, neki ljudi postaju zanatlije, proizvodeći alate, oružje i nakit, između ostalih vrijednih predmeta. Proizvodnja robe podstiče trgovinu. Ova trgovina pomaže u stvaranju nejednakosti, jer neke porodice nabavljaju više dobara od drugih. Ove porodice često dobijaju moć zahvaljujući povećanom bogatstvu. Prenošenje imovine s jedne generacije na drugu pomaže u centralizaciji bogatstva i moći. Vremenom se pojavljuju nasljedne poglavice, tipični oblik vladavine u pastoralnim društvima.

Hortikulturalno društvo[uredi | uredi izvor]

Voće i povrće uzgojeno u vrtnim parcelama koje su očišćene od džungle ili šume predstavljaju glavni izvor hrane u hortikulturnom društvu. Ova društva imaju nivo tehnologije i složenosti sličan pastirskim društvima. Historičari koriste izraz Poljoprivredna revolucija da se referišu na tehnološke promjene koje su se dogodile prije čak 10.000 godina, a koje su dovele do uzgoja usjeva i domaćih životinja.[13]::14 Neke hortikulturne grupe koriste metodu sječenja i spaljivanja za uzgoj usjeva.[9]::186 Samoniklo rastinje se kosi i spaljuje, a pepeo se koristi kao gnojivo.[9]::187 Hortikulturisti koriste ljudski rad i jednostavne alate za obradu zemlje jednu ili više sezona. Kada zemljište postane neplodno, hortikulturisti raščišćavaju novu parcelu i ostavljaju staru da se vrati u prirodno stanje. Oni se mogu vratiti na prvobitnu zemlju nekoliko godina kasnije i ponovo započeti proces. Smjenjivanjem svojih vrtnih parcela, hortikulturisti mogu ostati na jednom području prilično dugo. To im omogućava da grade polutrajna ili stalna sela.[9]::165 Veličina stanovništva sela zavisi od količine zemljišta na raspolaganju za poljoprivredu; tako sela mogu biti u rasponu od 30 do čak 2000 ljudi.

Kao i kod pastirskih društava, višak hrane dovodi do složenije podjele rada. Specijalizirane uloge u hortikulturnim društvima uključuju zanatlije, šamane (vjerske vođe) i trgovce.[9]::165 Ova specijalizacija uloga omogućava ljudima da kreiraju širok spektar artefakata. Kao i u pastirskim društvima, višak hrane može dovesti do nejednakosti u bogatstvu i moći unutar hortikulturnih političkih sistema, nastalih zbog ustaljene prirode hortikulturnog života.

Agrarna društva[uredi | uredi izvor]

Oranje volovima u 15. vijeku

Agrarna društva koriste poljoprivredna tehnološka dostignuća za uzgoj usjeva na velikoj površini. Prema Lenskom, razlika između hortikulturnih i agrarnih društava je upotreba pluga.[9]::207 Povećanje zaliha hrane zbog poboljšane tehnologije dovelo je do veće populacije nego u ranijim zajednicama. To je značilo veći višak hrane, što je rezultiralo gradovima koji su postajali centri trgovine podržavajući različite vladare, prosvjetitelje, zanatlije, trgovce i vjerske vođe koji nisu morali brinuti o proizvodnji hrane.

Veći stepen društvenog raslojavanja pojavio se u agrarnim društvima. Na primjer, žene su ranije imale viši društveni status jer su ravnopravnije dijelile rad s muškarcima. U lovačko-sakupljačkim društvima žene su čak skupljale više hrane od muškaraca. Međutim, kako su se prodavnice hrane poboljšale i žene su preuzimale različite uloge u obezbeđivanju hrane za porodicu, muškarci su preuzimali sve dominantniju ulogu u društvu. Kako su se sela i gradovi širili u susjedna područja, sukobi sa drugim zajednicama su se neizbježno javljali. Farmeri su ratnicima davali hranu u zamjenu za zaštitu od invazije neprijatelja. Pojavio se i sistem vladara sa visokim društvenim statusom. Ovo plemstvo je organizovalo ratnike da zaštite društvo od invazije. Na taj način plemstvo je uspjelo izvući dobra od "manjih" članova društva.

