Filip II, kralj Francuske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Filip II
Kralj Francuske
Vladavina18. septembar 1180. - 14. juli 1223.
PrethodnikLuj VII
NasljednikLuj VIII
Krunidba1. novembar 1179.
SupružnikIzabela Hainaut
Ingeborg Estridsen
Agnes Andechs
DjecaLuj VIII, kralj Francuske
Marija Capet, vojvotkinja Brabanta
Filip I, grof Boulognea
DinastijaCapet
OtacLuj VII, kralj Francuske
MajkaAdele od Champaigne
Rođenje21. august 1165.
Gonesse, Francuska
Smrt14. juli 1223.
Mantes-la-Jolie, Francuska

Filip II August (francuski: Philippe Auguste; 21. august 1165 – 14. juli 1223) bio je kralj Francuske iz dinastije Capet koji je vladao od 1180. do 1223. Kao sin kralja Luja VII i njegove treće supruge Adele od Champagne, imao je nadimak "Bogom dan" jer je rođen u poznim godinama Luja VII.

Nakon dvanaest godina borbe sa dinastijom Plantagenet u Anglo-francuskom ratu (1202–1214), Filip je konačno porazio svoje rivale (Sveto rimsko carstvo, Flandriju i Englesku) u bici kod Bouvinesa 1214. godine. Ova pobjeda će imati trajan uticaj na zapadnoevropsku politiku. Autoritet francuskog kralja je postao neprikosnoven, dok je engleski kralj Ivan bio prisiljen od strane barona na potpisivanje Magna Carte nakon izbijanja Prvog baronskog rata.

Izbijanje Albigenskog križarskog rata je omogućilo Francuskoj širenje na jug. Filip je transformisao Francusku od male feudalne države u najprosperitetniju i najmoćniju zemlju u Evropi. Zatim je dao moć plemstvu kako bi pomogao gradovima da se oslobode vlastelinske vlasti, te povlastice i slobodu buržoaziji. Izgradio je veliki zid oko Pariza (Zid Filipa II Augusta), reorganizovao francusku vladu i donio finansijsku stabilnost svojoj zemlji.

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Filip je rođen u Gonesseu 21. augusta 1165. godine kao sin francuskog kralja Luja VII i njegove treće supruge Adele od Champagne. Kralj Luj VII je želio što prije da njegov sin Filip postane suvladar sa njim, u skladu sa tradicijom dinastije Capet, ali su ovi planovi odloženi kada se Filip, u trinaestoj godini, odvojio od svojih drugova tokom kraljevskog lova i izgubio u šumi Compiegne. Lutao je šumom cijelu noć pokušavajući pronaći put, ali bez uspjeha. Pronašao ga je seljak iscrpljenog od hladnoće, gladi i umora i sa visokom temperaturom. Njegov otac je otišao na hodočašće u Svetište Tome Beketa da se moli za oporavak Filipa i rečeno mu je da će se njegov sin oporaviti. Međutim, na svom povratku u Pariz pretrpio je moždani udar.

14-godišnji Filip je krunisan za kralja 1. novembra 1179. godine u Reimsu od strane nadbiskupa Guillaumea aux Blanchesa. Bio je oženjen Izabelom Hainaut, kćerkom Baldvina V, grofom Hainauta.

U svom prvom ratu s doživotnim neprijateljem Henrikom II, kraljem Engleske, Filip ostvaruje pobjedu prisiljavajući protivnika na potpisivanje ponižavajućeg mira 1189. godine. Samo dva dana nakon toga potpisivanja slomljeni, poraženi kralj umire od srčanog udara. 1191. godine zajedno s Ričardom Lavljeg Srca, novim engleskim kraljem, on kreće na križarski pohod. Ta ekspedicija završava tako da se Filip II brzo vraća kući i objavljuje rat Engleskoj dok je protivnički kralj još uvijek u Svetoj Zemlji. Takve situacije su se cijelom njegovom vladavinom ponavljale. Izdajnički bi napao Englesku, oteo teritorij, a onda predložio mir na novo postavljenoj granici.

Kao i većina prethodnika iz dinastije Capet našao se u sukobu s crkvom zbog svojih rastava i novih vjenčanja.

Ostavština[uredi | uredi izvor]

S svojom agresivno-prevarantskom politikom teritorij Engleske u Francuskoj je Filip II smanjio s gotovo 50 na samo 10 posto ostavivši 14. jula 1223. godine svom sinu Luju VIII zemlju sa sigurnom budućnošću. Bez obzira na način ostvarivanja svojih zamisli Filip II je bio kralj koji je veoma zadužio buduće francuske generacije i bez koga ove zemlje danas možda ne bi niti bilo. U vojnom pogledu kao vrhovni vojni zapovjednik ovaj kralj je postigao uspjeh koji niti jedan drugi francuski državnik nije uspio. Francuska vojska je 1216. godine umarširala pobjednički u London.