Edurne Pasaban
Edurne Pasaban | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 1. august 1973 0 |
| Nacionalnost | Baskijka |
| Zanimanje | alpinistica |
| Poznat(a) po | Prva žena s osvojenih 14 vrhova viših od 8.000 m |
Edurne Pasaban Lizarribar španska je (baskijska) alpinistica. Rođena je u Tolosi, u provinciji Gipuzkoa u Baskijskoj autonomnoj zajednici. Dana 17. maja 2010. postala je 21. osoba i prva žena koja je osvojila svih 14 najviših vrhova na svijetu.[1] Njen prvi uspon na vrh preko 8.000 metara desio se devet godina ranije, kada je ispenjala Mount Everest, najviši svjetski vrh.[2] Penjala ih je devet godina, a prvi joj je uspon bio na Mount Everest.[3].
Uspon na svoj deveti vrh viši od 8.000 m ostvarila je u julu 2007, zajedno s austrijankom Gerlinde Kaltenbrunner. Tada se među njima razvio sportski rivalitet za naziv prve alpinistice s osvojenim svim vrhovima višim od 8.000 m. U maju 2009. ispenjala je Dhaulagiri i tako premašila Kaltenbrunner i italijanku Nives Meroi i postala prva žena s usponima na 12 vrhova.[4]
Neposredno prije njenog posljednjeg uspona južnokorejska planinarka Oh Eun-sun objavila je da je ispenjala svoj posljednji osamhiljadaš – Kangchenjungu. Pasaban je u razgovoru sa Šerpama koji su se penjali s Korejkom saznala da nije ispenjala skroz do vrha. Južnokorejska penjačka federacija dala je Pasaban za pravo nakon što je razmotrila dokaze, pa je na kraju i Oh priznala da je stala nešto prije vrha zbog loših vremenskih prilika.[5].
Kaltenbrunner i Meroi jedine su alpinistice koje su ponovile njen rezultat.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Odlučeno: Edurne Pasaban zauzela tron - ExplorersWeb, 10. decembar 2010". Arhivirano s originala, 16. 4. 2016. Pristupljeno 10. 10. 2020.
- ^ Eberhard Jurgalski. "Penjači na svih 14 vrhova, 26 maj 2012". 8000ers.com. Pristupljeno 21. 2. 2014.
- ^ "Edurne Pasaban zasjela na tron". Arhivirano s originala, 16. 4. 2016. Pristupljeno 24. 12. 2019.
- ^ Top-5 penjačica sa najviše uspona na 8.000 m.
- ^ "7 inspirativnih žena koje su prve stajale na najvišim vrhovima". Aktivator. Pristupljeno 24. 12. 2019.