Industrijsko društvo[uredi | uredi izvor]

Između 15. i 16. vijeka nastao je novi ekonomski sistem. Kapitalizam je obilježen otvorenom konkurencijom na slobodnom tržištu, na kojem su sredstva za proizvodnju u privatnom vlasništvu. Evropsko otkriće Amerike poslužilo je kao jedan podsticaj za razvoj kapitalizma. Uvođenje stranih metala, svile i začina podstaklo je veliku komercijalnu aktivnost u evropskim društvima.

Industrijska društva se u velikoj mjeri oslanjaju na mašine koje se pokreću na gorivo za proizvodnju robe.[9]::315 Ovo je dovelo do daljeg dramatičnog povećanja efikasnosti. Povećana efikasnost proizvodnje industrijske revolucije proizvela je još veći višak nego prije. Sada višak nisu bili samo poljoprivredna dobra, već i industrijska roba. Ovaj veći višak doveo je do toga da sve promjene o kojima se ranije govorilo u revoluciji pripitomljavanja postanu još izraženije.

Ponovo je došlo do procvata stanovništva.[9]::319 Povećana produktivnost učinila je više robe dostupnim svima. Međutim, nejednakost je postala još veća nego prije. Raspad poljoprivrednih društava doveo je do toga da mnogi ljudi napuste zemlju i potraže posao u gradovima.[9]::328 To je stvorilo veliki višak radne snage i kapitalistima dalo dosta radnika koji su mogli biti unajmljeni za ekstremno niske plate.

Postindustrijsko društvo[uredi | uredi izvor]

Postindustrijska društva su društva u kojima dominiraju informacije, usluge i visoka tehnologija više nego proizvodnja dobara.[8]::102 Napredna industrijska društva sada vide pomak ka povećanju uslužnih sektora u odnosu na proizvodnju. Sjedinjene Američke Države su prva zemlja koja ima više od polovine svoje radne snage zaposlene u uslužnim djelatnostima. Uslužne industrije uključuju vladu, istraživanje, obrazovanje, zdravstvo, prodaju, pravo i bankarstvo.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Rod[uredi | uredi izvor]

Podjela ljudi na muške i ženske rodne uloge kulturno je obilježena odgovarajućom podjelom normi, praksi, odijevanja, ponašanja, prava, dužnosti, privilegija, statusa i moći. Često se vjerovalo da su kulturološke razlike prema spolu nastale prirodno iz podjele reproduktivnog rada; biološka činjenica da žene rađaju dovela je do njihove dalje kulturne odgovornosti za njegovanje i brigu o djeci.[14] Rodne uloge su se historijski razlikovale, a izazovi preovlađujućih rodnih normi su se ponavljali u mnogim društvima.[15][16]

Srodstvo[uredi | uredi izvor]

Sva ljudska društva organizuju, prepoznaju i klasifikuju tipove društvenih odnosa na osnovu odnosa između roditelja, djece i drugih potomaka (srodstvo), i odnosa kroz brak (afinitet). Postoji i treći tip koji se primjenjuje na kumove ili usvojitelje (fiktivno). Ovi kulturno definisani odnosi nazivaju se srodstvom. U mnogim društvima, to je jedan od najvažnijih principa društvenog organizovanja i igra ulogu u prenošenju statusa i naslijeđa.[17] Sva društva imaju pravila tabua incesta, prema kojima su brakovi između određenih vrsta rodbinskih odnosa zabranjeni, a neka imaju i pravila preferencijalnog braka sa određenim srodničkim vezama.[18]

Etnička pripadnost[uredi | uredi izvor]

Ljudske etničke grupe su društvena kategorija koja se zajedno identificira kao grupa na osnovu zajedničkih atributa koji ih razlikuju od drugih grupa. To može biti zajednički skup tradicija, porijekla, jezika, historije, društva, kulture, nacije, religije ili društvenog tretmana unutar područja njihovog stanovanja.[19][20] Etnička pripadnost je odvojena od koncepta rase, koji se zasniva na fizičkim karakteristikama, iako su oboje društveno konstruisani.[21] Dodjeljivanje etničke pripadnosti određenoj populaciji je komplikovano, jer čak i unutar uobičajenih etničkih oznaka može postojati raznovrstan raspon podgrupa, a sastav ovih etničkih grupa može se vremenom mijenjati i na kolektivnom i na individualnom nivou.[22] Također, ne postoji opšteprihvaćena definicija o tome šta čini etnička grupa.[23] Etničke grupe mogu igrati moćnu ulogu u društvenom identitetu i solidarnosti etnopolitičkih jedinica. Usko je povezano sa usponom nacionalne države kao dominantnog oblika političke organizacije u 19. i 20. vijeku.[24][25][26]

