Feničko pismo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Historija alfabeta

srednje bronzano doba 19–15. vijek p. n. e.

meroitičko 3. vijek p. n. e.
Geneologija

Feničko pismo je prvo glasovno pismo u kojem je svaki glas imao svoj znak. Alfabetsko pismo je najveća kulturna tekovina Feničana. Većina današnjih naroda svoja pisma temelji na osnovu Feničanskog alfabeta.  Potiče iz trećeg milenija p. n. e. i počiva na sjeverno semitskom pismu. Ovo pismo su upotrebljavali Feničani i najmanje je 3500 godina staro. Mnogi narodi kao npr. Grci, Armaici, Židovi, Arapi i drugi su na temelju feničkog pisma napravili svoja pisma.

Kao i u hebrejskom i arapskom pismu, Feničko pismo nema znakove za samoglasnike. Svaki znak predstavlja jedan suglasnik, a samoglasnici su pravljeni prema smislu.

Historija[uredi | uredi izvor]

Feničko pismo je pronađeno na mnogo arheoloških nalazišta oko Sredozemlja, gdje su Feničani imali svoje kolonije, kao u Biblosu (Libanon) i Kartagi (Tunis).

Način pisanja[uredi | uredi izvor]

Prvobitno, sva slova su bila urezivana u kamen, većina ih je bila popriječna i uspravna, kao i oznake u runičkom pismu.

Feničani su pisali s desna na lijevo, ali ponekad i s lijeva na desno kao i u baustrofedonu, gdje je jedan red teksta napisan s lijeva na desno, drugi s desna na lijevo, onda opet s lijeva na desno itd. Također su neka slova imala i različite pojave, kao npr. slovo tav, koje je moglo biti napisano kao + ali i kao x itd.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]