Vlada i politika[uredi | uredi izvor]

Sjedište Ujedinjenih nacija u New Yorku, u kojem se nalazi jedna od najvećih svjetskih političkih organizacija

Rana raspodjela političke moći bila je određena dostupnošću svježe vode, plodnog tla i umjerene klime na različitim lokacijama.[27] Kako se poljoprivredna populacija okupljala u većim i gušćim zajednicama, interakcije između ovih različitih grupa su se povećavale. To je dovelo do razvoja upravljanja unutar i između zajednica.[28] Kako su zajednice postajale sve veće, potreba za nekim oblikom upravljanja se povećavala, jer su se sva velika društva bez vlade borila da funkcionišu.[29] Ljudi su razvili sposobnost relativno lakog mijenjanja pripadnosti različitim društvenim grupama, uključujući prethodno jake političke saveze, ako se to smatra pružanjem ličnih prednosti.[30] Ova kognitivna fleksibilnost omogućava pojedinim ljudima da mijenjaju svoje političke ideologije, pri čemu je manje vjerovatno da će oni s većom fleksibilnošću podržavati autoritarne i nacionalističke stavove.[31]

Vlade kreiraju zakone i politike koje utiču na građane kojima upravljaju. Postojalo je više oblika vladavine kroz ljudsku historiju, od kojih je svaki imao različita sredstva za dobijanje moći i mogućnost vršenja različitih kontrola nad stanovništvom.[32] Od 2017. godine, više od polovine svih nacionalnih vlada su demokratske, sa 13% autokratija, a 28% koje sadrže elemente oba.[33] Mnoge zemlje su formirale međunarodne političke organizacije i saveze, a najveća su Ujedinjene nacije sa 193 države članice.[34]

Trgovina i ekonomija[uredi | uredi izvor]

Put svile (crveni) i putevi trgovine začinima (plavi)

Trgovina, dobrovoljna razmjena dobara i usluga, smatra se osobinom koja razlikuje ljude od drugih životinja i navodi se kao praksa koja je Homo sapiensu dala veliku prednost u odnosu na druge hominide.[35] Dokazi sugerišu da je rani H. Sapiens koristio trgovačke puteve na velike udaljenosti za razmjenu dobara i ideja, što je dovelo do kulturne eksplozija i obezbjeđivanja dodatnih izvora hrane kada je lov bio rijedak, dok takve trgovačke mreže nisu postojale za izumrle neandertalce.[36][37] Rana trgovina je vjerovatno uključivala materijale za stvaranje alata poput opsidijana.[38] Prvi istinski međunarodni trgovački putevi bili su trgovina začinima kroz rimsko i srednjevjekovno razdoblje.[39]

Rane ljudske ekonomije su se češće zasnivale na davanju poklona umjesto na sistemu razmjene.[40] Rani novac se sastojao od robe; najstarija valuta u obliku goveda i najšire korištene su školjke kaurija.[41] Novac je od tada evoluirao u kovanice koje je izdavala vlada, te papirni i elektronski novac.[41] Ljudsko proučavanje ekonomije je društvena nauka koja se bavi time kako društva raspodjeljuju ograničene resurse među ljudima.[42] Postoje ogromne nejednakosti u podjeli bogatstva među ljudima; osam najbogatijih ljudi vrijede istu neto novčanu vrijednost kao i najsiromašnija polovina cjelokupne ljudske populacije.[43]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dieter Haller: Dtv-Atlas Ethnologie. 2., dop. izd., dtv, München 2010, ISBN 978-3-423-03259-9, str. 175.
  2. ^ Godelier, Maurice (2004). Métamorphoses de la parenté.
  3. ^ Jack Goody. "The Labyrinth of Kinship". New Left Review. Arhivirano s originala, 27. 9. 2007. Pristupljeno 24. 7. 2007.
  4. ^ Wilson, David Sloan (2008). Evolution for everyone: how Darwin's theory can change the way we think about our lives (Paperback izd.). New York: Delacorte. ISBN 978-0385340922.
  5. ^ Berger, Peter L. (1967). The Scared Canopy: Elements of a Sociological Theory of Religion. Garden City, NYC: Doubleday & Company, Inc. str. 3.
  6. ^ Lenski, Gerhard E. (1974). Human Societies: An Introduction to Macrosociology. New York: McGraw-Hill. str. 96. ISBN 978-0-07-037172-9.
  7. ^ Effland, R. 1998. The Cultural Evolution of Civilizations Arhivirano [Date missing] na Portuguese Web Archive.
  8. ^ a b c OpenStax (2021). Introduction to Sociology, 3rd edition (PDF). Rice University. Arhivirano (iz PDF-a) s orginala 9. 10. 2022.
  9. ^ a b c d e f g h i j k l m Lenski, Gerhard E. (1974). Human Societies: An Introduction to Macrosociology. New York: McGraw-Hill Inc. ISBN 978-0-07-037172-9.
  10. ^ Lee, Richard B.; Daly, Richard (1999). "Introduction: Foragers & Others". The Cambridge Encyclopedia of Hunters & Gatherers. Cambridge University Press. str. 3. ISBN 0-521-57109-X.
  11. ^ Sahlins, M. (1968). "Notes on the Original Affluent Society". Man the Hunter. autora Lee, R.B.; DeVore, I. New York: Aldine Publishing Company. str. 85–89. ISBN 0-202-33032-X. See also: Lewis, Jerome (2008). "Managing abundance, not chasing scarcity" (PDF). Radical Anthropology (2). Arhivirano s originala (PDF), 13. 5. 2013, and Gowdy, John (2005). "Hunter-Gatherers and the Mythology of the Market". Cambridge Encyclopedia of Hunters and Gatherers. autora Lee, Richard B. Arhivirano s originala, 24. 2. 2021.
  12. ^ Sackett, Ross (1996). Time, energy, and the indolent savage. A quantitative cross-cultural test of the primitive affluence hypothesis (PhD). University of California, Los Angeles. S2CID 146347757. Arhivirano s originala, 10. 4. 2022 – preko Semantic Scholar Corpus ID: 146347757.
  13. ^ Bulliet, Richard; Crossley, Pamela; Headrick, Daniel; Hirsch, Steven; Johnson, Lyman (2015). The Earth and Its Peoples: A Global History. Vol. 1
  14. ^ Ridgeway CL (2001). International Encyclopedia of the Social & Behavioral Sciences. ISBN 978-0-08-043076-8.
  15. ^ Alters S, Schiff W (2009). Essential Concepts for Healthy Living. Jones & Bartlett Publishers. str. 143. ISBN 978-0-7637-5641-3. Pristupljeno 3. 1. 2018.
  16. ^ Fortin N (2005). "Gender Role Attitudes and the Labour Market Outcomes of Women Across OECD Countries". Oxford Review of Economic Policy. 21 (3): 416–438. doi:10.1093/oxrep/gri024.
  17. ^ "The Nature of Kinship: Overview". www2.palomar.edu. Arhivirano s originala, 3. 12. 2020. Pristupljeno 24. 10. 2020.
  18. ^ Itao K, Kaneko K (februar 2020). "Evolution of kinship structures driven by marriage tie and competition". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 117 (5): 2378–2384. Bibcode:2020PNAS..117.2378I. doi:10.1073/pnas.1917716117. PMC 7007516. PMID 31964846.
  19. ^ Chandra K (2012). Constructivist theories of ethnic politics. Oxford University Press. str. 69–70. ISBN 978-0-19-989315-7. OCLC 829678440. Arhivirano s originala, 30. 7. 2022. Pristupljeno 1. 6. 2022.
  20. ^ People J, Bailey G (2010). Humanity: An Introduction to Cultural Anthropology (9th izd.). Wadsworth Cengage learning. str. 389. In essence, an ethnic group is a named social category of people based on perceptions of shared social experience or one's ancestors' experiences. Members of the ethnic group see themselves as sharing cultural traditions and history that distinguish them from other groups. Ethnic group identity has a strong psychological or emotional component that divides the people of the world into opposing categories of 'us' and 'them.' In contrast to social stratification, which divides and unifies people along a series of horizontal axes based on socioeconomic factors, ethnic identities divide and unify people along a series of vertical axes. Thus, ethnic groups, at least theoretically, cut across socioeconomic class differences, drawing members from all strata of the population.
  21. ^ Blackmore E (22. 2. 2019). "Race and ethnicity: How are they different?". Culture (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 22. 10. 020. Pristupljeno 24. 10. 2020.
  22. ^ Race, Ethnicity, and Genetics Working Group (oktobar 2005). "The use of racial, ethnic, and ancestral categories in human genetics research". American Journal of Human Genetics. 77 (4): 519–32. doi:10.1086/491747. PMC 1275602. PMID 16175499.
  23. ^ Chandra K (2006). "What is Ethnic Identity and Does It Matter?". Annual Review of Political Science (jezik: engleski). 9 (1): 397–424. doi:10.1146/annurev.polisci.9.062404.170715. ISSN 1094-2939.
  24. ^ Smith AD (1999). Myths and Memories of the Nation. Oxford University Press. str. 4–7.
  25. ^ Banton M (2007). "Max Weber on 'ethnic communities': a critique". Nations and Nationalism. 13 (1): 19–35. doi:10.1111/j.1469-8129.2007.00271.x.
  26. ^ Delanty G, Kumar K (2006). The SAGE Handbook of Nations and Nationalism. London: SAGE. str. 171. ISBN 978-1-4129-0101-7.
  27. ^ Holslag J. A political history of the world: three thousand years of war and peace. str. 24–25. ISBN 978-0-241-38466-4. OCLC 1080190517.
  28. ^ Christian D (2004). Maps of Time. University of California Press. ISBN 978-0-520-24476-4.
  29. ^ Nuwer R. "Why governments are broken – and how to fix them". www.bbc.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 31. 1. 2021. Pristupljeno 24. 10. 2020.
  30. ^ Cronk L, Leech BL (20. 9. 2017). "How Did Humans Get So Good at Politics?". SAPIENS (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 7. 8. 2020. Pristupljeno 24. 10. 2020.
  31. ^ Zmigrod L, Rentfrow PJ, Robbins TW (maj 2018). "Cognitive underpinnings of nationalistic ideology in the context of Brexit". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 115 (19): E4532–E4540. Bibcode:2018PNAS..115E4532Z. doi:10.1073/pnas.1708960115. PMC 5948950. PMID 29674447. S2CID 4993139.
  32. ^ Melina R (14. 2. 2011). "What Are the Different Types of Governments?". livescience.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 1. 2. 2021. Pristupljeno 24. 10. 2020.
  33. ^ DeSilver D. "Despite global concerns about democracy, more than half of countries are democratic". Pew Research Center (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 2. 2021. Pristupljeno 24. 10. 2020.
  34. ^ National Geographic Society (23. 12. 2012). "international organization". National Geographic Society (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 4. 2017. Pristupljeno 24. 10. 2020.
  35. ^ Horan RD, Bulte E, Shogren JF (1. 9. 2005). "How trade saved humanity from biological exclusion: an economic theory of Neanderthal extinction". Journal of Economic Behavior & Organization (jezik: engleski). 58 (1): 1–29. doi:10.1016/j.jebo.2004.03.009. ISSN 0167-2681.
  36. ^ Gibbons J (11. 8. 2015). "Why did Neanderthals go extinct?". Smithsonian Insider (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 12. 11. 2020. Pristupljeno 11. 10. 2020.
  37. ^ University of Wyoming (24. 3. 2005). "Did Use of Free Trade Cause Neanderthal Extinction?". www.newswise.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 1. 2. 2021. Pristupljeno 11. 10. 2020.
  38. ^ Polianskaya A (15. 3. 2018). "Humans may have been trading with each for as long as 300,000 years". inews.co.uk (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 23. 1. 2021. Pristupljeno 11. 10. 2020.
  39. ^ Henriques M. "How spices changed the ancient world". www.bbc.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 25. 1. 2021. Pristupljeno 11. 10. 2020.
  40. ^ Strauss IE (26. 2. 2016). "The Myth of the Barter Economy". The Atlantic (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 15. 2. 2021. Pristupljeno 11. 10. 2020.
  41. ^ a b "The History of Money". www.pbs.org (jezik: engleski). 26. 10. 1996. Arhivirano s originala, 29. 11. 2020. Pristupljeno 11. 10. 2020.
  42. ^ "Why do we need economists and the study of economics?". Federal Reserve Bank of San Francisco (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 12. 11. 2020. Pristupljeno 23. 10. 2020.
  43. ^ Sheskin M. "The inequality delusion: Why we've got the wealth gap all wrong". New Scientist (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 3. 2. 2021. Pristupljeno 24. 10. 2020.


Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Društvo&oldid=3545468"